Orsat Žitković iznenadioje cjelokupnu javnost početkom siječnja kada je na vrlo nepristupačnom terenu sv. Ilije na Pelješcu uspio pronaći ostatke njemačkog zrakoplova Messerschmitt iz Drugog svjetskog rata, koji je u zračnoj bitki srušen u prosincu 1943. Iščupao je, ističe, nevjerojatnu priču iz ropotarnice povijesti koja mu trenutno ‘ne da mira’ sve dok ne otkrije sve njezine detalje i potvrdi svoj pronalazak. Za ovaj broj DuLista Žitković je ispričao sve o svojoj strasti prema povijesti, osobito onoj iz Drugog svjetskog rata, ali i planinarenju te speleologiji. Upravo je sa speleologijom, govori nam Žitković, sve i krenulo prije 20-ak godina.
-Ljudi su u jame i špilje uvijek bacali municiju, oružje, a ja bih ih pronalazio. Svaki takav i najmanji nalaz probudi u tebi puno pitanja i potakne te na daljnje istraživanje. Uspostaviš komunikaciju s raznim ljudima, počneš istraživati cijeli povijesni kotekst. Popneš se na neki vrh, vidiš bunkere i počneš se pitati čiji su i zašto su tu. Povijest me je uvijek zanimala pa je tako kod mene došlo do bavljenja nečim ovakvim. Povezali su se planinarenje, speleologija i otkrivanje povijesnih detalja – započinje svoju priču Orsat Žitković.
Pelješac je pun povijesnih detalja
Pronalaskom nespecifičnih komada municije, govori, otkrio je tako da su Nijemci koristili češko oružje. Doznao je da su britanski komandosi boravili na Pelješcu, da je američka preteča CIA-e, OSS, također boravila na Pelješcu.
-Radili smo špilju u kojoj su boravili američki OSS-ovci. Toga na Pelješcu ima jako puno. Kad je Italija kapitulirala, Nijemcima je bilo bitno osigurati pomorsku liniju između sjevera i juga Jadrana jer su imali puno ljudi svojih u Grčkoj i Albaniji. To je bila Armija E i njima je bilo iznimno bitno zauzeti Dalmaciju, a prioritet im je bio Split. Glavna je priča bio Pelješac s Korčulom.
Na Pelješac su poslali svoju najjaču jedinicu sedmu SS diviziju ‘Prinz Eugen’. Ljudi s Pelješca i Korčule koji su se dotada bavili maslinarstvom, ribarstvom i vinovom lozom formirali su 13. Južnodalmatinsku brigadu. Do tada nisu imali veze s oružjem, a s druge strane im je bila vrlo iskusna ‘ekipa’. Pelješac je pun takvih interesantnih činjenica. Kad se popneš na neki pelješki vrh nađeš ostatke tih borbi. Rijetko tko ide gore, to nisu ucrtane planinarske staze – priča Žitković.
Priča iza Messercshmitta
U kontekstu toga, dodaje, i on je izronio segment povijesti koji je, ističe, kompletno nepoznat. Nije riječ, naglašava, samo o otkrivanju zrakoplova, već je važna i cijela priča koja iza toga stoji.
-Za ove zrakoplove se znalo da su pali na području Pelješca, ljudi su s njih redovito skidali materijal i koristili ga za razne stvari poput pokrivanja gustijerni. Sada kako bih potvrdio zrakoplov tražim brojke i slova, nešto što će mi dati trag. Bilo bi najbolje naći serijski broj i točno bih znao tko je njime letio imenom i prezimenom. Trenutno sam suzio izbor na dva kandidata. Puno je toga izgubljeno jer su ljudi s njega uzimali materijal. Što se tiče lokacije nalaza, nju sam razabrao između dva lovca koja su 80-ih bila gore kod mjesta pronalaska. To je ogroman, nepristupačan teren, a u toplije vrijeme pun je poskoka. Moraš cijelo vrijeme biti glasan i zbog veprova kad se gore penješ. Ta dva lovca bila su dakle gore prije 40-ak godina i naravno nisam mogao očekivati da ću od njih dobiti preciznu lokaciju. Doveo sam ih pred kompjuter i jedan me uputio skroz na drugi dio terena udaljen tri kilometra od mjesta nalaza, a drugi je bio nešto precizniji. Svaki put kad sam išao gore za to mi je trebao cijeli dan. Trebaš doći do pozicije i pretraživati. Nakon šestog penjanja, bio sam pred odustajanjem. Kilometrima sam se probijao kroz šikaru, stijene koje se lome pod nogama, a ima i laganih alpinističkih etapa uz popratne pojave poput veprova. Predzadnji put sam napravio 27 kilometara hoda kroz šikaru i mislio sam odustati, tražio sam praktički iglu u plastu sijena – opisuje Orsat Žitković svoju potragu za Messerschmittom.
Top razotkrio identitet
Ipak, stigao je 6. siječnja, a Orsat je poveo svoju kujicu Fridu koja ga često prati u planinarskim pustolovinama i pošao ju je prošetati. Popeo se na predio na kojem do tada nije bio i otvorio mu se dio koji je pretraživao prije nekoliko tjedana, ali, shvatio je, da mu je jedno područje promaklo.
-Prvi dio na koji sam naišao bio je dio topa i on mi je definirao tip aviona. Prema narodnoj predaji to je bio neki američki avion ili engleski, ali kalibar topa te njemačka oznaka na njemu jasno su otkrili da je riječ o ‘Nijemcu’. Onda je bilo otprilike jasno o čemu se radi. Počeo sam tražiti po svim izvorima, kontaktirati s ljudima koji se time bave i sada znam što tražim dalje. Znao sam da tražim Messerscmitt 109, samo što sam mislio da je to onaj što je pogođen 6. ili 7. travnja 1941. kad su se navodno sukobili Messerschmitti 109- ice Vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije s talijanskim bombarderima i lovcima. Ipak, kada sam pronašao top i zrno, znao sam da to ipak nije to jer je ovo bila naprednija verzija – otkriva Orsat. Bio sam uvjeren da to tražim. Događaj koji se krije iza otkrića njemačkog zrakoplova odnosi se, među ostalim, i na njemačke operacije s ciljem zauzimanja Pelješca i Korčule naziva Jesenji pljusak 1 i 2.
-Nijemci su težili osvojiti Jadran kako bi sebi osigurali priobalni transport, a Pelješac i Korčula za to su bili važni. U cijelom kontekstu bitno je da su u rujnu 1943. Britanci vladari srednjeg dijela Jadrana. Njemački avioni redovito su letjeli iz Mostara i patrolirali su terenima pod partizanskom kontrolom pa tako i Pelješcem te Korčulom. Moj događaj, koji još moram potvrditi, najvjerojatnije se zbio 16. prosinca 1943.. Šest Messerschmitta u 9 sati ujutro poletilo je iz Mostara, krenuli su u patrolu u prostor južnog Jadrana i vraćali su se. Kada su stigli do poluotoka Pelješca naišli su na tri američka borca P-47 Thunderbolts u pratnji nekoliko P-40 Warhawka. Četiri Messerschmitta su pala, a dva su se oštećena vratila u Mostar. Tri su pala na području Pelješca, a jedan kraj Čapljine. Dogodila se tipična borba između dvije lovačke eskadrile – priča Orsat Žitković te objašnjava kako su u arhivu u Trpnju zabilježili toga dana da je jedan zrakoplov udario u Trpanj, da se pilot spustio te da su mu tamošnji Nijemci pomagali.
-Zrakoplov koji sam ja pronašao, jedan je od onih za koje se mislilo da su završili u moru. Napravio sam 95 posto posla samim lociranjem. Pronašao sam vrhunsku olupinu. Ljudi koji se ovime bave gledaju na to čak sa zdravom zavisti. Moram se vratiti i prečešljati sve kako bih sklopio cijelu priču. Najveći je problem što je lokacija prilično zabačena i neprohodna pa je potrebno puno vremena – govori Orsat koji na lokaciji zna provesti i od 8 do 10 sati.
U planu i knjiga
Svaki slobodan trenutak Orsat trenutno provodi istražujući i čitajući knjige. Od pronalaska zrakoplova pročitao je na tu temu četiri knjige.
-Kad te ovakve stvari zanimaju, izgradiš veliko znanje za jako malo vremena. Otvaraš cijelu priču zatvorenu u tijeku vremena i prostora. Čim potvrdim zrakoplov, to je druga priča. Definitivno planiram sve prezentirati kroz članke ili knjigu. Bavim se time dugi niz godina i jako puno stvari je ljudima još nepoznato. Definitivno planiram napisati knjigu, ali trebam još puno istraživati arhivsku građu i čuti svjedočanstva – ističe Žitković koji je na vrhovima od Konavala do Pelješca pronašao i cijeli niz njemačkih bunkera.
-Ove godine smo našli topove, češko oružje u betonskim bunkerima. Unatrag dva mjeseca smo probijajući se kroz šikaru naišli na bodljikavu žicu i krevete na kojima su Nijemci spavali 1944. Pronašli smo ispod kreveta njihove šljemove. Tamo stoje od rujna 1944., ljudi su se bojali ići na tu lokaciju zbog mina. Bunkeri su Nijemcima također bili jako važni. Radili su na fortifikaciji jer su im saveznici na jugu Italije predstavljali ugrozu. Svi ti betonski objekti koje sam pronašao zaboravljena su tematika. Pronađeš tako takav objekt u šumi, potpuno zarastao i u njemu naiđeš na potpis čovjeka koji ga je napravio. To je izniman dio povijesti koji ljudi zanemaruju. Ne znaju da im je skrivena povijest ispred nosa – zaključuje Orsat Žitković.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 20. siječnja 2020.