NELEGALNA STRELJANA! Na Žarkovici lete metci kao ’91

U ‘izvidnicu’ svako 3–4 mjeseca otiđe predsjednik županijske organizacije Mario Zdraulić koji nije siguran kako je točno funkcioniranje streljane uređeno. ‘Svatko ima neka svoja pravila, teško mi je odgovoriti na to pitanje’, rekao je za duList

— Bila je nedjelja kad sam se zatekla na šetnici i čula pucnjeve iz sačme. Pro­žeo me strah. Imala sam osjećaj kao da sam na bojištu. Odmah sam se raspitala o čemu je riječ i odlučila kako se ovdje više neću vratiti. Otišla sam na policiju i prepričala im sve što sam doživjela. To je jako neugodna situacija, opasnost koja prijeti svima. Dovoljno je reći da se u bli­zini u Medenoj dolini održavaju dječji rođendani, tuda prolazi gradski auto­bus broj 17 i svakodnevno šetaju posje­titelji. U postaji su me lijepo primili i saslušali. Podnijela sam prijavu. Među­tim do danas ništa po tom pitanju nije napravljeno – priča nam uznevjerena Dubrovkinja čije ime je poznato redak­ciji o iskustvu kojeg je proživjela šetajući pored streljane Žarkovica koju koristi Streljačko društvo Dubrovnik.

‘Nema potrebno odobrenje’
U javnost s ovom informacijom odlu­čila je izaći nakon što je prije koji tjedan jedan naš sugrađanin vozeći se moto­rom upravo tim putem lakše ozlijeđen uslijed udarca zrnca sačme od njegovu kacigu. Motociklist je pao s vozila. Sre­ćom, u blizini se našlo nekoliko ljudi koji su mu pomogli da se vrati natrag. Slu­čaj je ipak, kako doznajemo, odlučio ne prijaviti policijskoj postaji. ‘Ljudi šute jer ih je strah. Ja iza svojih riječi stojim. Vri­jeme je da se ovome stane na kraj!’, kate­gorična je naša sugovornica. Slijedom apela nekoliko građana Dubrovnika obratili smo se nadležnom ministarstvu iz kojeg je ubrzo stigao odgovor kako se streljana koristi ilegalno, odnosno ‘nema potrebno odobrenje kojeg pravne osobe, obrti ili udruge moraju ishoditi sukladno članku 78. Zakona o eksplozivnim tva­rima te proizvodnji i prometu oružja’.

‘Ministarstvo unutarnjih poslova je Rješenjem od 27. prosinca 2018. godine odbilo zahtjev Streljačkog društva ‘Dubrovnik’ za obavljanje djelatnosti osnivanja i vođenja civilnog strelišta koje je izgrađeno na platou Žarkovica. Razlog za odbijanje zahtjeva je neispu­njavanje uvjeta propisanih Pravilnikom o uvjetima za proizvodnju, smještaj i promet oružja i streljiva, popravljanje i prepravljanje oružja te vođenje civilnog strelišta. Osnovni uvjet kojem strelište ne udovoljava je dužina vatrene zone koja, prema navedenom Pravilniku (članak 34., stavak 1. 2. i 3.) mora biti najmanje 180 metara ili u iznimnim slu­čajevima, kada to konfiguracija terena omogućava, najmanje 120 metara, dok je u slučaju ‘streljane’ Žarkovica uda­ljenost vatrene zone 80 metara’, stoji u objašnjenu MUP-a.

‘Traže dlaku u jajetu!’
Predsjednik kluba, Ivo Đivanović, među­tim za duList ispričao je nešto drukčiju verziju navedenog naglašavajući kako streljana na Žarkovici djeluje neome­tano još od 1957. godine.
— S dozvolom tadašnjih vlasti ona je regularno funkcionirala na način da su se u njoj mogla organizirati natjecanja sve do donošenja novog Zakona o oružju Republike Hrvatske 2000.-ih kojim je rečeno da se u njoj mogu vršiti samo vježbe gađanja. Ubrzo je ipak shvaćeno da je važeći zakon neprovediv te je stavljen van snage. Prije kojih godinu dana objavljen je prijedlog novog čiji sam nacrt pročitao i prema kojem ćemo zadovoljiti sve uvjete. Trenutno, nama koji rukovodimo klubom je najbitnije da se gađanje odvija na siguran način te su ljudi i imovina izvan opasnosti. Problema nikad nije bilo niti će ih biti. Postoje strogi propisi kojih se pridrža­vamo. Druga stvar su neke opcije koje traže dlaku u jajetu i pokušavaju nam napakostiti jer mi smo, usput rečeno, državni prvaci i to bez vlastite streljane – govori Đivanović ističući kako do sada pritužbi na njihov rad nije bilo, osim: ­

— Primjedbe imamo isključivo, i to ne jednu, nego barem stotinu, pisanih ili usmenih od ilegalnog azila za nezbri­nute životnje. Mi smo strpljivi. Oni će prije ili kasnije otići. Streljana je lega­lan objekt, samo čekamo novi pravilnik kako bi ishodovali uporabnu dozvolu.

‘Želimo samo sigurnost i mir’
Iz Azila za pse na Žarkovici pak poru­čuju kako niti jednu prijavu, što nam je i potvrdila Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, na njihov račun nisu upu­tili, štoviše:
— Azil za pse na Žarkovici otvorili smo po preporuci tadašnjeg dogradonačel­nika i uz suglasnost Grada Dubrovnika, u kolovozu 2004. godine. Ni oni nisu tad znali da je streljana na livadi tik uz nas. Prva pucnjava je bila zastrašujuća i volonterima i psima. Mislili smo da će Grad napraviti azil kako su i obećali pa je tolerancija na sačmu i metke bila u znaku ‘dobrosusjedskih odnosa’. I oni su, manje-više trpili pse. Navikli smo raditi s kapama i spuštenih glava radi sačme koja pada; odmaknuti se od dijela azila koji graniči sa streljanom i u vrijeme dok traje pucnjava ne primati volontere, goste, udomitelje, studente, školsku i vrtićku djecu. Problem je sa stranim turi­stima i volonterima koji ne mogu shvatiti da se to događa u Dubrovniku. Znam da postoji Zakon koji propisuje rad streljane. Neka institucije odluče je li ona radi sukladno propisima. Baš kao i ljudi koje susrećemo na Žarkovici, i mi nemamo dobra iskustva s ljudima iz Streljačkog društva Dubrovnik. Nije ugodno razgo­varati s nekim tko drži pušku u ruci. Vri­jeđanje još možemo pretrpjeti, ali nakon što je jedan od njih digao pušku na gos­para iz Zagreba, želimo samo sigurnost i mir – kazala je predsjednica Društva za zaštitu životinja Sandra Sambrailo.

‘Od 91. nisam se osjećao bespomoćnije’
Problem s nelegalnim djelovanjem stre­ljane na Žarkovici, osim stranih posjeti­telja i volonetera, imaju i tamošnji sta­novnici. Jedan od njih, koji je kao naša sugovornica također želio ostati anoni­man, suvlasnik je parcele u neposrednoj blizini kojoj zbog opasnosti ne može ni pristupiti.

— Nije riječ o dva, nego tisućinjak kva­drata. Oni su ušli u moj posjed. Morate shvatiti da se streljana proteže dokle dobaci sačma, a ne gdje je crta. Osobno vam mogu reći da mi je kad sam ove zime pilao drva za ogrijev na glavu pala. Još mi treba da ostanem bez oka. Policiju sam o ovome obavijestio nekoliko puta. Zadnjih 5–6 godina bilježim datume i vrijeme kad se nešto dogodi. Međutim, oni su rekli da se obratim općini obzirom se zemljište nalazi na području Župe dubrovačke. Komunalni redar korek­tno je odradio svoj posao i, koliko mi je poznato, informaciju prenio pročel­niku jedinstvenog upravnog odjela Juri Mariću. Obećali su mi kako će se situa­cija riješiti. Ponovno sam ih kontaktirao posljedni put 22. prosinca 2018. i još uvi­jek čekam na odgovor. Ja sam branitelj Domovinskog rata. Godine 1991. bio sam na Srđu, ali ovog Božića osjećao sam se bespomoćnije nego onda – požalio nam se ovaj Župljanin.

‘Svatko ima svoja pravila’
Posrijedi je, međutim, kako nam objaš­njava Marić, put koji prolazi preko pri­vatnog vlasništva nad kojim oni kao općina nemaju ingerenciju.

— Predmetni put ne predstavlja javno dobro te nije klasificiran Odlukom o nerazvrstanim cestama. Na poziv vla­snika zemljišta komunalni redari su nekoliko puta izlazili na teren kako bi utvrdili ugrožavali li netko javnu pro­metnicu LC 69049, tj. javnu promet­nicu Brgat – Žarkovica. Napominjemo da korisnicima streljane na Žarkovici Općina Župa dubrovačka nije izdala nikakvu suglasnost za prolaz niti je to zakonski i mogla sve da su korisnici streljane to i zatražili. Sa stajališta općine radi se o privatnom zemljištu preko kojeg se prolaz može dogovarati isključivo s vlasnicima – zaključuje pročelnik Jure Marić. Očigledno je kako je u pitanju samovolja pojedinaca čemu idu u prilog izjave Hrvatskog, ali i Županijskog streljačkog saveza.
Naime, prema uvjerenjima prvog u nedostatku vlastite streljanje Stre­ljačko društvo Dubrovnik nastupa i vježba u Solinu. Inspekciju nisu vršili pošto su njoj izloženi tek organizatori natjecanja što ovdje, svakako, nije slu­čaj. U ‘izvidnicu’ svako 3–4 mjeseca, doduše, otiđe predsjednik županij­ske organizacije Mario Zdraulić koji nije siguran kako je točno funkcioni­ranje streljane uređeno. ‘Svatko ima neka svoja pravila, teško mi je odgo­voriti na to pitanje’, rekao je za duList. Kako nezakonju stati na kraj, pokušali smo svim nama dostupnim kanalima, doznati. Nadležne institucije peru ruke, a u lokalnoj policijskoj postaji, što se dalo zaključiti iz razgovora sa službenicima, s tematikom nisu upo­znati pa nemaju razloga reagirati. Pre­ostaju tek pojedinačni apeli koji su, prvenstveno zbog straha od eventual­nog nasilja nad njima, uglavnom tihi i bezimeni. Važno je istaknuti da u ovoj streljani, istina uz nadzor predsjed­nika, tajnika ili trenera kluba, puca­nju puškama sačmaricama se uče djeca od 12 godina pa na dalje. Dozvola za njeno funkcioniranje ne nazire se kao ni alternativno rješenje predviđeno najnovijom strategijom sporta i sport­ske infrastrukture u Dubrovniku.