Na dan izlaska ove kolumne u tiskanom obliku na velikim ekranima počeo se prikazivati moj najiščekivaniji film u zadnjih nekoliko godina – nova ekranizacija legendarnog fantasy remek-djela Franka Herberta ‘Dina’, mojeg najomiljenijeg literarnog serijala odmah uz bok Kingovom ‘The Dark Toweru’. Ova verzija filma u redateljskim je rukama Denisa Villeneuvea, kanadskog majstora poznatog i po odličnom nastavku ‘Blade Runnera’, i prvi je pokušaj dovođenja ove kompleksne priče na kino-platna u skoro četrdeset godina kada je svoje prste u priču umočio famozni otkačenjak David Lynch. Taj film je, pomalo očekivano, na prvo gledanje bio potpuno konfuzan i kaotičan, Lynch i dan danas tvrdi da je to njegov uvjerljivo najlošiji uradak, no s odmakom godina i opetovanim gledanjem ta verzija filma sa Kyle MacLachlanom, Virginiom Madsen i Stingom zaslužila je moje divljenje.
Ipak, moj prvi susret sa pješčanim planetom Arrakis i Paulom Atreidesom nije bila ni knjiga niti Lynchov film, već je to negdje u petom razredu osnovne bila pjesma ‘To Tame A Land’ legendarnog Iron Maidena, odjavna stvar s njihovog četvrtog studijskog albuma ‘Piece of Mind’. Ujedno i najduža stvar na albumu, karakterističan je samostalni rad vođe grupe Stevea Harrisa, i odmah me je osvojila kao najdraža stvar na albumu, što je bio iznimno težak zadatak pored ‘The Trooper’, ‘Where Eagles Dare’ i ‘Die With Your Boots On’. Tu prvi put saznajem za Fremene, Muad’Diba, Gom Jabbar i u samo sedam minuta dobivam uvid u srž cijele knjige. Tada naravno nisam znao da je pjesma temeljena na knjizi ‘Dina’, najviše zbog toga što im pisac Frank Herbert nije htio dati dopuštenje da upravo tako nazovu pjesmu. U prvoj nakladi ploče pjesma se zvala ‘Dune’, ali naslov je morao biti promijenjen nakon prosvjeda autora koji ‘ne voli rock, posebno teški rock, a još posebnije Iron Maiden’. Tako sam sve konce povezao tek nekoliko godina kasnije kad sam po prvi put pogledao film, ali sam zato u sljedećih trideset pet godina višestruko pročitao i originalnu priču i sve ostale knjige iz serijala.
Maideni nisu jedini koji su pronašli inspiraciju na pustinjskoj planeti punoj gigantskih crva i dragocjenog ‘Začina’. Kroz desetljeća je ta tematika dobila veliki broj pobornika čije bi nabrajanje zahtijevalo puno više prostora i vremena od onoga koje nam je na raspolaganju. No vrijedi spomenuti i pjesmu ‘Traveler in Time’ njemačkog power metal banda Blind Guardian s njihovog albuma iz 1990. ‘Tales from the Twilight World’. Na albumu zauzima počasno prvo mjestu u nizu stvari inspiriranih knjigama poput ‘Gospodar Prstenova’, ‘Tommy Knockers’, ‘Lebdeći Zmaj’, pa čak i filmom E.T. Putnik kroz vrijeme je naravno i junak knjige Paul Atreides, koji ima moć pogleda u budućnost.
Ukoliko tražite glazbu novijeg datuma, ne možete pronaći ništa svježije od albuma ‘The Chord of Living Flesh’ projekta Nightmare Scenario, koji ustvari predstavlja solo uradak Dana Briggsa, basista i klavijaturista prog/metalcore grupe Between the Buried and Me. Njihov posljednji album ‘Colors II’ upravo je izašao prije nekoliko mjeseci, a ovaj album s jedanaest uglazbljenih pjesama i odlomaka iz Herbertove knjige može poslužiti kao ugodna akustično-elektronska priprema za gledanje filma.
Vjerojatno najveće moderno ime koje se okušalo u odavanju počasti ovom fantasy serijalu je kanadska kantautorica Grimes, proslavljena svojim albumima ‘Miss Anthropocene’ i ‘Art Angels’. Lako je zaboraviti kako je njezin sami početak, tj. debitantski album ‘Geidi Primes’ iz 2010. bio u potpunosti inspiriran Dinom. Sam naslov albuma odnosi se na planet s kojega dolaze negativci, obitelj Harkonnen. Prva stvar ‘Caladan’ naziv je planeta na kojem živi klan Atreides, a ‘Feyd Rautha Dark Heart’ referira sena antagonista kojeg u Lynchevom filmu glumi Sting. Ekscentričan i melankoličan pokriva raspon od dream-pop elektronike u stilu Bjork ili Enye pa sve do glazbe dalekog istoka na ‘Sardaukar Levenbrech’ i ‘Venus in Fleurs’. Grimes nikad nije očekivala da će itko uopće čuti ovaj njen rad, što bi se možda i ostvarilo da nije postala planetarno popularna posljednjih godina. Definitivno njezin najčudniji album, no apsolutna preporuka za sve fanove, kako njezine tako i ‘Dine’.
Velika većina kritičara i publika koja je imala priliku vidjeti ovaj novi film na premijeri u Cannesu složna je u pohvalama, i nesumnjivo očekujemo uživanje u gledanju ove nove ekranizacije. A dok čekate red za kartu u kinu prekratite vrijeme uz Maidene, Guardiane ili Grimes u slušalicama.
Foto: Dune 2021 – Warner Bros. Pictures