Prva dramska premijera na 68. Igrama Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže u režiji Zlatka Svibena i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla našla je put do srca festivalske publike.
Ubrajajući pretpremijeru, ova četverosatna predstava se pred prepunim gledalištem u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik igrala šest uzastopnih večeri, od 5. do 10. kolovoza, tijekom kojih ju je pogledalo preko 2,000 gledatelja.
Ovo uprizorenje velikog Krležinog teksta, kojeg su Dubrovačke ljetne igre postavile prvi put u svojoj povijesti, publiku je uvelo u ‘čvrsti mitski svijet Glembajevih’, svijet koji se kontinuirano temelji na relacijama spram Obitelji i spram Žene, ali i spram Smrti, kako je kazao redatelj Sviben.
Publika je unatoč vrućini i dugom trajanju, posvećeno pratila složenu obiteljsku priču o Glembajevima – ljudima koji su u šizofrenoj zbilji postali pomaknuti od stvarnosti, luđaci, zatočenici vlastite svijesti i savjesti, ubojice i varalice. Publika je prepoznala i odličan izbor ambijenta za postavljanje ovog djela, oduševivši se šetnjom kroz Umjetničku galeriju na koju su povedeni. Kritika slično prepoznaje da predstava nije smještena u jedan od klasičnih i prepoznatljivih reprezentativnih dubrovačkih scenskih prostora, nego u Umjetničku galeriju, palaču koja je, svojom poviješću, i sama po sebi glembajevska na svaki način. Nadalje će Igor Ružić za slovenski Dnevnik zapisati da postavljati Krležu nije lako, pogotovo ne komad takve simboličke težine, a hrabro je i Dubrovnik suočiti s njima i to još po prvi put. Nadodat će i da su dubrovački Glembajevi vrhunski dramaturški konstrukt, promišljen do u detalje, dok je Denis Derk u Večernjem listu zapisao da su ovi Glembajevi jedno od najkompleksnijih, i to ne samo kazališnih, čitanja Krleže koje smo imali prilike gledati posljednjih desetljeća.
Sjajan glumački ansambl predvodio je Predrag Ejdus u ulozi Ignjata Glembaja, Anja Šovagović Despot kao barunica Castelli te Mijo Jurišić kao Leone Glembaj, a ovaj trolist je i kritika istaknula kao jedan od aduta predstave. Izvrsni su i Bojana Gregorić Vejzović kao Angelika, Fabriczy Damira Lončara, Puba Mladena Vujčića, Vladimir Posavec Tušek u ulozi dr. Altmanna i Amar Bukvić Silberbrandta. Robert Bošković u ulozi je Ballocsanszkog, a Lujo Kunčević Olivera. Perica Martinović igra više mrtvih lica koja se pojavljuju kao Leonove vizije, a uz nju je i uigrani kor mrtvih duša sastavljen od mladih glumaca koji koreo-pjevno uprizoruju Leonove misli: Stjepan Lach, Džon Gečević, Luka Bjelica, Šiško Horvat Majcan, Marina Bažulić, Marija Kolb, Karmen Sunčana Lovrić, Maro Drobnić te Vedran Komerički. Autor višestruko pohvaljene scenografije je Leo Vukelić, a kostimografije Bjanka Adžić Ursulov, dok je glazbu skladao Zlatko Tanodi, a koreografiju napravio Staša Zurovac. Oblikovanje svjetla potpisao je Ivo Nižić, a tona Christian Kanazir.