Blagdane u krugu obitelji, ali i doček Nove godine Gružanin Nino Butigan proveo je, ni manje ni više, nego na Antarktici. Nino se odlučio, naime, okušati u konobarenju na cruiseru, a njegova kompanija Seabourn poslala ga je upravo na takozvanu južnoameričku turu. Dvadesetodnevno krstarenje započinje u čileanskom San Antoniju, putuje se dalje uz obalu sve do antarktičkih krajeva gdje se ostaje i tjedan dana. Nakon toga se obilazi Antarktika, dolazi do Montevidea u Urugvaju, a cijelo putovanje završava u Buenos Airesu. Na brodu je od kraja studenog, a ovu će zanimljivu turu ponavljati sve do travnja ove godine. Čuli smo se s njime kako bi s nama podijelio iskustvo i dojmove s Antarktike.
— Imali smo sreće da je većinu vremena bilo sunčano. Zapao nas je samo jedan dan snijega. Nije hladno, ako se dobro navućeš! Naša bura je gora (smijeh). Vodiči su nam spomenuli da je inače nenormalno hladno kad je ‘prava zima’ – ističe nam.
Malo mi je neobično jer prvi put nisam bio za blagdane doma, ali s druge strane se isplatilo vidjeti Antarktiku. Roditelji su k’o roditelji. Uvijek se brinu, ali opet razumiju. Prijatelji su oduševljeni kad im pošaljem fotografije i govore da mi se blago
O pingvinima i hladnoći
Njegova priča na cruiserima započela je u petom mjesecu ove godine. Morao je prvo proći akademiju koju organizira kompanija, a trajala je 15 dana. Nino putuje na mini luksuznim cruiserima kapaciteta od 400 do 600 putnika, a kompanija ih ukupno posjeduje – četiri. Na proteklom, ujedno i svom prvom krstarenju obišao je Englesku, Škotsku, Wales, Sjevernu Irsku, Irsku, Dansku, Švedsku, Norvešku i Island. Nakon toga je posjetio Grenland, ali i Kanadu te Sjedinjene Američke Države. No, priznaje kako je, iskrcavši se na Antarktiku, ostao oduševljen unatoč drukčijim očekivanjima. Njegovu su pažnju posebno zaokupirali – pingvini.
— Pingvini su ful smiješni i mirni. No, postoji pravilo da im se ne smije prići bliže od pet metara, osim ako oni sami ne priđu. Paraju k’o mala djeca kad se igraju – Nino će. Na Antarktici, govori dalje, temperature su ujednačene tijekom cijelog dana jer ne pada mrak. ‘Zapali’ su ih lijepi dani pa je temperatura bila većinom 0 celzijevih stupnjeva ili nešto malo viša. A kako nema mraka, tako se više i ne ‘osjeti je li jutro ili noć’, ističe nam. Kaže nam, ‘uopće nije tako strašno kako ljudi zamišljaju’.
— Nije potrebno deset slojeva odjeće (smijeh), ali kompanija nas je obukla od glave do pete za šetnju Antarktikom. U svemu je najbitnije slušati ljude koji su puno puta bili na ovom kontinentu i imaju iskustvo – navodi. Inače, i gosti su oduševljeni Antarktikom na kojoj provode 7 ili 8 dana u sklopu krstarenja.
— Po cijele dane su na izletima tijekom kojih mogu vidjeti, uz pingvine, i polarne medvjede, morske lavove te ledenjake. Ako imaju sreće, mogu vidjeti i auroru. Vraćaju se uvijek puni dojmova. Na krstarenje se odlučuju gosti svih nacionalnosti, ali uglavnom oni dubljeg džepa jer je riječ o jednom od najskupljih putovanja – rekao je Nino. Krstarenje Antarktikom nije opasno, ističe, jer kapetan pomno prati kretanje na radaru.
— U slučaju opasnosti, posada i gosti uvijek budu obaviješteni. Primjerice, ako bi nas mogli pogoditi neki veći valovi ili jači vjetrovi. No, sve bude u redu jer ni oni ne bi riskirali živote gostiju i posade – naglašava nam ovaj 27-godišnjak.
Svaki dan je ponedjeljak
Većina gostiju zna za Hrvatsku i prvo mjesto koje spomenu, priča nam, upravo je Dubrovnik.
— Jako su oduševljeni našim gradom. Puno puta su, baš s ovom kompanijom, dolazili u Dubrovnik tijekom ljeta. Uvijek spominju kako je prelijep, kao i naša obala. Uz Dubrovnik, spominju u većini slučajeva Split i Zadar – govori nam. ‘Na brodu je svaki dan ponedjeljak’, ističe dalje Nino opisujući nam jednostavno svoj radni dan. No, dodaje kako postoji prostora za odmor.
menadžer restorana je također iz Hrvatske. Atmosfera među radnicima je jako dobra, a nakon posla se uvijek nastojimo družiti. Dobro nam to i dođe, pogotovo nakon cijelog dana pričanja engleskog
— Radi se većinom dvokratno ili trokratno (!), a u međuvremenu postoje brojne dodatne aktivnosti, od teretane, stolnog tenisa, saune i pikada. Imamo i menzu, ali i bar za personal! Tako da se uvijek može nešto iskombinirati. Kad je brod u luci, možemo uvijek izaći vanka, posjetiti destinaciju što je najbolje u cijeloj priči – kaže nam Nino i dodaje kako posadu čine i drugi Dubrovčani koji većinom rade kao oficiri ili kao inženjeri.
— Menadžer restorana je također iz Hrvatske. Atmosfera među radnicima je jako dobra, a nakon posla se uvijek nastojimo družiti. Dobro nam to i dođe, pogotovo nakon cijelog dana pričanja engleskog – navodi. Nedostaje mu obitelj, pogotovo sad za vrijeme blagdana.
— Malo mi je neobično jer prvi put nisam bio doma za blagdane, ali s druge strane se isplatilo vidjeti Antarktiku. Roditelji su k’o roditelji. Uvijek se brinu, ali opet razumiju. Prijatelji su oduševljeni kad im pošaljem fotografije i govore da mi se blago – kaže Nino. Srećom, ističe, vrijeme mu brzo leti pa dolazak doma biva sve bliži. Ali, ovo je za njega jedno vrijedno iskustvo.
— Prvenstveno je dobro jer se usavršava strani jezik. Naučio sam dosta o drugim kulturama i nacijama. Naučio sam i poneku riječ iz drugih jezika. Najljepše od svega je što mogu vidjeti svijeta i posjetiti brojna mjesta – ističe Nino kojemu želimo mirno more!