Na današnji dan 1893. godine na Zelenoj placi otkriven je spomenik velikom baroknom pjesniku Ivanu Đivu Šiškovu Gunduliću zvanom Mačica, rad hrvatskog kipara Ivana Rendića.
Ivan ili Gjivo Gundulić potječe iz obitelji poznate i priznate još od 13. stoljeća, čiji su članovi kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Gundulić se obrazovao u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Carla Borromea.
Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator, a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrvatski pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike.
Zanimljivo je dodati i to kako su na postolju spomenika isklesana četiri plitka reljefa koji opisuju glavne epizode iz Gundulićeva epa ‘Osman’. Đivo Gundulić bio je prvi dubrovački pjesnik koji je dobio spomenik, a tom prigodom Ivo Vojnović napisao je pjesmu u prozi ‘Gundulićev san’.
Foto: arhiva Ulicama moga Grada