Mihaelu Pavlović, fitness trenericu i malu iz Komolca, mogli smo nedavno gledati putem televizijskih ekrana u reality showu Survivor. Emisije su se snimale u Dominikanskoj Republici. Općenito joj je sam boravak u toj dalekoj zemlji bio zanimljivo iskustvo. Iako je želja za sudjelovanjem u Survivoru odavno tinjala u njoj, ipak nije mogla biti jača od ozljede koljena koja je zaustavila njen uspon u ovom showu. Morala je izaći iz natjecanja. Priznat će kako je nakon povratka u Dubrovnik i dalje tužna i neispunjena zbog svega što se dogodilo.
—Kad sam gledala prošlogodišnji Survivor, vidjela sam se u njemu. Rekla sam da je to 100 posto show za mene. Htjela sam to isprobati, imala sam nenormalnu želju te sam bila presretna nakon što su me pozvali. Sada, nakon izlaska iz showa, još dolazim sebi! Ne mogu se uopće pomiriti s činjenicom da sam na takav način izašla iz showa. Rekla sam i prije dolaska u Survivor da jedino što me može spriječiti jest povreda. Nije mi bio problem ostati bez hrane, biti iscrpljena, ribati, graditi – ništa od toga. Nisam uopće očekivala da se ovolika vrsta povrede može dogoditi u ovakvom showu – rekla je. No, unatoč svemu, ipak joj je nešto posebno izmamilo osmijeh na lice.
— Dobila sam ‘milijun’ poziva i poruka. Nema tko mi se nije javio – i ljudi koje znam, ali i oni koje sam možda vidjela jednom u životu ili koje uopće ne znam. Primila sam poruke podrške i ohrabrenja. Znaju koliko sam imala žara i želje. Najdraže od svega mi je bilo kad sam dobila poruke mama koje treniram. Poslale su mi slike njihove djece koja su plakala jer sam izašla iz showa. Stavili su plave trake oko glave, nacrtali su krv na koljenu i stavili su madež na lice. Doslovno su glumili mene. Bilo mi je teško vidjeti djecu da plaču, ali kad sam shvatila da sam im uzor i da su me pratili – to me posebno dirnulo. To je prva stvar koja me nasmijala kad sam izašla, a ništa me dotad nije moglo nasmijati.
Natjecateljski duh
Iskreno nam kaže da se nije prijavila u natjecanje kako bi pobijedila.
—Vodila sam se time da tamo ostanem što dulje. To mi je bio cilj. Kad sam gledala prošlogodišnji Survivor, vidjela sam da su im s vremenom bili sve zanimljiviji poligoni i nagrade. Htjela sam ostati što dulje, kako bih iskusila što više toga. Imam veliki natjecateljski duh i onda je to u meni izgaralo ‘puta tri’. Naravno, da se dogodio neki slavan kraj, bilo bi mi drago. Svakako, nisam tamo išla da budem pobjednik. Išla sam kako bih doživjela takvu vrstu natjecanja i – preživljavanja – rekla je. Što se tiče ekipa koja sudjeluje u showu, reći će kako se radi o dobrim, ali izrazito različitim ljudima.
—Mi smo totalno različiti karakteri, zbog čega je na samim počecima trebalo uložiti malo više truda u samo upoznavanje i povezivanje. S vremenom, kako smo se sve više družili i otvarali različite teme, na kraju mi je svatko postao na svoj način drag.
Sport u krvi
Mihaeli je sport ‘u krvi’ od malih nogu. Od svih zanimljivih sportova, njena prva i posljednja ljubav je tenis.
—Nažalost, zbog određenih razloga sam morala prekinuti bavljenje tenisom. Nakon toga sam se bavila košarkom. Nisam se dugo zadržala, svega nekoliko mjeseci. Iskreno, bilo mi je čudno preći u timski sport, iako sam se bila jako dobro snašla – rekla je. Jedini logičan slijed bio je upisivanje Kineziološkog fakulteta.
—Moj jedini izbor bila je Kineziologija u Splitu. Rekla sam mami: ‘Ako ne upadnem, pokušat ću iduće godine. To je jedini fakultet koji ću sigurno završiti’. Na tome je i ostalo. Bila sam student generacije, dobila sam dekanovu i rektorovu nagradu. Toliko sam to voljela i htjela, uživala sam u učenju i to me ispunjavalo. Nakon završetka fakultet, težim upisivanju doktorata, o čemu i dalje razmišljam. To mi je ovako možda ‘daleko’, no postoji mogućnost da i to ostvarim – kazala je. Trenutno radi kao fitness trenerica čiji se rad bazira najviše na treninzima sa ženama, grupama djece manjih uzrasta te djecom s poteškoćama u razvoju.
Virtualna placa
Mihaelu dosta naših sugrađana zna i preko ‘Virtualne place’. Njena obitelj se bavi poljoprivedom u Komolcu.
— Uvijek smo imali doma raznog zelenila, voća i povrća. U vrijeme pandemije koronavirusa ljudi su se sve manje kretali jer ih je bilo strah. Virtualna placa je došla do izražaja i svi su počeli naručivati namirnice preko te stranice. Predložila sam mojima da se i mi uključimo, što smo na kraju učinili. Svaku narudžbu smo nosili od vrata do vrata – kazala je.
—U svemu tome, pošto mi je ribanje hobi dugi niz godina, pitala sam tatu: ‘Zašto ne bih stavila da prodavam i ribu?’. Rekao je: ‘Probaj, stavi i vidi’. Krenule su narudžbe… Došli smo do toga da smo na dnevnoj bazi imali narudžbe po 15 do 20 kilograma ribe. Ljudi bi me kasnije zaustavljali putem i govorili: ‘Ima li ribe?!’ – reći će Mihaela kroz smijeh koja inače riba od svoje osme godine.
—Rođak me je naučio ribati ostima. Od tada je to postala moj velika ljubav i ispušni ventil. Kad me sve izbaci iz takta i kad me svi iznerviraju (smijeh), uzmem osti i pođem s barkom. Ma dovoljno mi je nekad samo poći u đir uz rijeku i gledati ribe – dodala je.
Ljepše je doma…
I upravo je Rijeka dubrovačka, odnosno Komolac, za nju najbolje područje za život.
—Nakon što sam izašla iz showa, susjed mi je poslao poruku: ‘Super si bila, svaka ti čast. Ljepše je doma, kud ćeš veće divljine za preživljavanje od Komolca’. Da sam morala birati mjesto gdje bih živjela, vrlo vjerojatno bih izabrala Komolac. Meni je ovdje predivno! Priroda, mir, tišina obilježavaju ovo područje. Odlično je za opuštanje i odmor. Blizu si Grada, nema gužve i ‘ludila’ koje vlada posebno tijekom ljeta – kazala nam je Mihaela koja ističe kako bi se ponovno prijavila na Survivor.
—Želim to opet pokušati, bez obzira hoću li se vratiti kao pobjednik ili gubitnik, isto ću se osjećati. To je nešto što želim. Zato ću dalje ‘upirati’ i prijaviti se iduće godine – rekla je. Mi joj svakako želimo sreće u čemu god se okušala!
KREATIVNI RAD
Velika povezanost sa sestrama
Kreativni rad je nešto što je posebno ispunjava. Tijekom pandemije koronavirusa ono je još postalo izraženije. U kreativnom stvaranju djeluje sa sestrama Katarinom i Doris.
—Sve što radimo, radimo zajedno jer smo jako povezane. Stvarali smo među ostalim personalizirana stiroporna ‘Kinder jaja’ ispunjena slatkišima. Isto tako, radimo ‘prozirne’ božićne kugle koje u sebi sadrže tradicionalni nakit. Pravimo konavoske, primorske i župske kuglice. Naravno, mama i tata su, kao i u svemu, uvijek tu i kao podrška, ali i dodatna pomoć u radu – dodala je.
Objavljeno u tiskanom izdanju 22. ožujka 2023.