Nakonporaza na parlamentarnim izborima te povlačenja Davora Bernardića s mjesta šefa stranke, pred SDP-om je izborni ciklus biranja novog vodstva. O stanju u stranci, izbornim rezultatima, pripremama za lokalne izbore 2021., ali i situaciji u gospodarstvu porazgovarali smo s prvim čovjekom dubrovačkog SDP-a i gradskim vijećnikom Jadranom Baračem.
S odmakom od mjesec i pol dana u odnosu na parlamentarne izbore, gdje je SDP pogriješio, kako u Hrvatskoj, tako i u Dubrovniku?
U Hrvatskoj smo ostvarili slab rezultat, no to nije posljedica samo jedne loše odluke. Rezultat je to raznih okolnosti, počevši od trenutka kojega je HDZizabrao za izbore, a to je korona kriza. Naime, indikativno je da je HDZosvojio više mandata, a manji broj glasova nego na prošlim izborima i to daje pregled što se ovdje dogodilo. Drugi problem je taj što dio naših glasača nije izašao na izbore, dok je jedan dio lijevog izbornog tijela pronašao nove opcije – i to je legitimno. Takvo nešto je bilo i za očekivati jer je riječ o kritički nastrojenom dijelu biračkog tijela koje traži nova rješenja kad ranija obećanja nisu realizirana. SDPje pogriješio i u tome što nije imao prepoznatljivu politiku i kampanju, a pogotovo ljude koji će tu politiku komunicirati. Kao stranka smo već dugo u krizi. SDPgubi glasače i lijeve progresivne članove. Da bismo povratili rezultat i povjerenje građana, moramo postati utočište zakletih idealista u promjene, progresivaca u koje spadaju intelektualci, akademici, mladi alternativci… Sve njih smo pomalo godinama tjerali iz stranke jer su se gurali poslušnici, a ne iskreni stranački aktivisti željni promoviranja politike koja donosi promjene. Pojedinci su promovirali sebe za stjecanje materijalnih dobara te se u tom dijelu nismo puno razlikovali od HDZ-ove mašinerije.
Je li takva situacija i u Dubrovniku?
Dubrovnik je posebna priča. Stranku sam preuzeo krajem 2017. godine i naslijedio sam dva mandata u Gradskom vijeću. Na lokalnim izborima za Gradsko vijeće osvojili smo oko 1400 glasova ili 8 posto i to je bio slab rezultat. Na ovim smo pak izborima osvojili 3900 glasova u Dubrovniku i to je nešto manje od 23 posto. Taj obećavajući rezultat ulijeva mi veliku motivaciju za angažman i nastup na lokalnim izborima. Sve se to dogodilo usprkos problemima u stranci, a postojao je i strukturni manjak komunikacije sa središnjicom. Nismo imali posebnu podršku središnjeg političko-savjetodavnog tijela SDP-a (Središnji savjet), koje bi trebalo davati preporuke i mišljenja organima stranke za razna stručna pitanja i politike. Loše se komuniciralo s ljudima na terenu, koji zapravo imaju najbolji uvid u stanje svake pojedine regije. Ne možete raditi ako su vam ruke zavezane i ako ne možete raspodijeliti sredstva za stranačke aktivnosti i akcije pa i suradnju s medijima. Nedopustivo je da ne mogu krojiti vlastitu politiku, a da me netko gore proziva za rezultat. Stoga je zadatak novog predsjednika SDP-a shvaćanje i rješavanje svih problema unutar stranke kako bismo mogli privući ljude koji će biti osnova socijaldemokracije. Trebaju nam ljudi koji će se baviti iskrenim političkim aktivizmom, a ne vlastitim foteljama.
Koga biste voljeli vidjeti na čelu SDP-a?
Ne mogu reći da imam favorita. Peđa Grbin, koji je za sad jedini kandidat, kvalitetan je pojedinac, ima iskustva i bio je možda i najbolji saborski zastupnik. Građani su ga kao takvog i prepoznali. On ima političku legitimnost, ali ako ne shvati organizacijske probleme koje imamo u stranci, bojim se da će završiti kao i prethodnici. Da bi SDP bio stožerna stranka progresivnih lijevih politika, mora biti jamac promjena.
Taj odnos središnjice prema terenu odraz je onda i činjenice kako ste na parlamentarnim izborima bili na 13. mjestu, a ispred Vas su bili čak i načelnici Smokvice i Vela Luke.
SDP se ne treba voditi pojedinačnim poznanstvima ljudi, odnosno da bolju poziciju na listi dobije netko tko je dobar s nekim na Iblerovom trgu. Treba se pragmatično usmjeravati. Najveći bazen glasača u našoj županiji gravitira Dubrovniku. Ako je SDP smatrao da nisam dovoljno komunicirao s glasačima i da nisam prepoznatljiv, trebali su na vrijeme reagirati. To se nije dogodilo i nitko me nije upozoravao da smo nevidljivi i da ne radimo. Stavili su me na 13. mjesto što je demotivirajući faktor u odnosu na dubrovački bazen glasova.
Zašto ste prihvatili tako nisko mjesto na listi?
U životu, baš kao i u sportu, prihvaćam svaku šansu za pripremiti teren za neku drugu utakmicu. Da to nisam prihvatio, bio bih u velikom deficitu. Iskoristio sam priliku za promociju kako bih se dodatno pripremio za lokalne izbore. Aktivno sudjelovanje u kampanji daje kvalitetnu podlogu za moj krajnji cilj, a to su lokalni izbori 2021.
Rekli ste kako mislite da ste dovoljno vidljivi građanima. Međutim, stvara se dojam kako je SDP u Dubrovniku samo Jadran Barač. Gdje su ostali članovi i hoćete li nekoga uspjeti isprofilirati do izbora?
Uspio sam privući neka nova, mlada lica unatoč otegotnim okolnostima. Politika više nije profesija koja je prihvatljiva širem dijelu javnosti. Uvijek će ostati etiketa da si bio u nekoj stranci, pogotovo jer je Dubrovnik specifična sredina u kojoj HDZ tradicionalno bolje prolazi, posebno u manjim općinama. Mladima se ovdje teško odlučiti za takav iskorak jer sebi zapravo time definiraju i poslovnu budućnost. Dio ljudi, poput mojih zamjenika, nije vidljiv, ali to je njihova odgovornost. Ovdje je samo pitanje kako se postaviti prema ovom pozivu, kojega zapravo obnašamo volonterski. Mislim da sam izgradio respektabilnu organizaciju, koja još nije sasvim vidljiva što se tiče pojedinaca, ali predstavit ću ih do sljedećih izbora kako bismo posložili listu sa svježim, neopterećenim licima.
Na Gradskom vijeću često ste na meti HDZ-a, zašto Vam u tim napadima leđa nikad ne drži stranačka kolegica Tatjana Šimac Bonačić? Je li to pokazatelj različitih struja unutar SDP-a?
Trenutno struja nema u klasičnom smislu. Želio bih razbiti te mitove. Iako se ta fama ‘pali’ s druge strane kako bi se destabilizirala stranka i povjerenje glasača, mene nitko neće niti me želi smijeniti. To bi bio politički suicid šest mjeseci prije izbora. Kad bi se to dogodilo, SDP bi sam sebe izbrisao jer bi mladi ljudi, odnosno glasači rekli da je to stranka koja ‘ubija’ svoj pomladak i ne želi rasti. Takva stranka nema smisla. Nemam protustruja, a kao što sam rekao, imam ljude koji će uskoro biti predstavljeni javnosti. Politika je stvar emocija, a ne samo brojnosti ljudi. To se vidi i s proteklih izbora gdje je HDZ išao u kampanju vrlo osobno, promovirajući svoje prvo lice – Andreja Plenkovića, a koristili su i emociju straha oko korone, odnosno aspekt sigurnosti. Građani u razdoblju krize nisu skloni promjenama, skloni su stabilnosti, odnosno stagnaciji. Zato je HDZ odabrao ovakav trenutak za parlamenarne izbore.
Niste mi odgovorili na pitanje o Tatjani Šimac Bonačić.
Tatjana ima svoj stil nastupa na Gradskom vijeću. Ne smatram da me želi prikazati drukčijim, to je jednostavno njen način nastupa. Ona ne ulazi u velike rasprave i sukobe s vladajućima i to je njezin izbor. SDP po meni mora imati pojedince koji će maksimalno biti u svom djelovanju vidljivi i koji će braniti svoje stavove. To je definicija Gradskog vijeća. Nismo tamo da bismo bili uniformni, da se slažemo s vladajućima i da im plješćemo jer bismo tada poništili svoju ulogu oporbenih vijećnika koji trebaju biti korektiv vlasti. Zato me često i napadaju. Ova gradska vlast ne tolerira drukčiji stav i mišljenje. Često kritiziram određenu problematiku, ne kritiziram pojedince imenom i prezimenom već kažem kako mi se ovo ili ono ne sviđa i to argumentiram, na što oni počnu govoriti kako sam ja ovakav ili onakav.
I onda Vam nitko ne drži leđa.
Sve zlo s tim. Neće mene Tatjana niti spasiti niti me uništiti. Ona je već jako dugo u politici, obnašala je najviše funkcije i teško ju je u političkom smislu mijenjati. To je nemoguće.
Ostajete li i dalje pri tvrdnji da na izbore izlazite sa svojim kandidatom za gradonačelnika, odnosno s Vama?
Zadnji izborni ciklus dao je glavne smjernice u odnosu političkih snaga i profilirao je dubrovački SDP kao drugu političku snagu. Nakon takvog slijeda događaja moja je odgovornost preuzeti kandidaturu jer bi sve drugo bila izdaja glasača i članova. Izgradili smo prepoznatljiv put, komunicirali smo naše stavove i kad bih sad prepustio palicu nekome drugome to bi bio čin izdaje, odnosno obmanjivanje glasača. Tko je taj drugi tko bi trebao preuzeti vodstvo, a da je prepoznatljiv u SDP-u? Bit ću kandidat SDP-a. O meni ovisi tko će me još podržati. Naime, nastojat ću napraviti što širi blok, odnosno platformu za moguće osvajanje vlasti jer se samo tako mogu sprovesti politike koje zastupamo. Svi smo mi tu privremeno u politici. Ne namjeravam deset godina biti oporbeni vijećnik. To je umarajuće. Kad ne ide i ako niste uspjeli u svom ciklusu, posao trebate prepustiti drugima. Sad mi preostaje pokušaj formiranja što šireg bloka i usuglašavanje strategije za izbore kao I podjela odgovornosti.
Sve pod vodstvom SDP-a ili ćete nekome prepustiti vodeću ulogu?
Ne, nećemo nikome prepustiti vodstvo dokle god sam predsjednik SDP-a. Tri i pol godine smo bacali suze, krv i znoj i ne dolazi u obzir da sad to idemo nekom drugome prepustiti. Bio bih politička budala da to napravim.
Već se javljaju u javnom prostoru razne političke križaljke za lokalne izbore, koje uključuju koaliciju SDP-a s Marom Kristićem pa i Denisom Pavelom. Ima li u tome istine?
Ne bih komentirao gospodina Pavelu, koji je poznati građanski aktivist kroz svoju udrugu koja artikulira prometne probleme i zaštitu djece. U bavljenju politikom ga sad priječi zakon i ne možemo ga dovoditi u taj kontekst. S ostalim relevantnim akterima političke scene već duže vrijeme imam korektan kontakt i komuniciramo. Hoće li to iznjedriti zajedničku platformu, o tome je preuranjeno govoriti. Politika je s jedne strane matematika. Ako imate pet ili deset posto glasova, nećete nikad biti taj koji će uspjeti skrojiti vlast. No, kad zbrojite sve fragmente koji okupljaju te glasove i kad artikulirate kvalitetnu kampanju uz dobar, iskren dogovor unaprijed kako bi se znalo što je čija odgovornost, može se oformiti odgovorna platforma koja će ugroziti HDZ.
Prema nedavno provedenim anketama HDZ-a u drugi krug idu Mato Franković i Andro Vlahušić. U tom smjeru je išlo i pitanje hoće li se ta platforma koju najavljujete okupiti oko SDP-a.
SDP ne smije biti zatvorena struktura, okoštala stranačkom birokracijom. Naš politički kapital, koji je još znatan u Hrvatskoj, trebamo kvalitetno distribuirati svim sudionicima za koje smatramo da mogu doprinijeti. Meni moj kapital od 23 posto glasova u Dubrovniku ne vrijedi ništa ako ga ne dam u aktivu s ostalim sudionicima koji će ga iskoristiti.
Je li među njima i Andro Vlahušić?
On ima vlastitu kandidaturu i politički put. No, moram se još osvrnuti na anketu HDZ-a. Ankete nisu mjerilo, nekad služe samo za promociju, a nekad potpuno i promaše realno stanje. HDZ se rukama i nogama bori da Vlahušić bude kandidat ljevice. Uz dužno poštovanje, gospar Andro Vlahušić bio je dva puta gradonačelnik Dubrovnika te ima određene prednosti, ali i mane. Nekima je ostavio negativan, a nekima pozitivan trag, na njemu je da vidi koliko još uvijek vrijedi. No, on je pod sudskim postupkom oko Revelina i kao takav bi HDZ-u bio savršeni glineni golub za gađanje. Tu situaciju možemo usporediti s Milanom Bandićem koji je u Zagrebu na koljenima, iako je još u poziciji moći. Gone ga sudovi i omražen je širem dijelu javnosti. Ne mogu reći koliko je gospar Vlahušić voljen ili omražen. No, HDZ ga može rastezati uzduž i poprijeko jer vrlo je teško nastupati iz pozicije Uskokovog optuženika. Na njemu samome je kako će on to uspjeti odigrati, ali to je razlog zbog kojeg mislim da ga HDZ priželjkuje kao protukandidata. O meni ne mogu govoriti ništa osim da SDP raste i da sam neiskusan.
SDP je s Vlahušićem bio u koaliciji kroz dva mandata, no od samog početka svoga djelovanja nastojite se ograditi od onoga što je SDP napravio u tih osam godina. To isto je na prošlim lokalnim izborima napravila Šimac Bonačić. Kako Vam birači onda mogu vjerovati?
Ključna razlika je u tome što je Tatjana Šimac Bonačić to radila mjesec dana prije izbora, a sudjelovala je u izvršnoj vlasti. Ne možete se odmicati od samog sebe. Možete u jednom dijelu, ali tad trebate biti samokritični u široj slici i kroz duže razdoblje da biste građanima komunicirali svoju novu politiku. To je bio problem tadašnje kandidature Tatjane Šimac Bonačić.
Ali Vi ste joj bili kandidat za zamjenika?
Nisam bio u izvršnoj vlasti, a ta me je kandidatura dovela do funkcije predsjednika i do pozicije na kojoj sam danas. Ne radim toliko veliki odmak. SDP tada nije bio ključan faktor i to je najgore breme naše stranke. Izgubili smo identitet. Vlahušić i HNS preuzeli su uzde vođenja grada, a SDP je bio tihi partner kojega se ništa nije pitalo. Rezultat toga je 7 posto glasova za kandidata za gradonačelnika i 8 posto glasova za Gradsko vijeće. Izgubili smo tada autentičnost, koju smo sad, nadam se, barem dijelom vratili.
Čekaju nas teška jesen i još teža zima, što bi se trebalo napraviti za spas gospodarstva?
Davnih dana su se trebali napraviti ozbiljniji planovi, još u svibnju i lipnju kad se moglo jasno ocrtati kako će izgledati ova turistička sezona. Međutim, u to smo vrijeme imali promidžbenu kampanju HDZ-a koji nas je uvjeravao kako je sve u redu, da su sve tvrtke stabilne i da se oslanjamo na ‘cash pool’. Stanje je daleko od toga. Ova gradska vlast sustavno dezinformira javnost pa i nas vijećnike koji donosimo odluke. Napravili su rebalans za 15 posto, a najavljen je i kredit od 100 milijuna kuna. Ovdje treba napomenuti kako su nas 2018. godine, kad smo bili na vrhunci ekonomske moći, zadužili za 132 milijuna kuna za glavne razvojne projekte. Kad sve to uzmemo u ekonomsku formulu, na putu smo u sunovrat, u provaliju, a ne komunicira se s odgovornim i činjeničnim informacijama. Sve se zamagljuje i ublažava. Nije bilo ni izvješća o stanju u gradskim ustanovama i trgovačkim društvima. Nemamo uvid u stanje, a već smo skoro u rujnu tijekom najveće ekonomske krize koja je pogodila državu od Domovinskog rata. Ne znam što će napraviti, govore o zaduženjima, iako su prvotno spominjali kako će novce posuditi od DPDS-a i Zaklade Blaga djela. Međutim, saznali smo da se i sam DPDS zadužuje. To je paralelni aparat, neovisan od gradske vlasti, koji živi na imovini grada i za to nitko ne odgovara. Ovdje se doslovno ne zna tko pije, a tko plaća.
Najavljeno je kako će se za idući rebalans sjesti sa svim gradskim vijećnicima, kakve ćete prijedloge iznijeti?
I sam sam zaposlenik jedne gradske tvrtke. Smatram kako će svi morati podnijeti teret krize kako bi grad opstao, a ne da zadužuju naše unuke. Trebaju srezati apsolutno sve projekte koji su u planu ili su se tek počeli realizirati baš kao i troškove, a treba vidjeti i što s brojnim zaposlenicima koji su se namnožili u zadnje tri godine. Ima jako puno ljudi koji su se dovodili bez plana, no svaka ekonomska kalkulacija prestaje u trenutku kad prestane dotok novca. Treba razmotriti ili minimalac ili privremeni poček, kao što je to napravljeno u turizmu sa sezoncima. Gradska vlast mora paziti na socijalnu osjetljivost, ali ne može biti socijalna ustanova za zbrinjavanje tisuću i pol ljudi. Tada stvaramo sustav nejednakih. Jedni imaju sva prava i sigurnu plaću, a drugi ne znaju što će. Imamo sezonaca koji od studenog 2019. nisu primili plaću. Pita li itko te ljude gdje su i od čega žive? Gradska vlast mora zaustaviti sve skupe projekte. Razbacivalo se novcima, svašta se radilo po napuhanim troškovnicima. Sad se rezalo samo kulturu i sport, no za osigurati znatnija sredstva treba sve projekte zaustaviti, osim onih koji su pri kraju. Uz to, trebamo raditi na uspostavi stabilne zdravstvene situacije za sljedeću sezonu. Nju već sad treba početi pripremati i planirati kako bi se točno znalo na koji će način turizam funkcionirati u novim okolnostima.
Iz tiskanog izdanja od 19. kolovoza 2020.