O tome kako zaštititi masline pri najvažnijim maslinarskim poslovima, sadnji, rezidbi i obradi tla, piše stručni suradnik Maslinara dipl. ing. Josip Ražov
Zima polako ide kraju te se maslinari pripremaju i za proljetne poslove. Tako se masline još uvijek sade i orezuju jer za ove poslove još uvijek nije kasno, osobito na onim lokalitetima gdje vladaju nešto hladniji uvjeti i gdje postoji veća opasnost od mrazeva i niskih temperatura. Sadnja i rezidba itekako imaju veze i sa zaštitnim mjerama i o tome treba voditi računa, pa ćemo se kratko dotaknuti tih radnji.
Zaštita maslina pri sadnji
Kada govorimo o sadnji u smislu zaštite maslina od bolesti i štetnika, ovom mjerom možemo sebi u startu riješiti puno problema. Ponajprije ovdje se misli na odabir kvalitetog sadnog materijala. Sadnica masline mora biti zdrava i dovoljno vitalna. Mora imati certifikat, odnosno etiketu da dolazi iz certificiranog rasadnika, kakvi kod nas većinom i jesu. Sadnica mora biti odgovarajuće debljine (barem kao olovka kod jednogodišnje sadnice), odgovarajuće visine i porasta, a to znači da ima razvijenih i nekoliko prijevremenih grana.
Najvažnije, sadnica nikako ne smije već u startu imati vidljive simptome bolesti (paunovo oko, čađavica, rubna palež lista, rak masline) ili štetnika (potkornjak, granotoč, maslinov moljac, jasminov moljac). Nije tajna da su se pojedini štetnici proširili upravo zaraženim sadnim materijalom o čemu se nije dovoljno vodilo računa i danas su se mnoge štetočinje proširile po cijelom teritoriju gdje se maslina uzgaja.
Osim odabira same sadnice, položaj za sadnju je vrlo važan. Položaj bi morao biti dovoljno ventiliran, ne u udolinama gdje nema zračnih strujanja jer će tamo zasigurno biti većih problema s paunovim okom, čađavicom ili maslinovim medičem. Na terenu tlo nikako ne smije biti preteško, niti na njemu smije ležati voda jer u takvim uvjetima maslina neće dugo opstati. Još jedan važan detalj je odabir cijepljenih ili ukorijenjenih sadnica. Mnoge domaće sorte (primjerice Oblica) dobro se ukorjenjuju i takva sadnica razvije jak korijenov sistem koji podnosi i veće udare vjetra. Međutim, pojedine inozemne sorte se tako dobro ne ukorjenjuju te ih je potrebno cijepiti na podlogu (mastrinka) i samo takva sadnica će imati dobru sposobnost ukorjenjavanja te se neće izvaljivati pod naletom jačeg vjetra, što se moglo vidjeti proteklih godina.
Zaštita maslina pri rezidbi
Rezidba, osim što je vrlo važna pomotehnička mjera kojom se stablo oblikuje i regenerira, ujedno je i mehanička mjera zaštite. Prilikom rezidbe možemo ocijeniti i stupanj zaraze nekim bolestima i štetnicima i prema tome postupiti. Nakon što smo utvrdili što ćemo orezati u smislu oblikovanja stabla, potrebno je prije izvršenja rezidbe ocijeniti zdravstveno stanje.
Ovdje ponajprije mislimo na sljedeće štetočinje:
Paunovo oko – potrebno je procijeniti koliki je postotak krošnje eventualno zaražen ovom bolešću. U masliniku možemo odabrati 15 do 20 stabala, te na svakom stablu odabrati po 5 grana. Ako procijenimo da je ukupno zaraženo oko 25 posto listova, odnosno krošnje, tada je zaraza ozbiljnija. U tom slučaju zaražene grane potrebno je orezati, iznijeti iz maslinika i spaliti, a nikako ostaviti u masliniku na tlu. Krošnju je potrebno dobro prorijediti kako bi se osiguralo strujanje zraka. Ovo nije sve, jer ako je maslinik omeđen gustim živicama ili višim stablima, optimalno bi bilo prorijediti i živice i rubna stabla kako bi strujanje zraka u masliniku bilo omogućeno.
Čađavica – vrijedi isti postupak kao i za paunovo oko. Rak masline – bolesne grane treba odrezati i spaliti, a alat obvezno dezifnicirati. Ako je veći dio stabla zaražen, tada je takvo stablo najbolje iskrčiti i zapaliti. Osobito je važno paziti da se zaraza ne prenese zaraženim alatom. U ovim slučajevima dobro dezinfekcijsko sredstvo je 3-postotna benzojeva kiselina.
Maslinov medič – lako se primjećuje na granama i lišću u obliku grbavih nakupina, što predstavlja štitić uši. Neki podaci kažu da se može pregledati 50–ak grančica dugih oko 20 cm. Ako se utvrdi 4 do 12 živih mediča po grančici, tada je napad jak. U tom slučaju jako zaražene grane, koje su tada često i prekrivene čađavom prevlakom, potrebno je odrezati i spaliti.
Ostale štitaste uši – koje se mogu naći na maslinama (voćarska zarezasta uš, maslinina siva štitasta uš) lako se prepoznaju po karakterističnim izduženim štitićima na listovima. Ako je više od 20 posto grančica zaraženo, tada je napad ozbiljniji. Takve grane potrebno je odrezati i zapaliti. Maslinova buha – prepoznaje se po karakterističnim pamučastim bijelim nakupinama na grančicama. Ako je takvih kolonija puno, i ovakve grane dobro je jednostavno odrezati i spaliti.
Potkornjak – zna biti izrazito opasan štetnik jer kad se jednom uvuče u grane i deblo, teško ga se riješiti. Uslijed napada stablo se suši, a na deblu i granama se mogu vidjeti sitne rupice promjera 0,5 do 1 mm. Ovdje nema druge nego opet sve jače zaražene grane odrezati i spaliti. Granotoč – ako je prisutan u deblu ili granama, može napraviti dosta štete. Ako je prisutno više ličinki, stablo može i potpuno propasti. Jedna od tradicionalnih metoda bila je uporaba tanje, a čvrste žice kojom bi se kroz rupu uništilo štetnika. Rezidbom je potrebno doći do zdravog dijela i dio grana gdje je prisutna gusjenica odrezati i uništiti.
Ostatak članka pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Maslinar