Ja sam dijete sa sela, naučen sam imati samo ono što stvorim sa svojih deset prstiju. Moj otac nije dobio društveni stan kao ovi koji se danas prave pametni, i ja nisam imao sređeno stambeno pitanje. Kad sam se 2000. godine oženio i dobio dijete krenuo sam to riješiti pošteno. Svojim radom steći prvo sebi, a sutra svom djetetu. Nisam se htio upuštati u kupnju gotovog stana. Iako sam imao solidan posao, banke su me ‘kao’ htjele kreditirati, za kupnju zemlje u Cavtatu za izgradnju kuće. Hypo banka me pristala kreditirati. Morao sam uzeti dva nenamjenska kredita u vrijednosti sto tisuća kuna, jedan na mene i jedan na ženu, da bi uopće kupili zemlju po izuzetno nepovoljnim uvjetima. Zemlju smo kupili, sredili papire, izvadili građevinsku dozvolu, a Hypo banka je pristala da će nam dati samo 60.000 eura za izgradnju kuće. Rekli su da je to naš limit. Znajući unaprijed da nam to neće biti dovoljno da kuću do kraja završimo, uzeli smo što su nam dali. Ali, uvjetovali su nam da tim novcem najprije ‘zatvorimo’ prva dva kredita, platimo prijevremeno ‘zatvaranje’ kredita. Dakle, ‘derali’ su nas apsolutno od samog početka. Dobili smo, dakle, tih 60.000 eura, od čega je odmah pola otišlo na ‘zatvaranje’ dva kredita, ostatak na izgradnju – počinje svoju priču Marko Mišić, vozač u Libertasu, ali u posljednje vrijeme poznatiji kao županijski koordinator udruge „Franak“.
‘Meni je to odmah smrdilo…’
– Sa svojih deset prstiju sam kuću izgradio, negdje oko 70 posto. Gradio sam godinama, mučio se, bez majstora i tvrtki. Svaki dan cijeli dan na kući, a navečer u smjenu u Libertas. Udri, udri, udri. Četiri godine robije. Nedostajalo mi je 30-40 tisuća eura da je završim. Došao sam 2006. godine u situaciju da nismo znali hoćemo li se useliti, jer kuća nije bila završena. U Hypo banci su rekli da u eurima više ne možemo uzeti niti lipe, ali ako kredit u eurima prebacimo u ‘švicarce’, onda u ‘švicarcima’ možemo dići sto tisuća eura, i to bez dodatnog trećeg jamca, moje sestre. Dakle, za istu količinu kuna ne daju ni lipe u eurima, a u ‘švicarcima’ još sto tisuća eura. Četiri puta sam išao ispitivati u banku, išao i u druge, nikako mi nije bilo jasno kako sad to. Prelazak na drugu banku značio bi mi ogromne troškove. Na kraju moja obitelj donosi odluku: idemo u novi kredit, u ‘švicarcima’, i dovršit ćemo kuću do kraja. Dvoetažnu na 160 četvornih metara, s dva apartmana za neki prihod. Financijski smo računali: Imamo 6500 kuna ukupnih rata iz dva kredita, ali ako uzmemo taj kredit u francima dovršavamo kuću i od apartmana dobivamo 4.000 kuna prihoda. S tim da smo se suprotstavili ponudi banke da produžim rok otplate kredita u eurima, jer smo prvi htjeli što prije isplatiti i da nam ostane samo kredit od 3000 kuna. Odlučio sam zatvoriti kredit kroz koju godinu, ostaje mi rata manja od prihoda apartmana. Imam kuću koja sama sebe isplaćuje. Ne daj Bože da mi se što dogodi, obitelj mi nije na putu. Nisam gledao samo ekonomski aspekt, već život u cjelini – objašnjava dalje Mišić.
– Dugo sam razmišljao, dobro sam promislio, stavio na papir, računao. Nismo se u to zaletili. A sigurno sam uštedio 60 do 70 tisuća eura radeći sam na kući. To je moj životni projekt, stvoriti sebi dom i ostaviti sutra nešto djeci. Htio sam imati gdje živjeti i gdje umrijeti. Što svaki normalan obiteljski čovjek želi. Nisam megaloman, nema tu pohlepe. I onda? Ma kad smo potpisivali kredit meni je to smrdilo. Nikako mi nije išlo u glavu zašto tolika razlika. Zašto euro ne može ni centa, a ‘švicarac’ može, i to do sto tisuća eura?! S druge strane, mislio sam: to su neke strane banke, razgovarao sam s ljudima iz inozemstva, to je neki smjer prema Europskoj uniji. Čak sam i računao da bi mi mogli nešto povećati, imao sam nekog prostora planiranog i za to – kaže nam Mišić, koji je ubrzo počeo prolaziti kroz pakao zvan ‘kredit u francima’. Ističe kako su se krediti u francima posebno koristili pri kupnji stanova.
‘Već smo otplatili dug’
– Da bi kupili stan na određenoj lokaciji, ljudi su bili uvjetovani kreditom određene banke, i to u ‘švicarcu’. To je bio uvjet i prodavatelja stana i banke. Banka je, naime, jako skupim kreditom financirala prodavatelja i njegov projekt, vezala ga ugovorima uz sebe. Onda prodavatelj može prodati stan ili za gotovinu ili kreditom isključivo kod te banke, isključivo u ‘švicarcima’. Dakle, ne samo da se banka prilikom izgradnje ‘upisala’ na nekretninu, nego je nakon kupnje kreditom vezala i vlasnika stana. Tako se dug multiplicira na sve buduće kupce stanova – ističe Mišić još jedan primjer iz života žrtvi ‘švicaraca’. Mišić tvrdi kako je bankama jedini cilj doći do nekretnine.
– Njima je bio cilj da mi svi odustanemo i vratimo im nekretnine. Ja nikad, mrtav-mrtav. A ako sam ja mrtav, na vrh kuće je plamen, pa neka je onda nose. Morate znati da smo mi već otplatili dugove, inicijalnu glavnicu u kunama. Primili smo kunske kredite iz domaće akumulacije novca u bankama, a ne iz stranih kredita u ‘švicarcima’. Tu nigdje nema ‘švicaraca’ – kaže nam te pojašnjava problem promjene kamatne stope.
– Uzmimo da se kunski iznos ne mijenja: 100.000 kuna. Ako je kredit na 20 godina, a kamatna stopa 4 posto, onda je 4×20=80. Obvezali ste se da ćete vratiti 180.000 kuna. Ako kamatna stopa poraste na 5 posto, onda to raste na 200.000 kuna. Samo za jedan postotni poen dug se uvećava za 20 posto! Meni osobno je kamatna stopa ‘skakala’ s 4,25 na 6,75. Po anuitetnom sustavu, u razdoblju otplate prvo se plaća kamata, a glavnica se faktički ni ne dira. Tek u drugom dijelu otplate počne se otplaćivati glavnica, a manje kamata. Međutim, već u ovom prvom razdoblju banci ste faktički vratili kredit, i više od toga. Ipak, za slučaj skoka ‘švicarca’, kao što se nama dogodilo, raste nam prvo glavnica, a potom se na nju zaračunava kamata. Plaćamo kamatu na nepostojeći dug! Lihvari su za njih ‘mila majka’. On ti kaže ‘evo ti 10, do kraja mjeseca vrati 15’, i on ne mijenja. U njega nije 16, 17, 18 ili 25. S lihvarom znaš na čemu si. A s bankama nisi – ističe Mišić, koji kaže da je trenutno u Hrvatskoj bit problema kredita u ‘švicarcima’ promašena.
‘Nismo mi izmislili švicarac’
– Ako me razumijete, meni problemi nisu ni danas. Plaćam uredno. Radim više, trošim manje. Bili smo u Austriji sedam dana na snijegu. Pogrešna je teza da je u pitanju socijalni status dužnika. Apsolutno ne! To je skretanje s biti, a bit je da je riječ o pravnom pitanju. Postoji pravomoćna presuda u kolektivnom sporu u kojoj stoji da je promjenjiva kamatna stopa u ovim kreditima nezakonita i ništetna. Nažalost, korupcijska hobotnica je promrežena i zahvatila je apsolutno sve. Sudstvo u kompletu, kao i Ustavni sud, Vladu, sve političke stranke, te cijelu akademsku zajednicu. U Hrvatskoj ne postoji pravna država i vladavina prava. Svi problemi staju u tu rečenicu. U nas se dogodila deregulacija pravnih propisa iz bivše države na štetu građana, a na korist krupnog kapitala. Bankari su to inicirali, napravili, deregulirali i sad iskoristili. To je smišljena pljačka – kaže Mišić, koji smatra kako priča o ‘švicarcu’ nije ni blizu svom kraju.
– Nismo mi izmislili ‘švicarac’, već banke. Kreirale su ga, plasirale, diktirale uvjete kreditiranja, sklapale i slagale ‘uzmi ili ostavi’ ugovore. S točkom 6., da će banke administrativnom odlukom Uprave mijenjati kamatnu stopu i da se klijent odriče svakog prava prigovora na to. Znate što to znači? Da vam davam dozvolu da me ubijete! Taj članak ugovora direktno se kosi sa Zakonom o obveznim odnosima i zato je nezakonit, time i sam ugovor, koji kao dvostrani akt mora biti u ravnoteži – ističe Mišić. Najavljuje kako će žrtve franka, nastavi li Vlada smjerom socijalne sfere, izaći na ulicu i neće se vraćati kući dok se problem ne riješi.