Komemoracija za Joška Juvančića u utorak u Kazalištu Marina Držića

Komemoracija za pokojnog kazališnog redatelja i pedagoga Joška Juvančića Jupu će se održati utorak, 30. ožujka 2021. godine u 12 sati na Velikoj Sceni Kazlišta Marina Držića.
Joško Juvančić – Jupa rođen je u Dubrovniku 1936. godine. Osnovnu i srednju školu pohađa u rodnome gradu, a diplomira književnost na Filozofskom fakultetu, te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Odmah po završenoj Akademiji postaje prvo Gavellin, a potom i Spaićev asistent, što je odredilo njegovu budućnost kazališnog pedagoga. Kao profesor glume od 1960. do danas Juvančić je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca.
Prve važnije režije Joško Juvančić ostvaruje u dubrovačkom kazalištu („Dubrovački skerac” Feđe Šehovića 1961., Moliereova „Škola za žene” 1962.), kojemu će se i kasnije redovito vraćati postavljajući, pored ostalih, djela Držića, Schisgala, Bettija, Obaldije, Euripida, Ostrovskog, De Filippa, Vojnovića,
Goldonija i Ivaneca. Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom šezdesetih kada u zagrebačkim kazalištima režira nekoliko višestruko važnih i poticajnih predstava – od Schisgalovih „Daktilografa” i „Tigra”, u Teatru &TD, preko Tollerova „Hinkemanna” i Ghelderodeovih „Škole za lude” i „Escuriala” u Gavelli, do Goldonijeva „Velikog smiješnog rata” u HNK. Od tada će režirati iznimno veliki broj predstava u gotovo svim hrvatskim kazalištima, podjednako uspješno se noseći s klasicima domaće i svjetske dramske književnosti (u tom kontekstu osobito su važne njegove postave Držićeva „Plakira iliti Grižule” i „Dunda Maroja”, Shakespeareova „Sna Ivanjske noći”, Vojnovićeve „Dubrovačke trilogije”, Vetranovićeva „Kako bratja prodaše Jozefa”, te crkvenog prikazanja „Ecce homo” na Dubrovačkom ljetnom festivalu) i suvremenim piscima (Bakarić, Brešan, Ionesco, Simone, Cooney), pri čemu su neka od tih uprizorenja – primjerice „Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi” Toma Stopparda u &TD-u (1971) – postala amblematskim kazališnim znakom svog vremena. Raznolikost Juvančićevih kazališnih iskustava upotpunjuju i brojne režije predstava za djecu, kao i lutkarskih predstava za djecu i odrasle („Skup”, „Osman”, „San Ivanjske noći”), a posebno poglavlje njegovog profesionalnog životopisa vezano je uz Dubrovačke ljetne igre/festival, u čijem je umjetničkom rukovodstvu neprekidno nazočan već dvadesetak godina, obnašajući od 1986. i ulogu umjetničkog direktora, odnosno umjetničkoga ravnatelja dramskog programa.
Za svoj umjetnički rad Joško Juvančić je dobio čitav niz uglednih nagrada i priznanja, među kojima izdvajamo Nazorovu nagradu, Nagradu Dubravko Dujšin, te nekoliko godišnjih nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika kao i Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika za životno djelo.
Komentari