Maja K., majka tridesetogodišnjeg sina koji je osoba s invaliditetom (lakša mentalna retardacija – LMR), javila se u redakciju DuLista iznoseći neke bolne istine o mogućnostima osoba s invaliditetom.
– Moj sin je završio školovanje za pomoćnog cvjećara. Unatoč njegovoj velikoj želji za radom, naša je svakodnevica stalna borba i kucanje na zatvorena vrata. Do sada je radio uglavnom sezonske poslove, no pronalazak stalnog zaposlenja, prilagođenog njegovim mogućnostima i sposobnostima, postao je gotovo nemoguća misija. U potrazi za poslom prečesto nailazimo na nerazumijevanje i predrasude, kako okoline tako i poslodavaca – navodi Maja.
Potaknuta vlastitim iskustvom, ističe kako želi javno postaviti nekoliko pitanja koja muče mnoge obitelji u sličnoj situaciji.
- Kome se osobe s invaliditetom na našem području mogu obratiti za stvarnu pomoć pri zapošljavanju?
- Koje institucije i udruge u našoj županiji aktivno povezuju osobe s invaliditetom i poslodavce?
- Gdje su prepreke u sustavu zbog kojih poslodavci nemaju više sluha i razumijevanja za osobe s lakšim intelektualnim teškoćama?
– Moj sin želi raditi, doprinositi zajednici i osjećati se korisnim članom društva. Njegova svjedodžba pomoćnog cvjećara dokaz je da posjeduje znanja i vještine koje se mogu iskoristiti, ali mu je potrebna prilika da to pokaže. Ovom prilikom želim zahvaliti rijetkim, ali iznimnim poslodavcima koji su prepoznali njegov trud i pružili mu priliku. Posebnu zahvalnost upućujem Javnoj vatrogasnoj postrojbi Dubrovački vatrogasci te tvrtki Vrtovi sunca, gdje je imao dvojicu izvrsnih voditelja – navodi Maja te dodaju kako su mu oni bili velika podrška i vjetar u leđa, čak i u trenucima kada se na radnom mjestu susretao s neprihvaćanjem pojedinih kolega.
– Zahvaljujući njihovom ljudskom pristupu, strpljenju i vodstvu, uspješno je odradio sezonu i pokazao da želi, voli i može raditi kada mu se pruži prilika i kada uz sebe ima kvalitetne ljude. Nažalost, sezona završi, a mi se ponovno suočavamo s istim problemom, potragom za stalnim zaposlenjem. Nadam se da će moj apel i pitanja, te ozbiljnije bavljenje ovom temom, potaknuti javnu raspravu i pomoći, ne samo mom sinu, nego i brojnim osobama s invaliditetom koje žele raditi, biti samostalne i ravnopravno sudjelovati u društvu. Jer, prilika za rad ne bi smjela biti privilegija, nego pravo svakog čovjeka koji želi i može doprinositi svojoj zajednici – zaključuje Maja K.
