Komemoracija za gospara Iva Grbića, dubrovačkog umjetnika, slikara i grafičara, koji nas je protekle nedjelje napustio u 89. godini života održana je ove srijede u Kazalištu Marina Držića. Gospar Ivo je bio jedan od najvećih dubrovačkih likovnih umjetnika, sveprisutan u kulturnom, ali i u društvenom životu Grada.
Glumica i redateljica Kazališta Marina Držića Srđana Šimunović naglasila je kako je gospar Ivo bio dijete Grada, slikar, čuvar uspomene Grada, enciklopedist svega dubrovačkog, čovjek nazbilj. Svi ovi pojmovi jednako prikladno, naglasila je Šimunović, opisuju dragog sugrađanina Iva Grbića.
-Ivo Grbić odrastao je u kući u Širokoj ulici. U istoj kući kao i naš Marin Držić. Upravo ova biografska crtica označila je njegov likovni rad. Držić i njegova djela, njegovi likovi trajno su vezali gospara Iva s Dubrovačkim ljetnim igrama. U tu pučku kuću u Širokoj ulici Ivo je stigao s Konala kao trogodišnji dječak. Obitelj tu provodi punih 36 godina, kada su se nastanili u palači u Ulici od puča. Nakon studija, pune 22 godine predaje na Grafičkom odsjeku Zagrebačke škole za primjenjenu umjetnost, a nakon 30 godina provedenih u Zagrebu, vraća se svome rodnom Gradu koji više ne napušta. Održao je 35 samostalnih izložbi, posljednju u srpnju prošle godine i sudjelovao je na više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu – rekla je Šimunović dodavši kako su tematika djela gospara Iva glazba i teatar.
Među najzapaženijim izložbama, naglasila je Šimunović, ističe se 500 dubrovačkih portreta s Dubrovačkih ljetnih igara. Privrženost Gradu i njegovom Parcu Svetom Vlahu, dodala je ova glumica, ostaje trajna odrednica njegovog umjetničkog rada.
-Autorski je potpisao i naslikao brojne barjake koji se koriste u našim župama. Prvog svetog Vlaha na barjaku učinio je 1982. Osim slikarstvom, posebice portretima kojih je preko tisuću izišlo iz njegovog penila, gospar Ivo se bavio grafikom, keramikom, izradom medalja i plaketa. Posebno je značajan i prepoznat njegov rad u grafičkom oblikovanju i ručnoj izradi unikatnih povelja. Autor je brojnih likovnih rješenja iz privremene umjetnosti za kulturne i znanstvene ustanove u Zagrebu, Dubrovniku i drugdje. Službeni grb i barjak Grada Dubrovnika koji se koristi od 1993. godine djela su gospara Iva. Na dan svetog Nikole 6. prosinca 1991. u srpsko-crnogorskom napadu na Dubrovnik do temelja je srušena i izgorena palača u Ulici od puča, sav umjetnički sadržaj i dom ovog umjetnika. Ovaj barbarski čin nanio je umjetniku veliku bol, ali ga tragedija nije slomila. Pod geslom ‘Ne zaboravi’ od1991. do 2006. postavljao je likovne instalacije antiratne tematike, a u obnovljenoj palači postavio je stalnu izložbu istog imena – rekla je Šimunović te dodala kako su gosparu Ivu bogatstvo i raznovrsnost njegovog opusa donijeli više priznanja i nagrada među kojima se posebno ističe Nagrada za životno djelo Grada Dubrovnika 2001.
-Bogati likovni opus Iva Grbića ostat će zavazda utkan u kreativno bilo Grada, u Festu sv. Vlaha u našu memoriju i živu tradiciju. Hvala Vam gospar Ivo, počivao u miru – rekla je Srđana Šimunović.
‘Grad Vam je neizmjerno zahvalan’
Ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara s kojima je gospar Ivo Grbić bio duboko povezan Ivana Medo Bogdanović naglasila je kako je danas odana počast umjetniku koji je u svom dugom životnom vijeku aktivno stvarajući oblikovao kulturni život Grada, a isto ga je tako kao svjedok, zarobljenik i posvećeni kroničar povijesti zabilježio.
-Nemoguće je obuhvatiti važnost i veličinu tog naslijeđa. Iako su kroz povijest brojni umjetnici pratili Igre, bilježili događanja, ali niti jedan nije Festival pratio ovako dugo. Nevjerojatnih 70 godina s jednakim zanosom, zaigranošću i ponajviše ljubavlju. Ivo Grbić toga je imao u izobilju i upravo je to obilježilo i oblikovalo njegov život i stvaralaštvo – ljubav za Grad i njegove ljude. Zanimljivo je da je Ivo Grbić u ovih 70 godina Igre propustio samo jedno ljeto i to kad je bio u vojsci. Već 1950. naš je kroničar među publikom, na klupama na ljetnoj pozornici i crta u svoj notes. Tako započinje dugo i nevjerojatno putovanje koje je rezultiralo iznimnim po broju i značaju crtežima ličnosti koje su ispisali stranice povijesti Festivala. Osobno mi je živa slika Iva Grbića koji sjedi na skalinima Dvora na jednom koncertu kako zaneseno i gotovo u jednom dahu njegova ruka slijedi melodiju i bilježi glazbene velikane koji su ispisali stranice veličanstvene povijesti Igara. U galeriji njegovih likova našli su se brojni glazbeni, ali i glumački velikani – naglasila je Medo Bogdanović dodavši kako su Dubrovčani imali priliko vidjeti samo jedan dio njegovog nadasve impozantnog opusa na izložbi 500 portreta Iva Grbića i Marin Držić-Ivo Grbić 70 godina zajedno na Igrama.
-Kad je 1991. u vihoru rata gorio Grad, izgorjela je njegova kuća, neprocjenjivo svjedočanstvo povijesti baš kao i Festivalska palača. No, pokazali su i Igre i Grbić da je duh neuništiv. Desetljećima koja su uslijedila, nastavio je Ivo Grbić nadahnuto, revno, plodonosno i s ljubavlju ostavljajući iza sebe golemu ostavštinu. Njegovi festivalski ljetopisi u olovci, kredi ili nekoj drugoj tehnici ispisuju desetljeća povijesti Igara, a u jednakoj mjeri i ostalih njegovih stanivnika. Adio, gospar Ivo, neka vam je mirna i laka zemlja. Grad Dubrovnik koji ste nazivali najljepšim i najdražim gradom vam je neizmjerno zahvalan – zaključila je ravnateljica Igara.
‘Počivajte na Dančama u okruženju mora, sunca…’
Predsjednica Društva prijatelja dubrovačke starine Renata Andjus istaknula je kako je gospar Ivo Grbić bio dugogodišnji član Društva, a u posljednje vrijeme i član Savjeta društva i u tom je Savjetu bio jako aktivan.
-Autor je pečata, zastave i strate koju Društvo ima, a osim toga i niza povelja i zahvalnica koje je Društvo davalo zaslužnim osobama. Kod gospara Iva bilo je divno što je svaki razgovor s njime završio kao dobar poticaj, li i savjet te bi na kraju polučio dobar rezultat. Dragi gospar Ivo, počivajte na Dančama u okruženju mora, sunca i smilja koje ste toliko voljeli. Laka vam zemlja – naglasila je Andjus.
‘Ništa više neće biti isto’
Zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić istaknula je kako je teško kratko izraziti sve ono što je gospar Ivo Grbić ostavio Gradu Dubrovniku i čime ga je kroz cijeli svoj život zadužio.
Danas šaljemo posljednje ‘Adio Vam’ istinskom zaljubljeniku u svoj rodni Dubrovnik , gosparu Ivu Grbiću čiji je odlazak nemjerljiv gubitak za Grad. Danas se opraštamo od vrsnog umjetnika, slikara i grafičara, omiljenog profesora koji je svojim radom duboko živio ovaj Grad i ćutio njegovu tradiciju. Tu namuranost gospar Ivo nije čuvao za sebe. Kako je i sam rekao, ljubav prema svom najdražem i najljepšem Gradu prenosio je svima oko sebe – vlastitoj djeci, unucima te brojnim učenicima i suradnicima, ali i svima nama – rekao je Tepšić. Zanesenost Dubrovnikom, ističe, utkana je u sav njegov likovni opus, bilo da je riječ o portretima, grafikama, ilustracijama ili crtežima koje je izrađivao za časopise poput Dubrovačkih horizonata ili za Dubrovačke ljetne igre kojima je bio vjeran od samih početaka.
-Od prve festivalske sezone kad je na Gracu u notes skicirao portrete Dunda Maroja. Igre je vjerno pratio kroz cijeli život, izrađujući portrete glumaca, glazbenika i gledatelja. Likovnim tehnikama bilježio je povijest dubrovačkog festivala, a slikama je proslavio njihovu veliku 70. obljetnicu. Izložba koja je tim povodom priređena u Domu Marina Držića postala je njegovom 35. samostalnom izložbom, a gospar Ivo je tada kazao: ‘Evo mi je posljednja’. Nažalost, tako je i bilo – istaknula je. Simbolična izložba postavljena je na mjestu kojeg je i sam više od 30 godina nazivao domom. Upravo u toj kući u Širokoj ulici, pokraj crkve svih Svetih, nekoliko desetaka metara od Straduna Ivo Grbić proveo je cijelu svoju mladost.
-Činjenica je da je spavao u istoj sobi u kojoj je sanjao sam Dum Marin nije shvatio olako. Sam je kazao kako se osjećao pozvanim odužiti se najvećem hrvatskom komediografu. Počastio ga je na najbolji način, u Vidrinim likovima i djelima tražio je svoju inspiraciju. Gospar Ivo bio je osoba izrazite vedrine i snažne osobnosti kojom je prkosio svim životnim nedaćama. Zgarište svoje kuće u Ulici od Puča oplemenio je pretvorivši ga u rasadnik umjetnosti i u svjedoka nepobjedivosti ljudskog duha. Za najgoreg dana u novijoj dubrovačkoj povijesti gospar Ivo prošao je Golgotu. Nije izgubio samo svoj dom, nego je i nestao veliki broj njegovih dotadašnjih djela, zapisa, uspomena… ‘Ne zaboravi’, poručio je sebi, ali i svima nama koji smo s njim dijelili ovaj trenutak u vremenu. Te riječi kao obećanje uputio je onima koji su nesreću donijeli. ‘Zahvaljujući Bogu i svetome Vlahu, smogao sam snage i dalje stvarati u poslu za koji sam predodređen’, zapisao je gospar Ivo. Danas se moramo obvezati da nećemo zaboraviti gospara Iva, velikog umjetnika, dijete Grada kojemu je čitavog života nesebično davao – kaže Tepšić.
-Ništa više neće biti isto, mislim da će se s time složiti svi Dubrovčani. U ime Grada Dubrovnika dijelimo bol s obitelji gospara Grbića, ali i vjerujemo da ga više nikada nitko neće moći zamijeniti, od njegovih ranih dana, zanimljivog djetinjstva koje je proveo u kući u kojoj je živio dum Marin pa do recentnih ostvarenja, do te posljednje izložbe koja je koincidirala sa 70. obljetnicom Dubrovačkih ljetnih igara, svih crteža i kreacija, zastave Grada Dubrovnika i grba, svega onoga što ovaj Grad snažno obilježava. Naše duboko poštovanje liku i djelu gospara Grbića i zaista će nam nedostajati – naglasila je Tepšić.
Obitelj Grbić zahvalila je na komemoraciji te na lijepim filmovima. ‘Postoje neke stvari koje ni mi nemamo u svojoj dokumentaciji’, istaknuli su.