Brat velikana Ruđera Boškovića, Baro, rođen je upravo na današnji dan, 27. travnja 1699. godine u Dubrovniku. Iako je Ruđer iz svoje obitelji najpoznatiji Baro je svakako znamenita ličnost vrijedna spomena. Naime, bio je pjesnik i prevoditelj u svoje vrijeme priznat u Hrvatskoj.
Pristupio je 1714. isusovačkom redu i gotovo čitav život proveo u Italiji gdje je i umro 5. svibnja 1770. godine. Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu te predavao na isusovačkim učilištima u Anconi, Ascoli i Perugiji. Čak je jednu godinu mijenjao brata Ruđera na katedri matematike u znamenitom Rimskom kolegiju,
U rukopisima je ostalo sačuvano njegovih sedamdesetak latinskih i talijanskih pjesama i to: epigrama, elegija, ekloga, oda i soneta. Za života su mu tiskane samo dvije ponajbolje elegije: Prijatelju u domovini (Ad amicum in patria commorantem) i Žudnja za domovinom (Patriae desiderium). Od njegova stvaralaštva na hrvatskome jeziku poznata je jedino Pjesan oca Bara Boškovića D. I., koji pod imenom Radmila plače smrt druga svoga meštrica u skulah, koga nazivlje Zelenko.
