MALAC GENIJALAC OTVOREN U PRIJEVORU Vesela škola matematičkih znanja

Koliko je velik potencijal dječjeg uma? Zapravo, na ovo pitanje i nije baš lako odgovoriti, ali iz škole ‘Malac genijalac’ trude se proširiti granice dječje sposobnosti koristeći drevnu metodu računanja abakusom. Program ‘Malac genijalac’ podijeljen je na tri škole – Mentalna aritmetika, Numicon i Super um, koji se još nije počeo primjenjivati u našem gradu, za razliku od prva dva programa. Naime, ova vesela škola matematičkih znanja otvorila je svoja vrata u Prijevoru Donjem, a sigurno su vam već otprije poznati iz Supertalent Showa. O čemu se radi, na koji način funkcionira škola i što sve u njoj nude, otkrili su nam za novi broj DuLista!

— Prije dvije godine otvorena je prva škola, u Splitu. Generalna franšiza je u Beogradu, a ostalih sedam škola su podfranšize. Ostali gradovi su Šibenik, Zadar, Rijeka, Velika Gorica, Zagreb, Varaždin i Osijek. Najveća, po broju upisane djece je splitska, prva škola koja je krenula pa se svakim upisnim rokom povećava broj djece. Završili smo cijelu jednu generaciju Mentalne aritmetike koja traje 20 mjeseci odnosno dva nivoa. Oni su sad krenuli na treći program, Super Um, koji se u Dubrovniku još neće provoditi jer smo tek počeli – priča nam diplomirana psihologinja Doris Penić, voditeljica škole u Splitu i Dubrovniku, dok se s njom i dubrovačkim učiteljicama Mirnom Gjuraš Car i Vedranom Mikac te naravno, zaigranom vrijednom dječicom, družimo u školskimklupama.

U školi Malac Genijalac primjenjuje se originalni ‘Hikari’ program Mentalne aritmetike – priča nam dalje Doris – program jedinstvene metode učenja nastao kao rezultat dugogodišnjeg rada psihologa, pedagoga i drugih stručnjaka iz područja edukacije u suradnji s prestižnim japanskim Institutom Tomoe Soroban iz Tokija. Temelji se na upotrebi drevne računaljke abakus ili kako kažu Japanci – Soroban, čijom se vizualizacijom postiže izvanredno brzo računanje i razvoj kognitivnih vještina i sposobnosti djece u ranom razdoblju života.

Najvažniji stalan rad

— Djeca, pomičući kuglice na zami­šljenom abakusu, obavljaju razne matematičke operacije, ovisno o gra­divu koje uče. Na onom osnovnom savlada se zbrajanje i oduzimanje, a na naprednom množenje i dijeljenje. Najvažnija točka u vještini mentalne aritmetike je da se radi kontinuirano, razvoj je moguć i bez toga, ali rezultat sigurno neće biti jednak. Na svakom upisu naglašavamo kako je kontinui­rani rad najvažniji, ne u nekom veli­kom obujmu, ali recimo 15 minuta dnevno vježbe se svakako preporu­čuje. Pogotovo dok se ne svlada men­talno računanje, koje je vještina kao i svaka druga – igranje, sport, bilo što što trenira mozak. Cilj je poveziva­nje obje strane mozga. Vještine koje je dijete razvilo kroz mentalnu ari­tmetiku ostaju kao trajne. U radu se koriste sva osjetila, sluh, vid, dodir… A bez logičkog mišljenja i pamćenja te koncentracije, pažnje, nije moguće riješiti zadatak – ističe Doris. Jer kad se brojevi redaju na ekranu, djeca moraju pamtiti svaki rezultat, vizualizirati svaki broj i svaku promjenu između svakog broja te u milisekundama odlučivati koju formulu će primijeniti za pomicanje kuglica na zamišljenom abakusu. Zato je potrebno puno vježbe prva tri mjeseca dok se ne svlada men­talno računanje.

— Do tog trenutka učitelji još mogu pratiti djecu, ali djeca koja pohađaju dodatnu nastavu ‘prešišaju’ čak i uči­telje u brzini – ističe dalje, a razlog tomu je što je dječji mozak manje opterećen i bez obzira na to što mi odrasli često mislimo kako im je pre­teško, oni nas itekako razuvjere svo­jim sposobnostima. Naime, u razdo­blju između četvrte i dvanaeste godine života dječji mozak se najintenzivnije razvija, stoga je važno da se baš u tom razdoblju usmjerimo na poticanje nje­govog razvoja. U tome uvelike pomaže upravo vještina mentalne aritmetike, ta tradicionalna istočnjačka disciplina uz pomoć koje se djeca upoznaju s bro­jevima na bitno drugačiji način nego što je to u redovnoj školi – ističe Doris.

Na početku se mentalno rješavaju zadaci u pisanoj formi u neograniče­nom vremenu da bi se naposljetku prešlo na uporabu posebne web plat­forme koja je jedno od najvažnijih nastavnih sredstava u školama Malac Genijalac. Zahvaljujući posebnoj apli­kaciji ‘Flash Anzan’ polaznici škole postupno dolaze do brzina na kojima većina ljudi ne bi mogla niti prebrojati koliko se brojeva pojavilo, a kamoli dati točno rješenje zadatka. Inače, ističe Doris kroz razgovor, na web platformi brzina računanja, kao i kompleksnost zadataka, se povećava.
— Primjerice, ako je zadatak 2+5– 3, kažemo im: ‘Pomakni dvije plave kuglice, dodaj zelenu kuglicu broj pet, oduzmi tri plave’ i tako dalje, dok ne krenu brže, detaljnije. Kreće se s malim nizovima brojeva i malom brzinom, da bi se postupno povećavali i brzina i nizovi. Zvuči teško i jest teško na početku. Jedan od razloga je i taj što se oči moraju naviknuti na bljeskanje bro­jeva na web platformi i brzinu izmjene. Nakon nekog vremena, kad se naviknu, spore brzine ne odgovaraju im uopće, jednostavno odlično svladaju i mozak kreće raditi toliko brzo da im je sve – presporo! – dodat će Doris.

Programi prilagođeni uzrastima

Ipak, prije same nastave, djeca se moraju i testirati, a kako to izgleda bilo je naše iduće pitanje. Koncept škole inače je osmišljen tako da je pro­gram prilagođen uzrastima pa se tako mogu upisati predškolci od četiri do šest godina, mlađi školski uzrast, dakle prvi i drugi razred, potom treći i četvrti te stariji školski uzrast, odnosno peti i šesti razred.

— Postoje dvije vrste testiranja – za malene i za malo veće. S onima koji još ne idu u školu radimo na klasičnoj, običnoj računaljki, pritom gledamo poznaje li dijete brojeve, zna li brojati, pomicati kuglicu po kuglicu dok broji – odnosno, moraju uskladiti mentalno i fizičko računanje. Važno nam je pre­poznaju li pojam broja, da im je gra­fomotorika solidna te da prepoznaju brojeve do deset. To je uvjet za upis u Mentalnu aritmetiku, s time da prije same Mentalne aritmetike postoji pri­premni nivo na kojem se rade prirodni brojevi, jer je važno da djeca prije nego što krenu na abakus jako dobro usvoje pojam broja – inače, miče se stigma o veličini broja, jer se djeca prepadnu velikih brojeva, što ovdje ‘brišemo’. Stariju djecu testiramo na abakusu, gleda se trenutačno, sadašnje usvaja­nje gradiva. Objašnjavaju im se abakus brojevi i prilikom objašnjavanja gleda se logičko mišljenje, zaključivanje koji je broj sljedeći i slično. Gleda se kon­centracija… Testiramo ih i s pisanjem brojeva, a posebno im je zanimljivo to što odmah rade s velikim brojevima – priča nam dalje Doris. Prvo se djeci zada prirodni broj i oni ga moraju napisati na abakusu, potom zadatak ide obratno. Onima koji su spremni objašnjava se i zbrajanje i oduzimanje jednostavnog tipa, a prati se i motiva­cija, jer iz nje izlazi sve, dodat će.

— Nakon testiranja dajemo procjenu roditeljima koliko će trebati raditi kod kuće, a prosjek je 15 do 20 minuta dnevno, do maksimalnih 45, recimo, za one s lošijom koncentracijom. Nije puno, ali i to treba uklopiti u dnevni raspored – istaknut će dalje Doris.

Numicon – drugi pogled na matematiku

 

Još jedan od programa koji se provodi u školama Malac Genijalac je program Numicon za najmlađe polaznike od tri do šest godina, didaktičko mate­matički sustav kreiran na sveučilištu Oxford, poznat širom svijeta, a 2015. godine proglašen je za najbolju svjet­sku edukativnu matematičku metodu. Proces učenja i razumijevanja brojeva, priča nam Doris, odvija se kroz dodir, sliku i igru te omogućuje djeci da raz­mišljaju matematički, pomoću kon­kretnih predmeta i govornog jezika u objašnjavanju pojmova.

— Najveća prednost Numicona je – slično kao kod Mentalne aritmetike – učenje kroz vizualizaciju. Pomoću Numicon oblika djeca vizualiziraju boju i oblik broja. Kad nauče sve Numicon oblike, rade komplemen­tarne parove, primjerice do broja deset moraju složiti sve što će u zbroju dati deset. Važno je da se radi na razvoju motorike, kroz različite metode i didaktičke igre. Nastava Numicona je iznimno interaktivna, jer mala djeca zahtijevaju jako puno aktivnosti. Oni ne mogu držati dugo pažnju na istoj stvari, tako da je sat jako dinamično organiziran. Važno je i da se fizički aktiviraju kako bi dobili nastavak ener­gije za rad. Numicon je fenomenalna podloga za Mentalnu aritmetiku, za djecu koja ne znaju brojeve, a uz to razvija sve predmatematičke vještine. Radi se s matematikom i kako ju kori­stimo u stvarnom životu. Nebo je gra­nica što se tiče kreativnosti, svako dijete je jedinka za sebe i u Numiconu se isključivo prati individualni napre­dak te se radi evaluacija nakon pet mje­seci i je li dijete spremno za mentalnu aritmetiku, što se onda izlaže rodite­ljima – priča nam Doris.

Nas je za kraj zanimalo što moraju svladati učiteljice kako bi predavale ‘Malcima genijalcima’ i kako zapravo izgleda učenje u ovoj zanimljivoj školi. Koju obuku netko treba proći kako bi bio učitelj Malaca genijalaca? Svi uči­telji redom su magistri iz područja odgoja i obrazovanja s neophodnim iskustvom i provjerenim senzibilite­tom za rad s djecom te sa završenim međunarodnim edukacijama. Oni svo­jim pristupima obrazovanju, odno­sno alternativnim metodama učenja, djeci otvaraju jedan sasvim novi čaro­ban svijet pa tako i učiteljice Mirna i Vedrana.

Djeca stalno čuju: ‘Bravo!’

— Program se prilagođava svakom dje­tetu, bilo ono super usmjereno ili manje koncentrirano, pristupa se svakome na određeni način, kako bi ono išlo svojim tempom i napredovalo u okviru svojih sposobnosti, za koje ne znamo kolike su dok ne testiramo djecu. Kad testiramo male, tu je najveća enigma, jer testiramo trenutačno stanje, dok djeca za dva mje­seca mogu, na primjer, ‘naglo’ napredo­vati. Inače, trajne vještine djece ostaju, bili oni u ‘Malcu genijalcu’ pet mjeseci ili dvije godine. Najvažnije u cijeloj priči nije samo računanje, već razvoj svih sposobnosti – pažnje, koncentracije, pamćenja… jedna od najvećih dobro­biti ovog programa je socijalno emocio­nalni razvoj. Što se tiče mentalne aritme­tike grupe su do 12 djece, Numicona do osmero djece, stalno su izloženi natjeca­njima, na što većina djece odlično rea­gira. Potiče ih se na razvoj samostalnosti, prihvaćanje uspjeha, ali i neuspjeha te na podržavanje kolega iz razreda. Cilj je da ih veseli tuđi uspjeh, a ponekad i njih angažiramo kao učitelje! – istaknule su nam učiteljice.

— Barem dvadeset puta na satu djeca čuju: ‘Bravo!’ Kad dožive uspjeh na jednom području, konkretno ovdje u ‘Malcu genijalcu’, oni to automatski, u emocionalnom smislu, preslikavaju na sve ostale aktivnosti kojima se bave, na školu, na prijatelje… Vidi im se u očima da se malo prave važni, to su te njihove male pobjede – zaključuju učiteljice i voditeljica Doris ovu lijepu priču malih mudrih glava.