DuList IN

JAZZ PJEVAČICA THANA ALEXA Od prvog nastupa u Trubaduru do nominacije za Grammy

Moja majka inače dolazi iz jedne od najstarijih plemićkih obitelji u Dubrovniku – Bona. Mamin djed Luko Bona je puno napravio za Dubrovnik. Bio je jedan od osnivača i inicijatora uvođenja tramvaja 1910. godine. Dubrovnik je tada bio jedan od četiri grada u svijetu koji su imali tramvaj, što znači da je značajno pomogao u razvitku tadašnje ekonomije grada. Moj nono Frano, otac moje majke, bio je tijekom Drugog svjetskog rata ‘double agent’, obavještajac u službi Britanske krune, radi čega je i odlikovan Redom britanskog carstva, najvišim odličjem koje se može dodijeliti strancima. Nono je u moju majku usadio veliku ljubav prema Dubrovniku, kao što su je imali svi Bone kroz povijest – priča nam američko-hrvatska jazz pjevačica, skladateljica i aranžerka Thana Alexa svoju zanimljivu i neraskidivu poveznicu s Dubrovnikom. Nedavno je ova 33-godišnja glazbenica, rođena u New Yorku, dobila vrijednu potvrdu svoga dugogodišnjeg rada. Naime, njen drugi autorski album ‘Ona’ nominiran je za prestižnu nagradu Grammy u kategoriji ‘Najbolji jazz vocal album’. Njen je put do nominacije za ovu prestižnu nagradu bio dug i kreativan. Jedno je vrijeme svoga života živjela u Zagrebu, a zanimljivo je kako je prvi nastup imala u Dubrovniku, sa samo 14 godina.

Dubrovnik je za mene lijek, najljepši grad na svijetu, jedinstven… Jako sam povezana s Gradom, morem, s otocima… Čak i miris i okus zraka su za mene kao terapija. Najdraže mi je probuditi se rano ujutro i gledati kako sunce izlazi nad Gradom, s maminog balkona na Pilama. To je raj na zemlji

—Skoro sam svako ljeto svog života provodila u Dubrovniku i gotovo svaku noć sjedila sam u Trubaduru s obitelji i slušala glazbu uživo. Kad sam imala 14 godina, Marko Brešković, stari prijatelj moj majke, primijetio je da pjevam i pitao me: ‘Thana, znaš li ovu pjesmu? Dođi pjevati!’. Ja sam se prepala jer dotada nisam nikad pjevala pred publikom, ali mama me je gurnula na pozornicu i otpjevala sam prvu pjesmu pred publikom – ‘I Will Survive’ Glorije Gaynor. Od toga sam dana, htjela pjevati u Trubaduru svaki put kad sam imala priliku – ističe Thana Alexa koja je dosad snimila dva autorska albuma i desetak albuma kao, kako kaže, ‘side woman’. Vlastito joj je životno iskustvo glavna inspiracija. ‘Sve što mi dirne dušu’, navodi. Sve o albumu, glazbenim uzorima, suprugu i počecima svoga djelovanja, Thana Alexa je otkrila u razgovoru za DuList.

Čestitke na nominaciji za Grammy u kategoriji ‘Najbolji jazz vocal album’! Kakav je osjećaj biti nominirana za ovu prestižnu nagradu?
Hvala! Ogromna je čast biti nominiran u kategoriji ‘Najbolji jazz vokalni album’ uz neka od najvećih imena jazz glazbe – Kurt Elling, Carmen Lundy, Somi i Kenny Washington. Također, iznimno sam počašćena što je violinistica Regina Carter nominirana u kategoriji Najbolji improvizirani jazz solo, za solo koji je izvela u skladbi ‘Pachamama’ (jednoj od skladbi s mog nominiranog albuma ‘Ona’). Preplavljena sam zahvalnošću i srećom! Nisam mislila da bi ovakvo nešto moglo biti moguće, a opet, o ovom sam trenutku sanjala cijelog života!

Do ovog sam trenutka stigla nakon puno napornog rada, nakon što me mnogo ljudi odbilo i nakon što sam godinama naporno radila kao ‘freelance’ glazbenica, bez podrške diskografske kuće, bez menadžera

Koju poruku prenosi Vaš album ‘Ona’ i što Vam je bila glavna inspiracija u njegovom stvaranju?
Moj album ‘Ona’ nastajao je tijekom dvije godine, no njegova se premisa iskristalizirala 2017. godine nakon što sam sudjelovala u ‘Maršu žena u Washingtonu’, najvećem jednodnevnom prosvjedu u američkoj povijesti. Duboko dirnuta snažnim govorima koje sam tamo čula, dobila sam inspiraciju da otkrijem više o pričama hrvatskih žena u svojoj obitelji i utjecajima koje su njihova životna iskustva imala na moje postojanje, rast i osjećaj slobode. Vrhunac je bila serija razgovora s mojom majkom i bakom s očeve strane, u kojima sam otkrila mnoge nepoznate detalje o njihovim životima i životu svoje obitelji po majčinoj liniji. To me ponukalo na istraživanje borbi i tereta žena u modernom društvu kroz prizmu pet elemenata: uma, duše, seksualnosti, borbe za redefiniranje rodno uvjetovanih uloga u vezama i unutarnje snage pojedinca. Poteškoće s kojima sam se susretala u životu, razlikuju se uvelike od onih na koje su nailazile moja majka, baka ili prabaka. No, suočavajući se s preprekama koje su im tijekom povijesti priječile put, žene su razvile kreativne i jedinstvene načine preživljavanja i razvijanja. Naša je evolucija dokaz da nas se ne može zaustaviti. ‘Ona’ je glazbena priča o samootkrivanju, otporu, prosvjedu i zahtijevanju promjene. Album predstavlja snažan i slobodan, ženski duh koji živi u svakoj od nas.

Djelujete kao neovisna umjetnica. Koje su pozitivne, a koje negativne strane ovakvog djelovanja u glazbi?
Do ovog sam trenutka stigla nakon puno napornog rada, nakon što me mnogo ljudi odbilo i nakon što sam godinama naporno radila kao ‘freelance’ glazbenica, bez podrške diskografske kuće, bez menadžera, nakon što je kompanija Pledge Music otišla u stečaj, a meni su nestali desetci tisuća dolara prikupljenih u crowdfunding kampanji za moj album. I nakon što sam ipak uspješno objavila album, a onda nisam mogla na turneju, niti održavati nastupe uživo zbog pandemije COVID-19. Bez obzira na ove velike probleme, ustrajala sam jer duboko vjerujem u priču koju sam željela ispričati ovom glazbom kako bih dala glas duši žena posvuda, počevši od hrvatskih žena u svojoj obitelji. Najbolji dio neovisnog umjetnika je to što je svaka odluka, umjetnička i poslovna – moja. I ja posjedujem 100 posto svoje glazbe.

Thana Alexa i suprug na Grammyjima 2018.

Vaš suprug je poznati američki bubnjar i skladatelj filmske glazbe. Oboje djelujete u glazbi – je li to olakotna ili otežavajuća okolnost?
Moj suprug, Antonio Sanchez, inače rođeni Meksikanac, peterostruki je dobitnik Grammyja, skladatelj glazbe za Oscarom nagrađen film ‘Birdman’ i bubnjar. On je najbolji glazbenik i najbolja osoba koju poznajem. Glazba je nešto što je učvrstilo našu vezu, zbližilo nas, a naša ljubav prema glazbi – s ljubavi jednom prema drugom – prirodno je obogatila naše glazbene koncepte, projekte i osobna dostignuća. Antonio je poseban čovjek, jer me podržava ne samo kao glazbenicu, već i kao ženu. Moj album ‘Ona’ dolazi iz dubine moje ženstvenosti… I to ga ne plaši. Inspiriran je mojim osjećajem za sebe i podržava i voli točno ono što jesam.

Gdje ste se upoznali?
Antonio je svirao bubnjeve s pokojnim Oliverom Dragojevićem na nastupu u Carnegie Hallu 2008. Godine. Na kraju koncerta Antonio je izveo solo na bubnjevima zbog čega sam ostala zapanjena. Odlučila sam da ga moram upoznati. Nisam ga uspjela upoznati na dan koncerta pa sam mu poslala poruku preko My Spacea i dogovorila kavu. Uvijek se šalimo da smo se upoznali ‘the old fashion way’… Prije Facebooka! Nakon osam mjeseci druženja, zaljubili smo se i ostalo je povijest. Antonio i ja od tog trenutka Olivera, koji je kasnije postao i naš prijatelj, zovemo našim ‘kumom’. Puno nam fali.

Thana Alexa i suprug s Oliverom u New Yorku 2015. godine

Tko su Vaši glazbeni uzori?
Postoje li neki hrvatski glazbenici čiji rad za Vas predstavlja inspiraciju? Moji uzori u pjevanju uvijek su bile Ella Fitzgerald, Aretha Franklin, Etta James i Sarah Vaughan. Dobila sam inspiraciju slušajući instrumentalnu glazbu, ali i umjetnike poput Pata Methenyja, Keitha Jarretta, Charlesa Mingusa i puno drugih. Na taj sam način naučila koristiti svoj glas kao eksperimentalni instrument. U Hrvatskoj ima sjajnih glazbenika. Matija Dedić je glazbenik na kojeg sam se dugo vremena ugledala. Ima dugu i raznoliku karijeru. Također sam sretna kad vidim toliko mladih hrvatskih glazbenica koje rade sjajne stvari oko cijelog svijeta poput Astrid Kuljanić, Lade Obradović, Lane Janjanin…

Tko je zapravo zaslužan za Vašu ljubav prema glazbi?
Majka je prva osoba koja je primijetila i njegovala moj sirovi talent, ali moj otac je uvijek bio veliki ljubitelj jazza, bluesa, i soul-a. Uvijek je imao eklektičan glazbeni ukus i mislim da sam zbog njega prvi put slušala jazz. On je slušao sve, od Boba Marleyja i Louisa Armstronga do Pat Methenya i Earth Wind & Fire. Jedna od njegovih najdražih ploča bila je ‘Still Life Talking’ od Pat Methenyja… Nikad nisam mogla zamisliti da ću se jednog dana oženiti budućim bubnjarom Methenya!

blank
Thana Alexa i otac

 

blank
Thana Alexa i majka

Koje još glazbene žanrove volite?
Imam dosta eklektičan glazbeni ukus. Cijenim puno različitih žanrova zbog toga što suvremeni jazz uključuje toliko različitih vrsta glazbe koje se ne mogu klasificirati po žanrovima. Volim sve – klasičnu glazbu, contemporary R&B, traditional R&B, folk, Americana, blues, soul, contemporary soul…

Koliko je koronavirus utjecao na Vaše glazbeno djelovanje?
Nakon što su mi otkazani svi turneje za 2020. i dobar dio 2021. godine radi COVID-a (i nakon što sam vidjela da se isto dogodilo svima koje znam), s dvoje prijatelja glazbenika, vokalistom Sirintipom i saksofonistom Owenom Broderom odgovorila sam na pandemiju organiziranjem inicijative ‘Live From Our Living Rooms’. Prvo izdanje serijala bio je ‘Online Festival &Fundraiser’ u travnju koji smo organizirali kako bismo prikupili sredstva za pomoć njujorškim glazbenicima pogođenima pandemijom COVID-19. Festival je uključivao nastupe izvođača kao što su Chick Corea, Joe Lovano, Christian McBride, Linda May Han Oh i drugi, i skupili smo više od 59 tisuća dolara u tjedan dana. Rolling Stone nas je nazvao ‘prvim jazz festivalom pandemije’. Nakon toga smo predstavili partnersku akciju i virtualni festival u suradnji s DC Jazz Festivalom u lipnju kako bismo pomogli glazbenicima s područja Washingtona, a odmah nakon toga organizirali smo 12-dnevni Creative Summit (virtualni jazz kamp s nastupima i webinarima za koji smo odlučili platiti umjetnike za sudjelovanje). Svi umjetnici koji su sudjelovali, donirali su postotak svoje zarade kako bismo prikupili novčana sredstva za drugu turu potpora za glazbenike u SAD-u. Tijekom triju serija uspjeli smo zaposliti više od 120 umjetnika, prikupili smo više od 140 tisuća dolara i darovali više od 80 novčanih donacija glazbenicima u potrebi sa sjedištem u SAD-u. Zadnji smo krug sredstava podijelili 1. studenog. Prije pandemije Antonio i ja smo stalno bili na putu. Bilo je to jedno putovanje za drugim. Neprekidno! Ovaj novi život bez nastupa je težak za nas. Jedva čekamo opet izvesti koncerte uživo. Postoji nešto u nastupima pred publikom što ne možeš stvoriti kada nastupaš sam u svojoj sobi ili pjevaš u ekran. To je energija koja postoji samo na nastupima uživo. Kada nastupam uživo, imam osjećaj kao da sam na terapiji. Živim u tom trenutku glazbe dok traje nastup i ne mogu razmišljati ni o čemu drugom osim o tome što tada radim. Terapeutski osjećaj i svojevrsno ‘pročišćavanje’ doživljavala sam na dnevnoj bazi dok sam nastupala. No sada, toliko mjeseci kasnije, osjećam nakupljenu energiju i napetost kojih se nisam riješila na pravi način i osjećam kako to utječe na moje emocionalno stanje.

blank

Je li za Vas ovo vrijeme pandemije bilo motivirajuće?
Teško je bilo biti kreativan i motiviran tijekom pandemije zbog toga što nitko nije znao za što radimo, za što se pripremamo. Za turneju? Koncert? Snimanje? Na nas umjetnike utječu i inspiriraju nas vanjski podražaji, no s obzirom na to da smo tijekom više mjeseci imali vrlo malo vanjskih podražaja, čini se kao da se muza kompozicije u meni pomalo ‘isušila’… Savjetovala bih drugima isto što svakodnevno savjetujem samoj sebi. Nemojte se osjećati krivima zbog toga što nemate inspiraciju za skladanje, iako je teško. Mislim da je bitno da sada ne budemo preoštri prema sebi. Dosad nismo doživjeli ovakvo nešto i potrebno nam je vrijeme da obradimo i odtugujemo sve što smo izgubili ove godine. Važno je ostati pozitivan i pokušati se iscijeliti ljubavlju i glazbom.

Možete li se vratiti unatrag i opisati kako je krenuo Vaš glazbeni put? Što smatrate najvećim poticajem?
Roditelji mi kažu da sam, kad sam imala 3 godine, nestala na jednom dječjem rođendanu. Mama me je pronašla u podrumu s klavijaturom na kojoj sam pokušavala odsvirati neke dječje pjesme. Mama je mislila da je to neki znak pa je odmah kontaktirala konzervatorij u našem gradu kako bi me upisala na satove klavira. Na tom sa sastanku bila toliko nervozna da sam u početku odbila svirati. Dekanica je odmah rekla mojoj majci da je to jedan od razloga zašto u školu nikad ne upisuju djecu mlađu od šest godina pa nam je zahvalila što smo došli. Valjda sam shvatila da je sastanak bio gotov i odjednom sam počela svirati. To je naravno dosta iznenadilo dekanicu i pozvala je učiteljicu klavira da dođe u sobu. Toj sam gospođi isto odbila svirati i rekla sam da zapravo želim svirati violinu. Moja mama nije ni bila svjesna da sam znala što je violina! Zvali su onda profesoricu violine da uđe, i kad sam vidjela instrument, rekla sam: ‘Da, hoću violinu!’. Morala sam čekati punih godinu dana jer su mi ruke bile premalene za svirati.

Ovoga se naravno ne sjećam, ali mama mi kaže da sam joj skoro točno godinu dana poslije toga rekla da sam spremna svirati! Ozbiljna sam učila i svirala punih 13 godina, prije nego što sam se počela fokusirati na pjevanje, ali i još dan danas sviram. Kada sam sa 16 godina počela pripremati prijave za fakultete u SAD-u, htjela sam uključiti i demo CD. Moja obitelj i ja živjeli smo u blizini legendarnog zagrebačkog B.P. Club-a i često smo išli tamo slušati glazbu. Otac je jedan dan otišao do kluba i zamolio Boška Petrovića da posluša kako pjevam i, ako mu se svidi moj glas, da mi pomogne snimiti taj demo. Od tog snimanja, Boško je prepoznao moj talent i uveo me u svijet jazza. Dao mi je šansu pjevanja u B.P. klubu i omogućio mi je prve nastupe. I možda najvažnije od svega, odveo me u Grožnjan na ljetni kamp ‘Jazz iz Back!’ što mi je promijenilo život.

blank

Koje biste nastupe, a koje suradnje s glazbenicima u Vašoj karijeri mogli izdvojiti kao najdraže?
Gordana i Dragan ‘Chach’ Čačinovic te Boško Petrović bili su ključni za moje sudjelovanje kao jedine vokalistice na koncertu ‘For/From Croatia With Love’ u newyorškom Jazzu u Lincoln Centru 2009. godine na kojem su nastupali jazz velikani kao što su Matija Dedić, Mario Mavrin, Elvis Stanić, Primož Grašič, Lenny White, Buster Williams i George Colligan. To je bio poseban koncert jer je za mene povezao New York i Hrvatsku. Godine 2015. izvela sam premijeru mog prvog albuma ‘Ode to Heroes’ na Dubrovačkim ljetnim igrama u Parku Orsula, što je za mene isto bio koncert za pamćenje. Jedan od najuzbudljivijih koncerata u mom životu bio je koncert na otvorenom s Antonijevim bendom ‘Migration’ u Mexico Cityju. Bio je to prvi put da sam nastupila za publiku koja je brojala više od 15 tisuća ljudi. Taj osjećaj, kada toliko ljudi navija za tebe, energija je koja se ne može usporediti ni s čim drugim. Moja najvažnija glazbena suradnja zasigurno je s mojim suprugom. Kada smo započeli vezu prije više 11 godina, odlučili smo da ćemo pokušati držati odvojenima našu vezu i poslove, ali to se nije dogodilo jer smo prirodno privlačili jedno drugo i na kraju počeli raditi skupa.


RAJ NA ZEMLJI
Volite li doći u Dubrovnik?
Dubrovnik je za mene lijek, najljepši grad na svijetu, jedinstven… Jako sam povezana s povijesnom jezgrom, morem, s otocima… Čak i miris i okus zraka su za mene kao terapija. Najdraže mi je probuditi se rano ujutro i gledati kako sunce izlazi nad Gradom, s maminog balkona na Pilama. To je raj na zemlji.

Članak izašao u tiskanom izdanju DuLista 9. prosinca 2020. 

Foto: Thana Alexa – Privatna arhiva / Justin Bettman

Pročitajte još

[ADVENTSKI KALENDAR DULISTA] Osvojite predivnu jedrilicu Josipa Šljuke!

Dulist

Ispred Studentskog doma ovu subotu stižu medo Lino, sveti Nikola i Krampus!

Dulist

PO MJERI GRAĐANA Tjedni pregled gradskih projekata

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija