O Anti Tomiću možete misliti kako vam drago. „Što je muškarac bez brkova“ može vam biti najbolja knjiga (ili film), ali i ne mora. U svakom slučaju, slobodni ste NE čitati njegove uratke. Secondo gusti.
Piše: Zoran Pucarić
Ali, kvragu, ništa što je napisano u nekoj kolumni ili novinskom članku ne smije biti razlog za fizički napad na autora, polijevanje brokom gomana i sličnim „slobodama govora“ koje si dopuštaju pojedinci. Svačija sloboda ograničena je jednakom slobodom bilo kog drugog. Jer utvaramo si da smo uljuđena, europska demokratska država.
Tomić u svojim kolumnama proziva osobe koje i same imaju pristup medijima i mogu mu odgovoriti. Voltaire je tamo negdje u 18. stoljeću rekao: “Ne slažem se niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.” Usporedimo tu Voltairovu tvrdnju s kulturnim dosezima moderne Hrvatske artikuliranim u priopćenju Ministarstva kulture: “Ministarstvo kulture osuđuje fizičko nasilje i napad na svakog građanina. Ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”. Dakle, ježi ga, Ante, sam si kriv. Da si šutao i pazio da te ne čuju, ne bi te nitko dirao. Ma ne bi te ni prepoznao.
Svatko je odgovoran za izgovoreno. I ja, i vi, i Ante i Zlatko, i Marko i Velimir, i Andro i Pero. Kako bi Ministarstvo kulture reagiralo da je Mirjana Rakić izvukla šmajser ispod stola u stilu fotografije na kartonu koju su nosili prosvjednici protiv kazne izrečene Z1 televiziji – ok, sad sam pretjerao, idemo iznova – izvukla baseball palicu i razvalila njome Bujanca u trenutku kada joj je ovaj poklanjao rekvizit navodno posuđen u Jadran filmu?
Možda bi ministarstvo trebalo podsjetiti i na važnost odgovornosti za javno poklonjenu stvar? Bila ona šajkača ili broka govana, isto je.