Sudite li knjigu po koricama? Film po posteru? Šampon po šarenim sličicama voćki ili kremu za lice po kriptičnoj seriji brojki i slova? Tada ste vjerojatno ne jednom napravili pogrešku i propustili odličnu stvar ili pak kupili potpuno smeće zbog promašenih očekivanja. Ali zato ste bili sigurni da je barem metal siguran od takvih zamijenjenih teza, sve je lijepo posloženo u svoja odjeljenja pa su Dismemberment, Vomitory i Abhorrence očigledno death metal grupe, grupe s nečitljivim logom poput Borknagar ili Krallice definitivno sviraju black metal, ako u nazivu imaju oštro napisano Z poput Razor ili Hazzard tada su sigurno speed-metalci. Naravno, ponekad se pojavi mala grupica inteligencijom zakinutih padobranaca koji misle da se grupa nazvana Poljubac bavi sotonizmom (što god da to značilo), ali uglavnom imamo čistu i jasnu sliku stanja na metal sceni. Ili je i to samo privid, generalizacija, stereotip…
Kad sam prije nekoliko mjeseci po prvi put naišao na grupu Depressed Mode i njihov album ‘Decade of Silence’ bio sam siguran da sam slučajno naletio na eksperimentalni solo DSBM projekt nekog otkačenog Talijana koji je odlučio obraditi Depeche Modeov ‘Enjoy the Silence’ ili možda čak i cijeli ‘Violator’ album, zajedno s ‘Personal Jesus’, ‘World in My Eyes’ i ‘Policy of Truth’. Nakon uvodne minute svirke violinskog kvarteta koja se prelijeva u žestoke blastbeatove shvatio sam da možda ipak nisam u pravu, i da je ovaj put naslov uistinu doslovan – band svira iznimno depresivan simfonijski doom na tragu Swallow the Sun ili SepticFlesh, a naziv albuma je u stvari komentar na puno desetljeće koje je proteklo od njihovog prethodnog albuma. Jer je ovaj finski kvartet pod vodstvom bubnjara Ossy Salonena još u dvije-tisućitima izdao dva, kasnije se uvjeravam, izvrsna albuma – ‘Ghosts of Devotion’ i ‘…for Death…’. Nakon drugog albuma se raspadaju i ponovno sastaju deset godina kasnije u istoj četveročlanoj postavi. Spore deprimirajuće stvari poput ‘As the Light Dims’ i ‘Dissociation of the Extinguished Mind’ smjenjuju se s black metaličnim ‘Death Walks Among Us’ i ‘Parasites of Mind’ i prije nego što trepnete i zamislite se nad stanjem svijeta danas prošlo je šezdeset šest minuta albuma i spremni ste za još jednu seansu finskog dooma. Ili pak svejedno pustite ‘Violator’ kad ste se već bili toliko ponadali obradama.
Sljedeća grupa postoji već dovoljno dugo da iza sebe ima čak deset studijskih albuma, no bilo da ste čuli za njih prije petnaest godina na njihovom debitantskom albumu ‘Downtown Battle Mountain’ ili pak tek danas na njihovom najnovijem ‘Jackpot Juicer’, prva asocijacija na ime Dance Gavin Dance zasigurno je suradnja članova Frankie Goes to Hollywood i Right Said Fred za najnoviji DJ projekt u nekom elitnom londonskom noćnom klubu jer tko bi razuman prvo pomislio da je to ime kalifornijskog emo math-core banda. No, odgovor B je ipak točan, a ‘Jackpot Juicer’ koji se u javnosti pojavio proteklog vikenda još jedan je kvalitetan ovogodišnji post-hardcore album, iako bi prošlomjesečne Alexisonfire i RXPTRS ipak stavio barem jedan skalin više. Album bi mi se sigurno više svidio da je grubi vokal Jona Messa više zastupljen, jer čisti vokal Tilliana Pearsona za mene zvuči nekako previše boy-bandovski. Druga zamjerka je dužina, jer iako sam sa zadovoljstvom preslušao 66 minuta Depressed Modea skoro bez treptaja, isto trajanje razbijeno na čak osamnaest stvari znači da se nakon četrdesetak minuta sve pjesme počinju stapati u jednu amorfnu masu, pa je ‘Polka Dot Dobbins’ lako mogla biti posljednja stvar i u nekih četrdesetak minuta ispričati potpuno istu priču bez gubljenja fokusa. No cijela priča o ‘Jackpot Juiceru’ završava dvostrukim crnjakom. U travnju ove godine, nakon snimanja albuma dugogodišnji basist Tim Feerick umire od predoziranja Fentanilom, otrovom koji je ubio više mladih Amerikanaca od Covida, prometnih nesreća i raka zajedno. A samo par mjeseci kasnije pjevač Tillian Pearson dobiva ekspresni otkaz nakon višestrukih optužbi za spolno zlostavljanje.
Ako vam ovi crnjaci neće u potpunosti pokvariti doživljaj, preporučam da bacite uho na ‘Jackpot Juicer’, ali naša zvijezda tjedna je ipak album obrada Depeche Mo… Odbacite predrasude, dajte depresiji šansu nakon dekade tišine.
FOTO:
Depressed Mode — Inverse Records
Gavin — Rise Records