Dubrovčani su se 1266. godine osobno sukobili s mletačkim knezom u Dubrovniku, ali ipak nisu htjeli mletačku vlast zamijeniti srpskom. Srpskom kralju plaćao se godišnji, tzv Svetomitarski danak od 2000 perpera. Ubrzo je izbio rat. Uroševa je vojska opustošila kuće izvan grada, polja i vinograde, te napala i sam Grad u namjeri da ga osvoji. Sklopljen je mir kojem su posredovali Mlećani. Srpskim se kraljevima nastavio plaćati danak, međutim do novog rata je došlo 1301. godine za vrijeme sprskog kralja Uroša II. Milutina. Dubrovčani su htjeli iskoristiti priliku kako bi se domogli Mljeta, pa je Veliko vijeće 15. rujna odlučilo zauzeti otok te na njemu postaviti upravitelja. Odlukom Malog vijeća od 4. lipnja 1318. na Mljet je poslan potknez.
Dubrovnik je ipak otok Mljet stekao tek 1345. godine, nakon kupnje Stona i Stonskog rata, odnosno Pelješca, od bosanskog bana Stjepka Kotromanića i srpskoga kralja Stefana Dušana.
