Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društvo konzervatora Hrvatske te stručna udruga koja se bavi očuvanjem, zaštitom i promicanjem kulturne baštine ICOMOS uputili su otvoreno pismo predsjedniku Sabora Josipu Leku, ministrici kulture Andrei Zlatar Violić, gradonačelniku Andru Vlahušiću i predsjedniku DPDS-a Denisu Orliću.
Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
„Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke baštine Dubrovnika, nakon više od pola stoljeća djelovanja, Društvo prijatelja dubrovačke starine je razbaštinjeno. Navedeni Zakon, koji stupa na snagu za koji dan nije, naravno, Društvo kao civilnu udrugu formalno ukinuo već mu je oduzeo ono najvrjednije što je svih ovih godina bio izvor njegovih ukupnih djelatnosti na očuvanju i obnovi graditeljskog naslijeđa Dubrovnika ali i šire regije. Ukinuo mu je prihode, upravljanje i skrb nad zidinama Grada.
Tim jednostranim pravnim aktom, na što su upozorili brojni saborski odbori (Odbor za zakonodavstvo, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbor za zaštitu okoliša i prirode) nisu samo oduzeti prihodi koje je Društvo svih ovih godina izravno ulagalo u obnovu brojnih spomenika, već su time de facto svi napori generacija savjesnih i odgovornih građana Dubrovnika kao i rezultati njihova djelovanja obezvrijeđeni. No još gora i dalekosežnija posljedica takvog Zakona leži u činjenici da je time jedina institucija te vrste i tog značaja u Republici Hrvatskoj prestala obnašati svoju hvalevrijednu misiju zaštite lokalne kulturne baštine.
Stoga će posljedice ovoga čina biti ne samo dugotrajne, već za uređeno i demokratsko građansko društvo kojem stremimo zasigurno i sudbonosnije nego što se to može i naslutiti.
A što je zapravo nama Društvo?
Vjerojatno nema grada u Hrvatskoj u kojemu ne postoji društvo osnovano da se skrbi o zavičajnoj baštini. Ali, nijedno – ni u Zagrebu, niti u Istri, Dalmaciji ili Slavoniji – ni izbliza nije doseglo zamah djelatnosti koje već godinama pokazuje Društvo prijatelja dubrovačke starine. Jedinu usporedbu nalazimo daleko – u sličnim engleskim društvima u kojima se na idealan način spajaju građanska odgovornost, istinsko razumijevanje povijesnih vrijednosti kulturnog naslijeđa, stručna kompetentnost i trezveno gospodarenje sredstvima koja su im na raspolaganju.
Rezultati Društva su uistinu impresivni, i to ne samo u Dubrovniku, nego na čitavom njegovom povijesnom prostoru – od Sokola i Molunta u Konavlima do Stona, koji bi, bez konstantne brige i konkretnih konzervatorskih zahvata koje je Društvo provodilo, ostali samo slikovite ruševine, ma koliko bile monumentalne. Vjerujemo da bi organizacijski model na kojemu se razvilo dubrovačko Društvo trebali dobro proučiti na mnogim od viših instanci te ga pokušati primijeniti u drugim sredinama, a ne dokidati!
Ne zaboravimo. U ne tako davno usvojenoj “Strategiji zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011-2015.” (Hrvatski sabor, 2011) upravo se Društvo prijatelja dubrovačke starine ističe kao ogledni model, što se posebno referira na usporedive europske prakse, jer: “[…] već 40 godina, temeljem ugovora s gradom Dubrovnikom, upravlja gradskim zidinama, ubire prihod od ulaznica, a sva prikupljena sredstva ulaže natrag u obnovu spomenika što je zasigurno jedan od najuspješnijih i najinovativnijih primjera održivog korištenja kulturne baštine”.
Društvo prijatelja dubrovačke starine u svemu je tome očuvala liniju uvjerenja, kompetentnosti i pragmatičnosti koja mu je utrta još davne 1952. godine. Treba učiniti sve da ustraje na tom putu i na takvim zasadama, u mnogim godinama koje su pred nama.
Zbog svega navedenoga smatramo da treba odustati od namjere da se zakonom oduzmu dosadašnja prava Društva prijatelja dubrovačke starine.
Dr. sc. Irena Kraševac, predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske
Drago Miletić, predsjednik Društva konzervatora Hrvatske
Dr. sc. Darko Špikić,predsjednik ICOMOS-a Hrvatske“