Afera ‘Zamračene zidine’, kako se nazivala u dubrovačkim medijima, nedavno je postala predmet policijske istrage. Naime, kako ekskluzivno doznaje DuList, krajem siječnja ove godine dubrovačka krim policija izuzela je dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj, no prema saznanjima do kojih smo mi došli, čini se kako trag novca i papira ne ide baš u smjeru u kojem su pojedini mediji upirali prstom, a koji je i sam gradonačelnik Andro Vlahušić priželjkivao. Za katastrofalan posao i/ili ‘zamračivanje’ milijunskih iznosa na temelju indicija optuživani su brojni akteri projekta, od Društva prijatelja dubrovačke starine do dubrovačke tvrtke Brenum kao dobavljača i Konela kao izvođača, predstavnika Grada Dubrovnika itd., a zanimljivo, napisi su trajali dok se nije otvorila mogućnost da se u svemu ‘okrzne’ – i Vlahušića. Naša istraga ipak pokazuje kako on definitivno ‘ne može baciti prvi kamen’. No krenimo redom.
Prve tri godine ‘tihog rada’
Naši stariji sugrađani sjećaju se projekta osvjetljavanja zidina iz vremena prije rata, no ’90-te su sve prekinule i vratile na početak. Novija era ovog projekta, tj. ona zanimljiva dubrovačkoj policiji počinje 24. studenog 2006. godine, u mandatu tadašnje gradonačelnice Dubravke Šuice, kada je na sjednici tadašnjeg Gradskog poglavarstva imenovana radna grupa za izradu Studije javne rasvjete povijesne jezgre. Posao je međunarodnim natječajem dobio Philips, a sve je koordinirano preko njihovog ovlaštenog distributera za RH, dubrovačke tvrtke Brenum. Više od godinu dana poslije, 30. studenog 2007. gradsko poglavarstvo osniva Stručno povjerenstvo za pripremu i provedbu postupka ustupanja radova na izradi projektne dokumentacije rasvjete povijesne jezgre, a posao projektanta dobiva osječka tvrtka Nova Lux.
Sljedećih par mjeseci vlada zatišje u kojem se, kako doznajemo, lomio žestok otpor Konzervatora cijelom projektu. Oni su pak 12. svibnja 2008. godine, Gradu Dubrovniku dostavili suglasnost na projekt Rasvjete tvrtke Nova Lux (uz navođenje uvjeta za pojedine segment projekta), čime su uklonjene konačne zapreke.
Uslijedio je pozivni natječaj, 1. kolovoza 2008. a posao je dobila tvrtka Konel, iako nije bila najjeftinija. Naime, njihova ponuda na nešto manje od 23 milijuna kuna (22.980.105,30) bila je više od 700 tisuća kuna skuplja od one Elektroteam-a, no dokumentacija koju je ET dostavio bila je ‘kratka’ za dvije licence koje su tražene u natječaju.
Posao je otišao Konelu, a sve se trebalo napraviti u dvije faze – prva faza osvjetljavanje zidina izvanka, a druga iznutra, uključujući i blagdansku rasvjetu. Za nadzor radova pak, među četiri tvrtke na pozivnom natječaju, posao je za 98.200 tisuća kuna dobio Ured ovlaštenog inženjera elektrotehnike Stijepa Vojvode iz Mokošice. Sve je zaključeno 22. rujna 2008. godine kada je između DPDS-a, Grada Dubrovnika i Konela sklopljen ugovor na ponuđenu cijenu, podsjetimo, nešto manju od 23 milijuna kuna. Zanimljiv je članak 14. tog ugovora kojim je DPDS isključio sebe iz svega vezano za projekt, osim plaćanja po uredno ovjerenim i dostavljenim situacijama od izvođača, tj. Konela. Za sve ostalo trebao se pobrinuti Grad Dubrovnik.
Sporna V. situacija
Sljedećih pet mjeseci čini se kako sve ide k’o po loju, pa je tako i bivša gradonačelnica Dubravka Šuica svečano ‘otvorila prvu fazu’, no sve se mijenja 25. veljače 2009. godine. Konel tada DPDS-u ispostavlja V. privremenu građevinsku situaciju na iznos veći od šest milijuna kuna bez PDV-a, no Društvo to odbija isplatiti i traži od Grada Dubrovnika mišljenje o odnosu cijene i količine materijala i radova. U odgovoru koji potpisuje koordinator projekta Zoran Gavrić, ističe se kako postoje netočnosti u vezi količine i cijene, te kako nema građevinske knjige s kojom bi se mogla utvrditi točna količina. Ipak, ‘pregledom situacije’ on kaže kako nisu ugrađene svjetiljke kod Pila i Revelina, kako su obračunate stavke koje nisu isporučene, kako postoji razlika između obračunatog i obračunatog kabela itd. Sumirano, poduža lista njegovih primjedbi pobrojava više desetaka (!!) stavki koje su na ovaj ili onaj način sumnjive! Konel nedugo zatim izdaje novu V. situaciju, ovaj put na 1.125.155 kuna., odnosno čak pet puta manju.
Srpanj, Konzervatori, VTR i Povjerenstva
Početkom srpnja 2009. godine Konel od Grada Dubrovnika traži odobravanje tzv. VTR-ova, odnosno vantroškovničkih radova u iznosu nešto manjem od 1.5 milijuna kuna, a 15-ak dana kasnije održava se sastanak koordinacije Projekta na kojem su ‘koplja ukrstili’ Dijana Galić ispred projektanta, odnosno tvrtke Nova Lux, te Žana Baća ispred Konzervatora. Naime, Baća je tad izjavila kako je već spomenuta suglasnost Konzervatora bila samo načelna (!?) te kako nisu mogli znati kako će osvjetljavanje svakog pojedinog objekta izgledati prije nego se rasvjeta montira. U svojim primjedbama na pojedine segmente projekta Baća je izjavila i kako je spremna preuzeti odgovornost za zaustavljanje radova, ali kako prije svega mora misliti o zaštiti kulturnih dobara.
U međuvremenu pak kreće peripetija oko osvjetljavanja tvrđave sv. Ivana i Velike i Male Onofrijeve fontane koja je trajala mjesecima. Naime, zbog opreme koja ne može raditi u uvjetima vode i mora u nekoliko je navrata išla komunikacija na relaciji Philips/Brenum/Grad Dubrovnik, a među ostalim razlozima nefunkcioniranja njihove opreme, Philips je naveo i sumnju na lošu montažu. Naknadno su ispostavili i besplatne zamjenske lampe, te nekoliko puta tražili da njihovi ljudi prisustvuju ugradnji. Treba istaknuti i kako je to vrijeme pretprošlih lokalnih izbora kada je aktualni gradonačelnik Andro Vlahušić zamijenio Šuicu nakon njezina dva mandata.
Zbog učestalih problema, kao i činjenice da konstantno nedostaje dio dokumentacije za izvedene radove, Vlahušić donosi 10. rujna 2009. godine odluku o osnivanju Stručnog povjerenstva za provedbu i završetak I. i II. faze rasvjete. Članovi povjerenstva bili su (Niko Šalja predsjednik, Zoran Gavrić koordinator projekta ispred Grada Dubrovnika, Anita Burić pročelnica Grada Dubrovnika, Dinko Mirić pročelnik Grada Dubrovnika, Pavuša Barbarović, Ivo Romić (DPDS), Stijepo Vojvoda (nadzor), Marko Kovačević (DPDS), Zlatko Galić (Nova Lux)). Po onoj Churchillovoj, ‘Ako ne želiš nešto riješiti, osnuj povjerenstvo’, ovo radno tijelo je kroz sljedeće tri godine održalo nekoliko sastanaka, više ili manje uspješnih. Među prvim značajnijim ipak valja izdvojiti onaj 19. studenog 2009. godine kada su Konelu odobrene već spomenute VTR ponude, ali umanjenje za nešto više od 250 tisuća kuna. Otprilike u to vrijeme Philips obavještava novopečenog gradonačelnika Andra Vlahušića i zamjenika mu Nika Šalju kako im tvrtka Conell 2 (tvrtka preko koje Konel izvodio radove) duguje oko dva milijuna kuna, te kako je dobar dio rasvjete (cca 3.5 milijuna kuna) na njihovom skladištu u Bratislavi zbog čega traže njihov angažman u cijeloj priči.
Vlahušić znao za preplaćivanje, zaustavio supernadzor!
Nastavno na to, početkom prosinca 2009. godine Vlahušić odgovara Philipsu kako Grad neće biti posrednik između njih i Konela, te ističe kako je jasno da su Konelu preplaćeni materijali i radovi. U danima koji su uslijedili, glasine o šporkim poslovima na milijunskoj rasvjeti sve su glasnije, a Društvo prijatelja dubrovačke starine na sastanku s predstavnicima Grada Dubrovnika 10. prosinca 2009. godine donosi odluku o angažiranju neovisne tvrtke koja će napraviti reviziju cijelog projekta ‘u nadi da će revizija uštedjeti barem onoliko koliko bude koštala’.
Na raspisani natječaj za supernadzor krajem siječnja pristigle su dvije ponude – ona tvrtke Geoproming iz Metkovića na 248 tisuća kuna i Ecoina iz Zagreba na 292 tisuće kuna. Geoproming je posao dobio, no nikad ga nije obavio! Natječaj je – poništen!
Naime, na sastanku famoznog Vlahušićevog povjerenstva 22. veljače 2010. godine, među ostalim točkama dnevnog reda, ispred DPDS-a Ivo Romić obavijestio je prisutne kako će se ući u posao supernadzora, na što je Povjerenstvo zaključilo kako usluge Stijepa Vojvode stoga više nisu potrebne. Međutim na toj točki dnevnog reda, sastanku se priključuje aktualni dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić koji predlaže da se (neovisni) supernadzor NE ANGAŽIRA nego da to riješe gradski komunalci!
Zbog ovakvog raspleta situacije, Društvo samo tri dana kasnije uzaludno traži od Grada da im kažu koje su njihove daljnje obaveze, odnosno ostaje li samo ona prema tvrtki Geoproming. Kako tada, tako i danas Vlahušićev prijedlog proveo se u djelo, a projekt Rasvjete nikad nije došao u ruke supernadzora.
U to vrijeme predsjednik Vlahušićevog Povjerenstva, zamjenik gradonačelnika Niko Šalja traži odgovore na čitav niz otvorenih pitanja. Nije mu jasno, među ostalim, kako je moguće da su naplaćene stavke poput dijela rasvjete za Stradun (za koji Philips i dalje tvrdi da je na njihovom skladištu), 200 tisuća kuna za kabele upitne kvalitete, 400 tisuća kuna za Franjevački samostan, 900 tisuća kuna (od ukupno 1.3 milijuna kuna) za radove od kojih većina nije gotova, no vjerojatno su najtragičnija naplaćivanja stavki poput ispitivanja cjelokupne instalacije za 60 tisuća kuna, ili pak izrada projektne dokumentacije za 70 tisuća kuna.
Oprema čami u Bratislavi
Iako je Povjerenstvo nebrojeno puta tražilo od izvođača da predaju kompletnu dokumentaciju bilo da je riječ o prvoj ili drugoj fazi, koncem ožujka 2010. godine Stijepo Vojvoda predaje svoje izvješće o Projektu rasvjete. U njemu ističe kako je Konel predao investitoru Projekt izvedenog stanja I. faze, te kako je sve korektno napravljeno i kako on nema primjedbi, a u nastavku pobraja razne aspekte projekta i za njih najmanje deset ističe kako ih treba doraditi, popraviti ili za njih učiniti separatne projekte. Tu se valja sjetiti i riječi glavne konzervatorice u Dubrovniku Žane Baće, o načelnosti njihove suglasnosti, pa se dio odgovornosti za takvo stanje vjerojatno može naći i tu. U to vrijeme oprema vrijednosti 3.5 milijuna kuna koja je uredno naručena već godinu i pol dana čami u Bratislavi, a tvrtka Brenum od Konela traži njezino hitno preuzimanje. Do toga neće doći još barem godinu i pol dana, a i tada je preuzet samo dio projektom planirane blagdanske rasvjete.
Rat oko noćnih obilazaka
Sredinom 2010. godine ponovno se sastaje povjerenstvo, a među ostalim na dnevni red dolazi i rasvjeta zidina s morske strane od Bokara do tvrđave sv. Petra, a gradonačelnik Vlahušić (koji se ponovno taktički pridružuje u pravom trenutku) nalaže da se za to raspiše posebni natječaj javne nabave. DPDS pak na ovo odgovara kako odbijaju nove financijske obveze osim onih koje imaju iz ugovora koji je potpisan s Konelom i Gradom iz 2008. godine. Nadležne u Gradu Dubrovniku podsjećaju kako je njihova ulogu u cijelom projektu samo plaćanje legalno ovjerenih situacija. Podsjetimo, u to vrijeme aneksom ugovora Gradsko vijeće već im je prepolovilo prihode, a oni ‘zbog financijske nemogućnosti odbijaju sudjelovanje u III. fazi rasvjete.’
Nedugo zatim održan je još jedan sastanak Povjerenstva na kojem je ustvrđeno kako su radovi na fazi I. završeni i u pogonu već skoro dvije godine, no kako još uvijek nije napravljena njihova službena primopredaja. Ironično, ali tad Povjerenstvo osniva i Komisiju (Niko Šalja (zamjenik gradonačelnika), Božo Tomić (Konel), Ivo Romić (DPDS), Tvrtko Ćavar (Philips), Zoran Gavrić i Maja Brzić (Grad Dubrovnik), koje će ‘u najkraćem mogućem roku izvršiti pregled radova po količini i kvaliteti izvedbe’. Ovakav tragikomični repetitivni rasplet zaključaka nastavljaju dalje nalogom Konelu da pristupi izradi pilot projekta obilaznog hodnika zidina, tj. drugim riječima, osvjetljavanju zidina za noćno razgledavanje. Valja istaknuti kako je to bila zapravo Konelova inicijativa, za koju je pilot projekt trebao biti potez rukohvata u kojem je bila ugrađena LED rasvjeta, no obzirom na cijenu koju bi taj cijeli pothvat postigao u to vrijeme, DPDS odbija takav zaključak Povjerenstva. Pisanje tog projekta preuzimaju na sebe. Valja istaknuti kako je to već razdoblje u kojem gradonačelnik Vlahušić kroz medije javno promovira noćno razgledavanje u kontekstu kombinacije s kafićima i restoranima. Njemu nažalost, a nekome na sreću to (još) nije zaživjelo.
Izlazak iz Ugovora
Još jedan u nizu sastanaka Povjerenstva dogodio se u travnju 2011. godine. Dotad je Konel, prema zaključcima sastanka, ispunio svoje obaveze iz I. faze, za koju je onda konačno moguće napraviti primopredaju, dok je II. faza bila daleko od gotove. No ovaj sastanak je time značajniji što je na njemu prvi puta razmatrana mogućnost iskorištavanja preostalih sredstava za ovaj projekt koja su ostala na računu DPDS-a. Naime po ovjerenim situacijama Društvo je Konelu isplatilo nešto više od 20 milijuna kuna, a na računu im je ostalo oko 2 milijuna kuna razlike namjenskih sredstava do ugovorene cifre s Konelom. Prema proračunima Povjerenstva za završiti projekt bilo je potrebno još 3.537.277 kuna, no iz DPDS-a taj iznos ‘nije izašao’. Nakon tog sastanka dogodila su se još dva, ovaj put na razini DPDS/Konel/Grad, a na njima Društvo, u želji da izađe iz ugovorne obveze pristaje da se prostala sredstva uplate dobavljaču opreme (Philipsu, odnosno Brenumu kao njihovom distributeru). Sklopljena su tri ugovora o cesiji, prvi krajem prosinca 2011. godine na nešto više od 600 tisuća kuna, drugi početkom siječnja 2012. godine na iznos od preko milijun kuna, te treći početkom ožujka te godine na nešto manje od 800 tisuća kuna. U međuvremenu se Philips odrekao dijela svog potraživanja, odnosno opreme kako bi uspio namiriti makar dio duga koji je prema njemu ostao, a u Dubrovniku je smješten samo dio predviđene blagdanske rasvjete.
Prema našim saznanjima, ova svjetlosna agonija nije gotova za nijednog sudionika orginalnog ugovora iz 2008. Naime, dosad je uplaćeno oko 22 milijuna i 920 tisuća, što znači da je preostalo još oko 10-ak tisuća eura.
Tko je kriv?
Nakon svega nameće se jasno pitanje tko je kriv za ovakvo stanje rasvjete – DPDS koji je plaćao ovjerene situacije, projektant Nova Lux po čijim idejama je sve trebalo biti napravljeno, Konzervatori sa šaltanjem suglasnosti, Konel sa očigledno sumnjivim građevinskim situacijama, Ured ovlaštenog inženjera elektrotehnike Stijepa Vojvode koji je ovjerio te situacije, Philips i Brenum koji su bili odgovorni za dostavljanje opreme po projektu, Povjerenstvo koje je bilo sve samo ne uspješno, bivša gradonačelnica Dubravka Šuica u čijem je mandatu ovaj projekt počeo, ili aktualni gradonačelnik Andro Vlahušić koji je bez ikakvog objašnjenja zaustavio već izabrani supernadzor, tvrtku koja je mogla dati odgovor na pitanje svih pitanja – jesu li građani pokradeni?! Odgovor na ova pitanja dat će policija…