JELENA JURIŠIĆ ZA DULIST Preko teritorija Ukrajine vodi se bitka velikih

Rusija neće objaviti rat Ukrajini. Priče su to za malu djecu, iznosi za čitatelje DuLista Jelena Jurišić, vodeća hrvatska stručnjakinja za Rusiju i pro­fesorica na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Kako nam objašnjava, posri­jedi je plašenje i skretanje pažnje sa stvarnih problema ili problema koji bi se ovim sukobom mogli riješiti. Najbolji primjer toga je zaustavljanje energetskog projekta Sjeverni tok 2 čiji cilj je udvostručiti dopremljenu koli­činu plina iz Rusije ravno u Njemačku, zaobilazeći tradicionalnu tranzitnu državu Ukrajinu. Jednako je sa sprje­čavanjem povećanja isporuke oružja Ukrajini što se neko vrijeme bilo pri­mirilo, no situacija se opet pogoršala. Također, nije na odmet spomenuti ni rast broja vojnika i vojnih vježbi NATO- a na ruskoj granici.
‘To je jedna predstava koja traje već neko vrijeme’, ali, tvrdi Jurišić, Rusija nema razloga za napasti Ukra­jinu. Prema Mirovnim sporazumima iz Minska zaključeno je što je raditi suprotstavljenim stranama i zapravo je Ukrajina ta koja čitavo vrijeme blo­kira njihovo provođenje. Naime, njima se zagarantirala teritorijalna autono­mija, kao i kod nas Erdutskim spora­zumom svim sudionicima zajamčen je potpuni oprost i amnestija te ponovno uvlačenje u ukrajinski pravni, socijalni, ekonomski i obrazovni sustav, tumači. Jasno je stoga kako je ovoj najvećoj državi na svijetu u potpunom interesu da se situacija riješi mirovnim putem, govori Jurišić, jer ako ona upotrijebi bilo kakvu snagu onda svi Minski sporazumi padaju u vodu. ­
— Na ovaj način Rusi pokazuju kako se pridržavaju međunarodnog prava i potpisanih ugovora za razliku od susjednih im Ukrajinaca. Od rata s jedne strane korist ima Ukrajina jer će im kao članici NATO saveza međuna­rodna zajednica pomoći oružjem što se već i događa. S druge strane korist ima SAD uzmemo li u obzir odnose SAD-a, NATO-a i EU za vrijeme Donalda Trumpa. Trebaju se na neki način iskupiti za onu sramotu nakon povla­čenja iz Afganistana i ponovno vratiti povjerenje članica. Također, s ovim bi prikrili probleme kao što je inflacija u američkom gospodarstvu i cijelom svi­jetu. Nama od listopada 2021. pričaju o energetskoj krizi, porasti cijena ener­genata i hrane te kako se ljudi smrza­vaju – poručuje Jurišić.
‘Tuđi rat’
— Na području Ukrajine vodi se tuđi rat. U nju se upliće netko tko je devet tisuća kilometara daleko i nešto što je lokalno potencira se da bude glo­balno. Jasno nam je valjda svima da za razliku od prethodnih velikih ratova – I i II svjetskog rata, danas su sve svjetske sile naoružane nuklear­nim oružjem. Kada bi se neki takav mali sukob kao što je na djelu onaj u Ukrajini rasplamsao, postojala bi opa­snost i od upotrebe nuklearnog oružja, a to nam nikome ne treba. Poznavajući kako se Rusi, posebno Vladimir Putin, odnosi prema njemu, mislim da je to još jedan argument da nema šanse da Rusija napadne Ukrajinu. Međutim, ako bi to napravili, to bi moglo biti iz dva razloga – donosi za čitatelje DuLi­sta Jelena Jurišić.
— Kad bi Ukrajina napala pobunjene regije u kojem slučaju bi državnost Ukrajine bila upitna i kad bi se raz­mjestila infrastruktura NATO-a pred granice Rusije što nije nešto što se sutra ili preksutra može dogoditi, ali je u budućnosti moguće. Ovo je jedan balon koji je napuhan i iz kojega se polako ispuhuje zrak jer se koristi za ostvarivanje određenih ciljeva. Hoće li to završiti izborima u američkom senatu krajem godine ili u Francuskoj, ali sasvim sigurno da je posrijedi upo­treba Rusije kao velike prijetnje, a da se pri tome ruska vojska nije makla ni milimetra s ruskog teritorija za razliku od oružanih snaga SAD-a koji se spre­maju s osam tisuća ljudi. Također, nedavno su bile i vojne vježbe u Crnom moru gdje su bili Amerikanci i Britanci – komentira.
— Vidljiva je čista propaganda pa je tajnik vijeća sigurnosti u Ukrajini rekao da ona ne vidi promjene u broju ruskih vojnika u odnosu na proljeće 2021. – koliko ih je bilo onda, toliko ih je i sada. Međutim, nama stalno zapadni mediji, prvenstveno američki, javljaju o tome da Rusi napadaju i gru­piraju se. Na CNN-u su opet u petak izvijestili da se povećava broj vojske na granici s tim da ta granica postaje sve šira i šira. Kad je Antony Blinken, državni tajnik SAD-a bio u Berlinu rekao je da su vojnici smješteni na 400 kilometara i više od granice, što znači da i vojnici u Moskvi također ugroža­vaju rusko-ukrajinsku granicu. To je suludo! – priča Jurišić i na naše pita­nje tko je u čitavoj zavrzlami pozitivac, a tko negativac, odgovara:
— Kroz povijest oružanih sukoba nikad nije bilo čistih pozitivaca ili negativaca. Gubitnici su prvenstveno stanovnici tih regija i same Ukra­jine. Oni trpe štetu i ogromne ljudske gubitke, ali i razvoj te države je dove­den u pitanje jer se ona već 30 godina ne može pomaknuti s mjesta što zbog korupcije, a što zbog bitke velikih preko njenog teritorija. Na gubitku je i Rusija jer se stalno ruši njihov imidž. Prikazuje ih se kao ‘bad guys’ i što god napravili to ne prolazi. Tu ima puno problema. Gubitnici su jasni, a može li netko biti dobitnik na tuđoj žrtvi, krvi i životima – bojim se da ne – izni­jela je Jelena Jurišić, vodeća hrvatska stručnjakinja za Rusiju i profesorica na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Podrijetlo sukoba
— Rat u istočnoj Ukrajini međunarodni je sukob koji se vodi između Ukrajine i jednog dijela njenog teritorija. Uobiča­jeno se ta regija naziva Donbas, a ona je u međuvremenu proglasila svoju neovisnost pa je nazivaju Donjecka Narodna Republika. Kada se stvar ogoli, posrijedi je sukob između Ukra­jinaca i Rusa kojih ima s obje strane. Sukob je započeo nakon čuvenog dru­gog Majdana u Kijevu 2013. kod kojeg se ispostavilo da su oni imali veliku pomoć Zapada, prvenstveno SAD-a i dijela EU – Litve i Poljske. Victoria Nuland koja je i danas pomoćnica ministra vanjskih poslova SAD-a tada je jednom prilikom rekla kako je SAD-e na tu revoluciju u Ukrajini potrošio pet milijardi dolara – objašnjava.
— Kako je nažalost u Ukrajini u ovih njenih zadnjih 30 godina na vla­sti korumpirani predsjednik, tada je to bio Viktor Janukovič koji je bio iz istočnog dijela zemlje gdje se nalaze pobunjene samoproglašene repu­blike, nažalost je došlo do oružanog sukoba – pobune naroda, barikada i pucanja. U međuvremenu se nakon snimljenih dokumentaraca i prove­denih istraga pojavila informacija da to nisu bili snajperisti specijalaca već unajmljeni. No, uvijek postoje fame i zavjere koje traju. Trebao se postići dogovor da Janukovič primijeni vojsku što je do tada odbijao i u roku od šest mjeseci raspiše izbore. Garanti ovog sporazuma bili su EU, ministri vanj­skih poslova Francuske i Poljske te predstavnik Rusije i Njemačke – priča.
— Oni još nisu ni napustili Kijev, a već je bio izveden državni udar. Kasnije je viralni hit postala izjava Nuland ‘Jebe* EU’. Dakle, Amerikanci su ustvari pre­uzeli kontrolu. Odredili su da će pred­sjednik biti Petro Porošenko koji je kasnije izabran na izborima. Krenulo se s mjerama koje su ugrožavale kori­štenje ruskog jezika kao drugog naci­onalnog. Došlo je i do buđenja odre­đenih fašističkih snaga koje su kretale prema Istoku i smjenjivale vlast, poku­šavale se obračunavati s ljudima i na kraju je dignuto oružje. Taj sukob prak­tički traje sedam i pol godina. Postoje sporazumi o primirju, ali pucnjava više-manje traje stalno. Poginulo je više od 15 tisuća ljudi, otprilike je jedna trećina s ukrajinske strane – otkriva.
— Dvije trećine njih su s pobunje­nih teritorija od kojih je gotovo pet tisuća civila. Dakle, riječ je enormnim žrtvama i golemim razaranjima. Ta regija Ukrajine ustvari je središte ukrajinske teške industrije i metalur­gije. Tamo se nalaze svi rudnici. Kada ponekad čujemo o energetskim pro­blemima i tome kako Ukrajina nema dovoljno energenata, jedan od razloga je i to. Eto, i neki dan mogli smo čitati o suđenju Porošenku kojeg se optužuje za veleizdaju, odnosno da je poslovao s teroristima jer je iz tih ugljenokopa kupovao preko Rusije ugljen kako mu se narod ne bi smrznuo – zaključila je za čitatelje DuLista Jelena Jurišić.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 2. veljače 2022.