Dario Bandur je hobi fotograf koji je s radom počeo 2009. godine, a svoje radove redovito postavlja na društvene mreže te na portfolie poput DeviantArta i ostalih online zajednica fotografa diljem svijeta.
Svoj prvi DSLR fotoaparat kupio je 2009. godine kako bi fotografirao s, kako kaže, 'malo ozbiljnijih rezultatima', a prije toga radio je snapshotove s običnim, 'idiot' aparatom. Osim što je fotograf, Dario je i pomorac, a neki ga se sjećaju i iz protora Stare Bolnice, jer je prije aktivno virao bubnjeve.
Koji su Vam najčešći motivi za fotografiranje, najdraži, gdje se najviše 'zadržavate'?
– Najčešći motivi su mi… A, rekao bih ljudi. Kad dobijem nekakvu ideju, dogovorim se s 'modelom' da to skupa odradimo. Pod 'model' podrazumjevam najčešće prijateljicu ili prijatelja, rijetko kad radim s nekim kog ne poznam, mada je i to moguće. U posljednje vrijeme rijetko radim takve slike, jer mi postaju sve zahtjevnije što se tiče prostora i rekvizita, a i ljudi (uključujući i mene) imaju sve manje vremena zbog poslova, fakulteta i slično. Pa zna se dogoditi da slikam nekog, a ne stignem obraditi i pripremiti materijal, jer idem na brod. Tako sam propustio jednom putovanje s Gruhacima u Englesku u svrhu izrade dokumentacijskog materijala i slično – baš šteta.
Koje tipove fotografije preferirate?
– Nisam se nikad volio fokusirati samo na jednu vrstu fotografije, jer mi je sve zanimljivo, bili to ljudi, životinje, macro, pejzaž, konceptualno ili spontano, stvarno nije bitno, dok god dobijem rezultat kakvog sam prethodno zamislio.
Kombinirate li neke druge hobije uz fotografiju?
– Uz fotografiju sam se jos bavio glazbom (bubnjanje), ali trenutno ne sviram.
S obzirom kako ste sada već ozbiljno u fotografskim vodama, radite li to još uvijek amaterski ili pak počinjete s komercijalnom fotografijom?
– Bavim se fotografijom amaterski, još uvijek, ali sada dobivam puno više poziva od raznih ljudi, najčešće su to glazbeni umjetnici kojima treba promotivni materijal.
Vidite li se u budućnosti kao fotograf?
– Vidim, ali i dalje kao hobi, ne profesionalno jer ne mislim da se ovdje može od toga živjeti. Odustati od svog trenutnog posla i trčat za snovima bi bilo riskantno uz visoku vjerojatnost negativnih rezultata, a i ovo je profesija u kojoj je konkurencija ogromna.
Postoji puno različitih tipova fotografa – možete li se zamisliti u recimo ulozi fotografa za National Geographic ili recimo ratnog reportera – općenito novinskog fotografa?
– Biti fotograf za National Geographic bio bi mi posao snova, dakle slikavanje i dokumentiranje malo opasnijih stvari kao što su to na primjer vulkani, nevremena, prirodne katastrofe, otrovne i općenito opasne životinje, kao što su to recimo moj osobni favotir – bijele psine. Ratni reporter i ne bih baš htio, jer kad si u ratu – u ratu si a kad slikavaš prethodno spomenuto, uvijek možeš držat sigurnu distancu. Novinska fotografija mi također nije privlačna.
Često se može čuti da je 'jedina prava' analogna fotografija, dok je digitalna podložna raznim manipulacijama. Misliš li da je to prednost ili mana digitalnog, obzirom da se i Vi bavite fotomanipulacijama, u neku ruku?
– S analognom fotografijom nemam apsolutno nikakvog iskustva pa ne bih znao puno o njoj, jedino što znam jest kako često pokušavam replicirat njen izgled na digitalnoj. Često naletim na neke analogne fotografije koje imaju 'ono nešto' u svom izgledu, poput boja, kontrasta i slično, a ne sadržaju. Rekao bih kako je digitalna fotografija praktičnija i brža, a ponekad od slike želim napraviti nešto nerealno, najčešće se krajnji rezultat uopće ne moze nazvati fotografijom.
Analgna fotografija mi je zanimljiva jer je to za mene neistraženo područje, ali jednostavno ne bih imao vremena za razvijanje slika i sortiranje… S digitalnom je to puno lakše.
Jeste li dosad imali neku izložbu u Dubrovniku i kad možemo očekivati neku izložbu?
– Izlagao sam do sad samo jednom i to u Klubu Orlando. Već odavno planiram izlagati u Dubrovniku, po mogućnosti u Lazaretima ili nekom mjestu u gradskoj jezgri, ali se još nisam odlučio za temu jer bih htio napraviti nešto neobično, a uz to i video projekciju jer se pomalo i bacam u snimanje.