Dubrovački branitelj i hrvatski ratni vojni invalid Dragan Čobanski proveo je svoju prvu noć u stanu na Batali kojeg mu je na prošloj sjednici Gradskog vijeća dodijelio Grad Dubrovnik, a sve kako nakon 20 godina boravka u stanu u ulici Između polača ne bi s prvim danima listopada postao beskućnikom. Podsjetimo,
Dragan Čobanski od 2001. bio je korisnikom gradskog stana u spomenutoj ulici, međutim, taj je stan nakon spora Grada i Pravoslavne crkve u Dubrovniku vraćen natrag crkvi te je Čobanski bio primoran iseliti 1. listopada što je bio krajnji rok do kojeg mu je Pravoslavna crkva produljila boravak na ovoj adresi. Čobanski je uputio pismo zahvale svima koji su mu pomogli, a mi ga prenosimo u cijelosti.
-U ovom trenutku teško mi je pronaći riječi zahvale za sve one pojedince i institucije koje su mi priskočili i pomogli u, za mene, bezizlaznoj situaciji kada sam po Rješenju morao iseliti iz stana 1. listopada 2021. koji mi je bio jedini smještaj, a isti je vraćen SPC. Zahvala ide prvo mome prijatelju i suborcu, dragovoljcu Domovinskog rata Ivici Ćoriću koji je ovu priču o meni prvi pokrenuo. Dubrovačkoj televiziji i DuListu koji su objavili prilog i cijelo vrijeme pratili događanja u vezi mog slučaja.
Gradonačelniku Grada Dubrovnika, gosp. Matu Frankoviću koji me je odmah, po saznanju pozvao na razgovor, saslušao me i u veoma kratkom vremenu reagirao, iznašao riješenje i ponudio mi smještaj u stanu u vlasništvu Grada Dubrovnika. Zahvalio bih Caritasu i odvjetniku Antoniu Missoniju na svesrdnoj pomoći, kao i FB grupi ‘Tata je tata’ koja mi je pokazala humanost na djelu, stala uz mene i olakšala mi preseljenje u novi stan i novi početak te ga opremila sa svim neophodnim uređajima.Zahvaljujem i tvrtki Heksogen d.o.o. koja je kupila vodokotlić i bojler kao i Tehno Elektroniku na klimi. Veliko hvala i gosp. Peru Vićanu na toplim riječima koje je kazao na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika i vijećnicima koji su jednoglasno podržali prijedlog o dodjeli gradskog stana na korištenje.
I na kraju, da ne zaboravim, veliko hvala ide i Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja mi je tri puta izlazila u susret produljenjem ostanka u njihovom stanu dok se ne iznađe riješenje, a da mi kao vlasnici stana, skoro dvije godine nisu ništa naplaćivali. Mojim prijateljima koji su uvijek uz mene neizmjerno hvala. Hvala i mojim sugrađanima koji su mi slali poruke podrške, zvali ili uputili osmijeh prilikom susreta. Ako me pitate jesam li sretan i zadovoljan, odgovor je jednostavno da mojoj sreći nema kraja i nadam se i želim da svi oni koji imaju veće ili slične problem da ih riješe sretno i na svoje zadovoljstvo – stoji u pismu Dragana Čobanskog.