Dubrovčanin Mario Obuljen napisao je tekst povodom Svjetskog dana urbanizma, koji se obilježava na današnji dan.
Dan urbanizma je pokrenut još 1949. godine kad je professor Carlos Maria Della Paolera, sa sveučilišta u Buenos Airesu kako bi potaknuo zanimanje profesionalaca, ljudi od struke i javnosti za prostorno planiranje te se Svjetski dan urbanizma obilježava svake godine 8. studenog u više od 30 zemalja.
Ponosno možemo istaknuti da je na ovom prostoru, a godinama prije spomenute 1949. godine, točnije za vrijeme Dubrovačke Republike bila istaknuta važnost svjesnog, planskog korištenja i dimenzioniranja prostora, poglavito gradskog. Upravo taj element planiranja grada, koji je u dalekoj prošlosti bio blisko povezan s mističnim, božanskim nadahnućima, vjerskim obredima pri njegovu osnivanju, a poslije se razvio u vrlo racionalnu i egzaktnu djelatnost, snažno se tijekom povijesti provlači u svim regulacijskim, planerskim odlukama o našem Gradu što je na ponos svima nama detaljno opisano u knjizi Urbana matrica grada Dubrovnika – kao rezultat interdiscipliniranih istraživanja i stručnih spoznaja tijekom dugogodišnjeg rada gospođe Ivanke Jemo na obnovi povijesne jezgre Dubrovnika.
Izgleda da je baš to razlog divljenju posjetitelja koji kad prvi put ulaze kroz Vrata od Pila na Stradun, zastanu bez daha, osupnuti ljepotom Grada, iako na tom potezu možda nema pojedinačnih zgrada koje bi nas zadivile ljepotom, bogatstvom arhitektonskih ili nekih drugih elemenata. Ljepota je u mjerilu, skladu, gotovo tipskim stambenim pročeljima, ambijentu, ugođaju, osjećaju zaštićenosti, u doživljaju povijesti u sadašnjosti, puno toga se može nabrojati.
Tijekom zadnjih godina, ni urbanisti ni prometni inženjeri nisu pridavali dublji i poseban značaj gradskom prostoru i gradskom životu, kao da se ništa nije znalo o utjecaju fizičkih struktura na ljudsko ponašanje.
Tek kasnije su se prepoznale drastične posljedice koje ova vrsta planiranja može imati na to kako ljudi koriste gradski prostor. Kako je napisano u knjizi Gradovi za ljude, Jan Gehl ističe da je urbanističko planiranje bilo problematično posljednjih 50 godina. Činjenica da se gradski život udaljio od tradicije da bi postao vitalna funkcija grada koja zahtijeva pažnju i brigu stručnjaka koja nisu bila prihvaćena. Te su s vremenom stečena znanja o vezama između fizičke strukture i ljudskog ponašanja. Pogledajmo oko sebe, došli smo u vrijeme kad su sugrađani počeli glasno vapiti da se urbanizam treba usredotoči na ljude.
S toga, moramo uložiti ozbiljne napore da ostvarimo san o boljem gradu, gradu za ljude! Kako je profesor Marasović naglašavao da se na području zaštićenog spomenika kulture princip rada odjela planiranja treba temeljiti na zajedničkom radu svih stručnjaka (arhitekata, urbanista, građevinara, povjesničara umjetnosti) te nije dobro da ni u jednom trenutku neka struka ‘brojno prevlada’ drugu jer će se to loše reflektirati na konačni rezultat planiranja. Uspješnost rada je na međusobnoj usklađenosti i stručnoj predanosti promišljanja, planiranja razvoja Grada.
U planiranju nam ne smije biti podloga materijalne niti političko-populističke svrhe jer tako nećemo sugrađanima pružiti ispunjenost, sreću, zdravlje, nećemo pružiti onaj osjećaj kojemu svi težimo! Moramo prestati zbijati, natrpavati te preizgrađenošću raditi prostor skučenim kao da smo u zatvoru. Potrebno je prijeći preko praga i iskoračiti u prostranost koju nam pruža ovaj predivan krajolik obasjan suncem, okružen morem, podno brda i prirode te širiti prostor na kojemu ćemo graditi jer težiti prostranosti prostora je težiti putu ka slobodi!
‘Grad se prolaznicima može otvoriti sa svih strana poput krajolika bez pragova.’ Walter Benjamin
Mario Obuljen