Zauvijek nas je napustio u 95. godini života 1. kolovoza 2021., ostavivši iza sebe veliku tugu, ali i neprocjenjivu umjetničku ostavštinu. Miše Martinović rođen je u Dubrovniku upravo na današnji dan 1. lipnja 1926. godine. Pamtimo ga kao glumačkog velikana, čije su brojne uloge ostale za pamćenje, jer riječ je nesumnjivo o jednom od naših najvećih glumaca. Dobio je tako nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1961., 1963. i 1965., „Dubravko Dujšin“ 1990. i „Orlando“ 2009., za životno djelo „Vladimir Nazor“ 1990., grada Dubrovnika 1996. i hrvatskoga glumišta 2004. te Držićev zlatni pečatnjak 1999.
Međutim, njegov je životni put dostojan scenarija za zanimljiv, ali težak, mučan film. Ipak sa sretnim završetkom, jer Martinović se nakon što je kao mladić jedva izvukao živu glavu i robijao, realizirao na privatnom planu kao voljeni suprug, otac Mara i Perice, također glumaca, i kao jedan od najboljih u svojoj je profesiji/pozivu u kojem je uživao do poznih godina života.
Naime, završivši gimnaziju u Dubrovniku 1944. godine Miše je mobiliziran u domobranstvo. Na povlačenju prema Bleiburgu 1945. izvukao se te dospio do Sarajeva, gdje je zarobljen i mobiliziran u JA. Zbog čitanja pastirskoga pisma katoličkih biskupa 1946. osuđen je na 15 godina zatvora. Kaznu je služio u Zenici. 1948. godine je amnestiran te se, osuđen na pet godina gubitka političkih i građanskih prava, vratio u rodni grad. Tu je isprva radio u knjigovodstvu poduzeća Graditelj, 1949. bio honorarni i od 1950. do umirovljenja 1990. stalni član Narodnoga kazališta, od 1967. Kazališta Marina Držića. Uz izuzetak sezone 1956/57, kad je na poziv B. Gavelle angažiran u Zagrebačkom dramskom kazalištu.
Miše Martinović je odigrao preko 200 uloga, istaknuvši se umijećem sugestivne glumačke preobrazbe. Okosnica njegova glumačkog djelovanja je dubrovački repertoar, naročito Držićeva i Vojnovićeva djela. Pamtimo ga naravno i sa ceremonija otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara.
Nedostaje…
