Knjiga je namijenjena svima, i lijevima i desnima. Ja sam sveučilišni profesor i često mi kažu ‘ti si žestoki Hrvat’. I jesam, žestok sam Hrvat. Pitaju me kako to mogu biti kad sam toliko obrazovan, na što ja kažem da sam upravo zato takav. Hoću im objasniti što znači biti žestoki Hrvat, a to nije mržnja, već ljubav jer domoljublje nije mržnja – rekao je autor prof. dr. sc. Matko Marušić na predstavljanju knjige ‘Mi Hrvati’ u dvorani Ivana Pavla II. u četvrtak.
Uz autora, knjigu su predstavljali i književnica Luca Đurišić te Željko Kulišić u ime organizatora Udruge Hrvatski domobran.
Marušić kaže kako mu je knjiga bila dugogodišnji projekt iz ljubavi. Štivo od preko 600 stranica i 15 poglavlja ponajprije je namijenjeno sugrađanima kako bi u obliku priča pokazalo što to znači biti Hrvat.
– U svakom poglavlju nalaze se pripovijetke iz neke teme, na primjer škole, ljubavi, domoljublja, umjetnosti, pa čak i nogometa. Banalni nazivi poglavlja u kojim se nalaze vrlo neobične priče koje predstavljaju Hrvate. Na prvi pogled je to humoristična knjiga ili možda autobiografija, ali ona to nije. To je hrvatska povijest izrečena kroz jedno štivo koje je zanimljivo za čitati, u kojem se različiti ljudi na različite načine prepoznaju – pojašnjava.
Svoj stav prema domoljublju Marušić ponosno brani te ističe kako ono podrazumijeva i poštovanje drugih naroda.
– Nacionalizam je proglašen kugom, ali to nije istina. Ja volim moju domovinu, ali volim i poštujem i sve druge ljude, a u knjizi se to i vidi. U noj se može naći priča o našim ljudima, ali i priča o Srbima kojom se jako ponosim. Naravno da ne volim kad mi dođu reći da je Vukovar njihov, ali ja volim Srbe kao ljude koji žive pored nas. Koji pate i raduju se kao i mi, i prirodno je voljeti ih. Nema mržnje u ljubavi – ističe.
Iz knjige izdvaja i nekoliko priča koje su mu jako drage.
– Priče u knjizi su višeslojne pa se čak i u priči o nogometu mogu naći ljudski odnosi i pitanje prijateljstva. Na primjer, imam prijatelja Borisa koji je komunist. Igramo mi nogomet, ali smo došli do svađe jer sam ja svoju ekipu nazvao Hrvatska, a on svoju Internacionale. Osjetljiva je to situacija jer se mi volimo, a istovremeno se i ne volimo jer smo izabrali drugačija imena. Bilo je situacija kad sam rekao što nisam smio pa mi je Boris došao i rekao da ne govorim tako jer će me idući put morati prijaviti. Za naivne ta rečenica izgleda kao da on nije dobar čovjek, ali on to jest. U komunističkom sustavu me on morao prijaviti i on žali i kaže da me ne želi prijaviti, a to je ljubav – kazao je.
– Ima i priča o mojoj tetki koja je s 22 godine umirala od tuberkuloze i željela je jednom u životu vidjeti more pa su je braća nosila. Morali su proći kroz tri vojske, partizane, ustaše i Talijane. Partizani su im dali fantastičnu propusnicu sa srpom i čekićem koju su dva sata crtali. Ustaša se rasplakao za svojom sestrom i dao joj je pola kila duhana. A Talijani su pjevali pjesmu koju je ona voljela. Umrla je na brdu gledajući more. Predivna je to priča jer su svi ljudi u nesreći dobri, svi su nesretni na neki način. Trebalo bi se pomiriti i gledati ljubav i dobrotu, a ne zlo i nesreću. Knjiga govori o nesreći, ali poziva nas na pomirenje kroz prijateljstva, kroz ljubav i stradanja, ali i jedan optimizam – naglašava.
Osvrnuo se i na to što za njega znači biti Hrvat.
– Biti Hrvat znači nešto fantastično. Zvali su nas predziđem kršćanstva, što uopće nije šala. Biti predziđem kršćanstva najveće civilizacije u povijesti čovječanstva je velika titula koju smo mi strašno platili. Zvali su nas i ostacima ostataka nekadašnjeg kraljevstva hrvatskog. To se vidi i na našoj karti. U toj našoj strašnoj povijesti je nevjerojatno kako smo uopće preživjeli. Onda su došle godine koje znate, kad smo stvorili državu kroz iglene uši. Kako su mladići otišli goloruki na tenkove. Kako je Tuđman odlično vodio politiku i kako je narod bio uz njega. Kako su umjetnici pjevali ‘Moja domovina’. Nije istina da je ova država loša, ona je blistava. Nemate nijedan incident na izborima. Imate napredak kvalitete života, nismo siromašni već bogati u najljepšoj državi na svijetu, a danas smo u apsolutno najljepšem gradu na svijetu. Bog nam je to dao i mi smo taj dar uspjeli zadržati – zaključio je.
Đurišić je govorila i o svom iskustvu s knjigom.
– Ne bih izdvojila ijednu priču jer su sve toliko ljudske i toliko diraju. Pisane su pitkim jezikom uz mnoštvo glagola i pridjeva uz zanimljivu strukturu rečenice pa svaka priča drži pažnju jednakim intenzitetom od početka do kraja unatoč dužini knjige. Obimna je, ali nikad dosadna – kazala je.
Kulišić je kratko govorio o ulozi Udruge u organizaciji predstavljanja knjige.
– Udruga Hrvatski domobran već tradicionalno povodom oslobođenja, ili po nama okupaciji Dubrovnika 18. listopada 1944. godine kad su partizani ušli u Dubrovnik i okupirali slobodu zvanu Libertas, obilježava jednom javnom tribinom ili promocijom knjige. Ove godine to je promocija knjige profesora Matka Marušića koja govori o životu Hrvata – rekao je Kulišić te se osvrnuo i na vrijeme kad su partizani predvođeni ideologom Josipom Brozom Titom napravili jedan veliki zločin nad slobodom Dubrovnika ubivši inteligenciju, svećenstvo i mlade koji su bili krivi samo zato što su Hrvati.