Talijan Luciano Gaglio dugo je vremena bio fan žestoke glazbe, no često je imao problema pronaći izvođače izvan mainstreama koji su nudili nešto drugačije. Tako je 2008. došao na ideju da je najjednostavniji način za diversifikaciju svoje glazbene kolekcije otvoriti vlastitu diskografsku kuću, koju je nazvao I, Voidhanger. Glazbeni žanr nije bio toliko važan, koliko je bilo bitno da ta glazba pomiče i čak izbriše granice između black i death metala, proga, avant-garde, dooma, psihodelije, dronea i dark ambienta. U svojih dvanaest godina postojanja albume s logom koji baš i nije za objavljivanje u tiskanim medijima objavilo je preko stotinu inovativnih umjetnika, a naslovi koji su oplemenili Lucianov katalog samo u ovoj godini opovrgavaju često iznesenu tezu o obrnutoj proporcionalnosti kvalitete i kvantitete. Štoviše, samo u posljednja dva mjeseca I, Voidhanger izdao je četiri veličanstvena albuma od kojih svaki pojedinačno ima izvrsnu priliku zasjesti na vrh godišnje top-liste.
Prvi album koji dodatno pokazuje da kvaliteta i kvantiteta mogu miroljubivo koegzistirati je francuski multi-instrumentalist Asthaghul koji je u posljednje tri godine izdao već pet albuma svojeg projekta Esoctrilihum. Ovaj posljednji, ‘Eternity of Shaog’ šezdeset je minuta zacrnjenog death metala ispresjecanog guturalnim, hrapavim uzvicima, zlokobnim gudačkim interludijima, klaustrofobičnim pianom i (ne)zdravom dozom puhačkih instrumenata, a sve u cilju dočaravanja teme naratorove opsjednutosti duhovima drevnih bogova koji ga do kraja albuma u potpunosti odvedu u delirij i ludilo.
Zadržavši se na temi francuskog one-man banda, album ‘Ex-Cathedra’ djelo je Raphaela Fourniera i njegovog projekta Creature kojim prezentira black metal koji jednim nožnim palcem stoji u kadinu proga dok cijelu drugu nogu hrabro uranja u bazen pun barokne inspiracije uporabom flaute, oboe, violine pa i harpsikorda, sve s temom promatranja i istraživanja svemira i razumijevanja našeg položaja unutar tog beskraja. S albuma posebno je potrebno izdvojiti kratku, ali moćnu stvar ‘Zn5mi’ i orkestralnu ‘L’Odyssee Hyperpropulsee’.
Thecodontion je paleontološki naziv za pretke dinosaura pa nije teško dosegnuti tematiku kojom se bavi talijanski death metal duo pod istim nazivom. Na albumu ‘Supercontinent’ ova dva Rimljana uspješno eksperimentiraju s pomalo nezamislivom idejom – svirati death metal bez korištenja gitare. Bubanj i distorzirani bas jedini su instrumenti kojim dočaravaju tematiku geološke formacije planeta Zemlje, sa sedam stvari koje opisuju sedam super-kontinenata, započevši 3.6 milijardi godina u prošlosti s Vaalbarom pa preko Ura, Kenorlanda, Nune, Rodinie, Laurasia-Gondwane sve do Pangaee, i četiri kraća instrumentala nazvana po super-oceanima koji su okruživali te drevne kopnene mase. Genijalan konceptualni album koji iz zvučnika pojačanih do daske vjerno simulira silovite tektonske promjene našeg četiri i po milijarde godina starog planeta. Samo oprezno, ipak smo mi na osjetljivom trusnom području.
Posljednji album u ovom pregledu diskografske kuće I, Voidhanger teško da se može nazvati metalom, ali se zato vrlo lako može nazvati najinovativnijim od ove skupine. ‘Eons’ je trostruki, dvosatni album belgijskog projekta Neptunian Maximalism koji u tri odvojena čina miješaju drone-metal, psihodelični rock i free jazz. Album konceptualno prati evoluciju ljudske vrste, postavlja pitanja o budućnosti života na Zemlji i najavljuje skori kraj ‘antropocena’ kroz ideju o nastupanju ‘probocena’ ili vladavine nadmoćno inteligentnih slonova kao naših nasljednika. Prvi čin ‘To the Earth’ sadrži elemente plemenske glazbe i plesa prožete free jazzom i noise rockom, kako bi iskazao elemente ljubavi i mržnje, rata i veselja, snage i osjećaja. Drugi čin ‘To the Moon’ bazira se na black/doom metalu, s važnom ulogom ritam sekcije, šamanističkim pripjevima na proto-jeziku drevnih, pećinskih homo sapiensa. Završno poglavlje ‘To the Sun’ najbolje se može opisati kao drone-opera kroz igru tonaliteta, frekvencija i dubokih vibracija uz povremenu pratnju saksofona i udaraljki.
Nakon što poslušate ova četiri albuma, i još dublje zaronite u katalog našeg susjeda sa zapadne obale Jadrana, sigurno ćete i vi opravdano proglasiti I, Voidhanger najboljom i najoriginalnijom diskografskom kućom ove godine.
Foto: I, Voidhanger