Sovjetski astronom Nikolaj Kardašev začetnik je klasifikacije napretka civilizacije prema količini upotrijebljene energije. Tako je po Kardaševljevoj ljestvici civilizacija Tipa 1 ona koja može iskoristiti ili uskladištiti svu raspoloživu energiju na planetu. Civilizacija Tipa 2 može izravno koristiti svu energiju koju emitira zvijezda, dok Tip 3 može uporabiti svu energiju koja postoji u galaksiji. Ljudska civilizacija na planetu Zemlja prema ovoj klasifikaciji očigledno nije niti blizu Tipa 1, već je prema Carlu Saganu negdje na razini od 0.7 prema Kardaševu, dok fizičar Michio Kaku predviđa dosezanje razine Tipa 1 za više od stotinu godina, uz uvjet da ljudska rasa sebe prije toga ne uništi, jer povećanje konzumacije energije nužno dovodi do problema pregrijavanja, a prekomjerno zagrijavanje tla i mora nužno dovodi do katastrofe. Stoga prevladava mišljenje da je nemoguće dostići civilizaciju Tipa 1 bez interplanetarnih putovanja i kolonizacije.
Trenutna energetska potrošnja čovječanstva je otprilike 580 kvintilijuna džula godišnje, a sudeći prema najnovijem albumu ‘Liminal Rite’, američkog progresivnog deathcore banda Kardashev, barem pola utrošene energije otpada na generiranje specifičnog unikatnog zvuka tog kvarteta iz Tempea iz savezne države Arizona u sastavu Mark Garrett (vokal), Nico Mirolla (gitara), Alex Rieth (bas) i Sean Lang (bubnjevi). Iako grupa postoji već puno desetljeće, ovo je tek drugi njihov album i prvi nakon sedam godina i albuma ‘Peripety’. U međuvremenu su izdali i dva vrlo dobra EP-a, ‘The Almanac’ i ‘The Baring of Shadows’ (s fantastičnom stvari ‘Snow-Sleep’, jednom od naj-pjesama 2020. godine), sve u pripremi za iskorak karijere u vidu novog jednosatnog nosača zvuka putem jedanaest fantastičnih pjesama.
Samoproglašeni očevi Deathgaze stila, jedinstvene kombinacije deathcorea, proga, post-metala i atmosferičnog black metala, dijelom podsjećaju na Rivers of Nihil, dijelom na Alcest, The Ocean ili Cult of Luna, a dijelom na Dimmu Borgir ili My Dying Bride, band je na ‘Liminal Rite’ stvorio konceptualni album koji narativno prati priču starca čija svakodnevna egzistencija postupno odmiče od realnosti i uranja ga u nestvarni paralelni svijet. Pjevač Mark Garrett vješto izmjenjuje vokalne stilove, od grlodrapaljnog black metala, preko bestijalnih death metal urlika sve do miroljubivih čistih post-hardcore i post-metal glasova. Dovoljno je poslušati šestominutnu ‘Apparitions in Candlelight’ kako biste dobili cjelokupni vokalni presjek albuma i zatekli se kako s poda skupljate svoju razjapljenu donju vilicu.
‘Lavender Calligraphy’ istovremeno uspijeva biti žestoko death-metalski agresivan i melankolično nježan, magnetično privlačeći prst na repeat dugme, no svjesni činjenice da je ‘Liminal Rite’ album u pravom smislu riječi puštate naratora da vas kroz ekspoziciju ‘The Blinding Threshold’ prevede u death/doom izvrsnost pjesme ‘Compost Grave-Song’. ‘Glass Phantoms’ i ‘A Vagabond’s Lament’ funkcioniraju kao izložbeni primjerci gitarskog i bubnjarskog virtuoziteta, a sam kraj albuma obilježen je dvanaest-minutnom ‘Beyond the Passage of Embers’ na kojoj gostujući saksofonist Christoph Clöser is ambiental-jazz grupe Bohren & Der Club of Gore stilski upotpunjava cjelokupni doživljaj.
Jedini razlog zašto ranije niste čuli za pojam Deathgaze je taj što je Kardashev na scenu donio nešto potpuno novo i unikatno, zvuk koji će malo koga ostaviti ravnodušnim na konceptualnom albumu o prolaznosti ljudskog uma i života. Band je potpuno opravdao povjerenje diskografske kuće Metal Blade koja im je pružila priliku karijere. Očekujte puno lijepih vijesti i dobre glazbe u budućnosti.
I dok Michio Kaku predviđa da će čovječanstvo dosegnuti razinu Tipa 2 tek za nekoliko tisuća godina, a Tipa 3 za nekih milijun godina, nama preostaje da uz Kardashev i ‘Liminal Rite’ nestrpljivo promatramo mrtvu trku između potencijalnog dostizanja razine Tipa 1 i sve neizbježnijeg samouništenja.
Foto: Kardashev/Metal Blade