Kćer poginulog dragovoljca Domovinskog rata koji je branio Dubrovnik, Renata Merčep, na javnom izlaganju izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika podijelila je emotivnu priču o svom ocu i važnosti koju za nju predstavlja Srđ. Posjetimo, gradonačelnik Mato Franković kazao je kako su prvi put donesene odluke o brisanju pojedinih turističkih zona poput Srđa, Brsečina i Bosanke, naglasivši da je riječ o odluci kojom se želi očuvati prostor. Srđ bi, prema novom prijedlogu, trebala postati sportsko-rekreacijska zona namijenjena prvenstveno građanima.
– Kćer sam poginulog dragovoljca Domovinskog rata Bože Merčepa koji je 12.11.1991. godine ostavio svoje srce i svoj život u Dubrovniku na Srđu braneći grad. Mnogi u ovom gradu znaju moju priču jer 20 godina nisam uopće mogla sići na Stradun jer me sve to podsjećalo na njega i izazivalo jednu iznimnu bol. Svake godine sam dolazila, ali isključivo samo na Srđ, otišla bi na obljetnicu s obiteljima poginulih Grofova jer sam sama s kćerima dolazila iz Splita, a onda su me prihvatili kao svoju i gdje god bi oni išli nakon poveli bi i mene. U Dubrovnik dolazim sama i plaćam sve jer moj otac je moj otac, a ne sponzor mog života ni mojih putovanja. Živim u Splitu, ali ovom gradu dajemo sve što možemo, sve što imamo zato sam danas ovdje. Moj otac je dao svoj život, a ja danas dajem obvezu da ovaj grad zaštitim, da kad god pogledam prema Srđu, kao ja, tako i građani ovoga grada da imamo mir. Meni iza mog oca nisu ostale nikakve vile, nikakvi stanovi, nikakvi apartmani. Imao je samo 38 godina kada je poginuo, što znači da sam ja danas starija od njega, a moj sin je stariji od mnogih mladića koji su ostavili sve svoje snove i srce na Srđu. Ja svog oca nemam, ali još uvijek čekam da se vrati s tog istog Srđa i da dođem i da ga zagrlim. Međutim, to ne mogu. Dođem gore i kad nisu obljetnice jer se nadam da ću pronaći nešto što ću imati za uspomenu. Danas su mi neki ljudi poput vas nudili slijedeće: da prodam taj kamen, da prodam ploče s imenima mog oca i njegovih suboraca za nečiji interes. Rekla sam ‘nikad’ jer ja Srđ sanjam sasvim drukčije, za mene naši branitelji danas žive diljem Srđa, od Bosanke do Strinčjere. Na samoj Strinčjeri imate još tri momka koji nemaju svoju djecu, ja sam njihovo dijete. Bilo je noći kad bih se znala sama uputiti na Srđ, po mraku, jer sam htjela osjetiti barem malo kako je bilo mome ocu. Shvaćam da moje življenje u prošlosti, ipak nije prošlost jer danas ovdje pred vama opet isti Grad, isto mjesto i netko tko hoće sve to uzeti, a mi ovdje to branimo. Ako netko želi bagerima rušiti te svetinje, ovim ljudima, vjerujte mi da ćete onda trebati rušiti i mene s istim tim bagerom. Danas moramo izustiti samo jednu rečenicu, da prihvaćamo GUP, a štitimo grad – kazala je Renata Merčep te je potom nabrojala imena branitelja koja su poginula braneći Dubrovnik, na Bosanki i Strinčjeri te se na kraju zapitala: ‘Ako su nam oni dali živote, što nam vi dajte?’
