Snimka brutalnog iživljavanja srednjoškolca nad vršnjakom, navijanje prisutnih i poticanje na još brutalniju agresiju, te snimanje svega toga zastrašujuća je sama po sebi i da je izdvojen slučaj. A nije! Međuvršnjačko nasilje ovoga tipa, potvrdila nam je magistra psihologije i kognitivno-bihevioralni terapeut zaposlena u Poliklinici za zaštitu mentalnog zdravlja djece Maja Havtalić Capurso, sve je učestalije i brutalnije.
-Eskalira međuvršnjačko nasilje iz godine u godinu i uistinu je riječ o golemom problemu s kojim se kao društvo moramo svi skupa, od institucija, preko odgojno-obrazovnih ustanova do roditelja, ozbiljno i sustavno baviti. Razlozi međuvršnjačkog nasilja, i to u ovako brutalnom obliku, su višeslojni. S jedne strane oduvijek je korijen nasilničkog ponašanja u obitelji nasilnika. Teško, gotovo pa nemoguće, da će dijete iz funkcionalne obitelji, kojega roditelji savjesno i adekvatno odgajaju, na koncu kako i zakon nalaže, učiniti nešto tako strašno. Obrazac je u pravilu takav da dijete koje u obitelji ne dobiva ljubav, prihvaćanje, pohvalu… i ne osjeća se voljeno, prihvaćeno, vrijedno, vidljivo… kompenzaciju traži u negativnom ponašanju. Tim negativnim ponašanjem onda stječe vidljivost i gradi negativni identitet. Nadalje, djeca i mladi su previše izloženi agresivnim sadržajima na televiziji, po internetu, društvenim mrežama i jednostavno se navikavaju da je to nešto normalno. I kao posljedicu imamo evidentni manjak ili potpuni izostanak empatije. Osim toga, djeca i mladi danas stvaraju svoj virtualni identitet koji gotovo pa postaje važniji od identiteta u stvarnom životu, odnosno preslikava se u stvarni život. Roditeljima nije lako ni doznati što se događa u životu njihovog djeteta ako permanentno ne nadziru taj njegov virtualni svijet. Ispunjavanjem nekog zastrašujućeg, gnjusnog, ekstremnog, okrutnog Tik-tok izazova oni si pribavljaju titulu virtualno poznate osobe, stječu ugled. I onda ta videa kolaju okolo, pa zato se i snima, i ugled raste. I to je ono što je njima važno. Da budu popularni pa makar, štoviše često je upravo to poželjno, kao okrutni, opasni, brutalni – pojasnila nam je Havtalić Capurso. Naime, ponajmanje im je drago da ovakve snimke dospiju u javnost, njihov cilj je da budu frajeri i zvijezde, u samo njima ‘zaštićenim’ grupama. Javnom objavom materijala izlaze iz zone komfora i dovode se u problem. I pred roditeljima, javnosti, zakonom…
Snimke koje smo jutros objavili zaista lede krv u žilama i upozorenje struke treba shvatiti i više nego ozbiljno. Mladići su se i u prijašnjim generacijama znali potući, ali tu se radilo o ‘ad hoc’ situacijama gdje bi se posvađali, uvreda za uvredom, pa krene naguravanje i na koncu u afektu ‘pao’ bi šamar ili šaka. I daleko od toga da je to u redu, prihvatljivo, ali je u odnosu na ovo što se danas događa ipak nešto što se može razumjeti. Tolerirati – ne, ali razumjeti – da! Danas mladići ‘hladne glave’ danima prije prihvaćaju izazov s neke od društvenih mreža, dogovaraju, detaljno razrađuju plan… Pozivaju svoje viralne prijatelje. Potom ga jedan ili dio njih realizira dok ostali promatraju, navijaju i što je najvažnije – snimaju. I kao što ste imali priliku vidjeti na snimci iživljavanja nad mladićem u Uvali Lapad, nitko od veće grupe njih ne iskazuje suosjećanje nad boli, fizičkom i psihičkom, poniženjem koje proživljava zlostavljani mladić. A kamoli da bi netko ‘uletio’ u pomoć. Štoviše, evidentno u tome uživaju. Ekstremni primjer imali smo prošle godine u susjednoj državi. Naravno mislimo na maloljetnog ubojicu Kostu Kecmanovića koji je, nakon masakra izjavio ‘Uživao sam u njihovim kricima!’. Koliko ćemo se još praviti gluhi, slijepi, nijemi? Dok se, ne daj Bože, ne dogodi opet kakav Kosta?!
Foto: Privatna arhiva