Damir Krstičević, nekadašnji zapovjednik 4. gardijske brigade, a danas uspješni poduzetnik u IT svijetu prvi je na listi HDZ-a u X. izbornoj jedinici. U razgovoru za DuList otkrio je zašto je vratio mandat stranci nakon ulaska u Sabor na prošlim izborima, zašto se ponovno uhvatio političkog angažmana, što misli o slanju vojske na granicu te kako riješiti situaciju s braniteljima koji prosvjeduju u Savskoj ulici u Zagrebu.
Prvi ste na listi u X. izbornoj jedinci, zašto baš Vi?
Ne mogu ulaziti u motive vodstva stranke kojima su se vodili u nominiranju nositelja lista po izbornim jedinicama. No, moram istaknuti da mi je Hrvatska demokratska zajednica ukazala veliko povjerenje i čast nominiranjem na prvo mjesto liste za 10. izbornu jedinicu. Doživljavam to kao potvrdu svojih i profesionalnih i osobnih vrijednosti, ali ujedno i kao veliku odgovornost.
Na prošlim izborima ste bili drugi na listi, ali ste naposljetku vratili mandat stranci. Hoćete li to napraviti ovaj put?
Na prošlim parlamentarnim izborima stranka nije polučila očekivane rezultate. Posljedica je to bila čitavog niza okolnosti kojima je stranka, potpuno opravdano izgubila podršku građana. Ja sam tada prošao na listi u našoj izbornoj jedinici, naravno, zbog pozicije na listi. No, visoka pozicija na listi povlači i veću odgovornost za rezultat, odnosno za ukupni neuspjeh stranke na izborima. Stoga sam smatrao svojom obvezom preuzeti na sebe dio odgovornosti za relativni izborni neuspjeh i ustupio sam svoje mjesto u Saboru drugom kandidatu. Osobno sam smatrao da na položaju oporbenog zastupnika, koji uvijek biva preglasan od vladajuće većine, ne mogu učiniti mnogo, pa sam se fokusirao na rad u HDZ-ovom odboru za sigurnost. Rezultat toga trogodišnjeg predanog rada mene i mojih suradnika je i Nacionalna strategija sigurnosti RH za koji smatram da je kvalitetan, cjelokupan i svrsishodan dokument koji je do sada nedostajao hrvatskom društvu.
Rezultati izbora pokazuju kolika je podrška naroda politici koju zastupamo, narod je taj koji određuje kakvu ćemo ulogu preuzeti nakon izbora. U tom smislu slušam volju naroda i nikada neću pretpostavljati sebe i svoje interese interesima hrvatskog naroda.
Ovi izbori se mogu gledati kao sraz vas i Ante Kotromanovića. Kakav ‘ishod’ predviđate? U kakvim ste odnosima s njime?
Ja ove izbore ne doživljavam kao sraz dvije stranke, dva čovjeka, Ante i Damira. Ja to ne gledam kao sraz između dva tima, jer izbori to nisu. Potencijal za izbor je puno širi, a sudionici izborne utrke moraju promišljati o tome kako rješavati goruće probleme hrvatske države, a ne kako pobijediti protivnika. Stoga sam prije svega usredotočen na naš program, naše ideje, naše prioritete, s kojima ćemo promijeniti negativne trendove u društvu i osigurati dugoročnu stabilnost i prosperitet naše Domovine.
Smatram da je Hrvatska demokratska zajednica najspremnija i najkompetentnija uhvatiti se u koštac sa situacijom u kojoj se Hrvatska danas nalazi. Vjerujem da narod to prepoznaje i da će nam dati veliku podršku za provedbu našeg programa. A u ispunjenju tih ciljeva uvijek ću se voditi osobnim primjerom. Svatko tko me pozna zna da je to moj moto. Nikada u mojoj vojnoj karijeri nisam poslao vojnika tamo gdje sam nisam bio spreman poći.
U kakvim ste odnosima s ministrom Marasom? On vam je zamjerio da ste završili akademiju JNA?
Već sam u nekim ranijim istupima spomenuo da ja njegujem jedan sasvim drugačiji sustav vrijednosti, koji mi ne ostavlja prostor da dijelim ljude na crne i bijele, vjernike i ateiste, visoke i niske, a ponajmanje da dijelim branitelje na one iz JNA i ostale. Samo ćemo produbiti stare podjele i stvoriti nove sukobe koji nikada nikome nisu donijeli dobro.
U Domovinskom ratu učili smo jedni od drugih, učio sam od svoje vojske, ali i oni od mene, zajedno smo stvarali Hrvatsku vojsku, njenu doktrinu, pobjednički mentalitet. To vrijeme krasilo je iskreno zajedništvo, nesebična požrtvovnost, spremnost na krajnje odricanje i žrtvu. Već sam jednom prilikom rekao da me žalosti kada jedan ministar u Vladi RH na takav način dijeli hrvatske branitelje, zaboravljajući pri tome da neprijateljske granate, geleri, meci, nisu prepoznavali te razlike.
Nakon rata ste postali poduzetnik, vodili ste velike i uspješne sustave u privredi. Zašto u politiku?
Smatram da je svaki građanin pozvan pomoći u nastojanjima da gradimo bolje i prosperitetnije društvo, a na korist čitavog naroda. Svi oni koji imaju znanje, kompetencije i iskustvo, trebali bi doprinositi svojim radom i htijenjem te preuzeti dio odgovornosti u nekom društvenom segmentu. Pitanje je to svijesti o društvenoj odgovornosti pojedinaca.
U samim počecima stvaranja hrvatske države, kada smo se suočili s agresijom na Hrvatsku, probudila se svijest o potrebi uključivanja u borbu za slobodu, neovisnost i suverenost hrvatskog naroda i države. Danas govorimo o borbi za radna mjesta, za rast i razvoj gospodarstva, o borbi za bolji život svih građana naše zemlje. Ukoliko vjerujemo u svoje potencijale, nemamo opravdanja ne uključiti se i doprinijeti ukupnom razvoju društva. Svi oni koji promišljaju na ovaj način znaju da je političko djelovanje žrtva, a ne privilegija. Zato uvijek ističem, ukoliko je sve samo radi vlasti, dao Bog da HDZ nikada ne dođe na vlast. Bolja Hrvatska je ono što dugujemo našoj djeci. Bolja Hrvatska je ono što dugujemo svim mojim prijateljima i suborcima koji tu Hrvatsku nisu dočekali.
Na čelu ste Vijeća domovinske sigurnosti predsjednice Grabar Kitarović, kakva je Vaša suradnja s njom?
Suradnja s Predsjednicom Republike Hrvatske je izvrsna. Od samog početka svojeg mandata nastoji uključivati veliki broj renomiranih, ali i onih mlađih, jednako vrijednih pojedinaca, u razmatranjima svih relevantnih pitanja od interesa za Republiku Hrvatsku. Na taj način nastoji postići širi društveni konsenzus, u čemu ne nailazi uvijek na odobravanje i podršku svih političkih opcija.
Smatrate li da vojskom, kako u ratu tako i u miru treba raspolagati predsjednica ili Ministarstvo obrane? Je li postojeći model dobar?
Dopustite mi da prije svega naglasim da sam mišljenja da neprestana rasprava o drugačijim modelima ustrojstva vlasti samo skreće pozornost s bitnijih tema, a to su u ovom trenutku gospodarstvo, poduzetništvo, zapošljavanje, obrazovanje, socijalna skrb za potrebite i dr.
Ovo konkretno pitanje regulirano je Ustavom Republike Hrvatske, a detaljnije razrađeno Zakonom o obrani. Odnosi su jasni i logični, pa ne vidim potrebu mijenjati iste. Hrvatska demokratska zajednica zalaže se za postojeći model podjele odgovornosti između Vlade i Predsjednice, jer smatramo da isti doprinosi uvažavanju temeljnih demokratskih vrijednosti, prvenstveno kroz postizanje konsenzusa o važnim nacionalnim pitanjima, što obrana sigurno jest.
Ako HDZ osvoji izbore čeka li Vas mjesto ministra obrane?
Pričekajmo da prvo HDZ dobije većinu zastupničkih mjesta na ovim izborima. U ovoj fazi primarno smo usmjereni na promociju našeg izbornog programa, na komunikaciju i susrete s narodom, nastojeći prezentirati naše viđenje rješavanja brojnih problema s kojima se susreću naši građani i država u cjelini. Ukoliko Domoljubna koalicija dobije većinsku potporu birača, tada će se razgovarati o ulogama i preuzimanju odgovornosti za vođenje pojedinih resora. Do sada, mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici nismo niti u jednom trenutku razgovarali o bilo kakvim podjelama uloga u budućoj izvršnoj vlasti. U ovom je trenutku bespredmetno razmišljati o pozicijama, bez suda i prethodne podrške naroda.
Smatrate li da treba vratiti vojni rok?
Jedna je stvar razmišljati o potrebi ili eventualnoj koristi vraćanja vojnog roka, a druga o realnosti provedbe te ideje. Podsjetit ću vas da mi nismo ukinuli obvezni vojni rok, ukinuo ga je narod, naša mladost. Sjetimo se samo trenda rasta zahtjeva za civilnim služenjem vojnog roka. Taj trend je pokazivao eskalaciju zahtjeva za civilnim služenjem vojnog roka i ukazivao je na nezaustavljivu divergenciju potreba i realnih potencijala.
U svakom slučaju, ovo je pitanje koje zaslužuje pozornost i preispitivanje, ali je nužan nacionalni konsenzus, jer bilo kakvo nametanje volje narodu može dovesti do dijametralno suprotnih učinaka.
Treba li slati vojsku na granicu kao odgovor na izbjegličku krizu?
Smatram da je jedna od temeljnih zadaća države štititi teritorijalni integritet i nepovredivost granica. To je naša obveza i prema Europskoj uniji, jer je naša granica ujedno i granica Europske unije. S tim u vidu, smatram nužnom uspostavu potpunog i odlučnog nadzora hrvatskih državnih granica, što podrazumijeva pojačanu kontrolu granica dodatnim policijskim snagama, dodatnom infrastrukturom i opremom kako bi se potpuno zapriječio nekontroliran, nelegalan i nasilan prijelaz granice.
Ukoliko nemamo kapacitete i tehnološka rješenja za potpuni nadzor hrvatskih, ali u našem slučaju i europskih granica, morat ćemo razmišljati i o drugim rješenjima. To može uključivati i podizanje ograda i zapreka na državnoj granici, u čemu, ovisno o procjeni i potrebi, mogu sudjelovati i Oružane snage RH. Činjenica je da gotovo sve države razmišljaju o ovakvim scenarijima, i mislim da će, ukoliko dođe do eskalacije, svi pokrenuti mjere za zaštitu svojeg teritorijalnog integriteta.
Kako riješiti problem Savske 66?
Ne znam što mislite pod problemom Savske 66? Mislite li na zanemarivanje i omalovažavanje ogorčenih stradalnika Domovinskog rata ili možda na problem vodstva u ministarstvu branitelja?
Mislim da ćemo mi taj problem vodstva u ministarstvu branitelja riješiti na izborima 08. studenog ove godine. Hrvatska demokratska zajednica vodi konzistentnu politiku u odnosu prema braniteljima, a tako će biti i ubuduće. Vratit ćemo ukinuta mirovinska prava braniteljima sukladno gospodarskom i financijskom oporavku države, a zalagat ćemo se i za postizanje konsenzusa o donošenju Ustavnog zakona o zaštiti dostojanstva hrvatskih branitelja i Domovinskog rata u cjelini. Osobno smatram da u braniteljskoj populaciji leži ogroman potencijal. Ti su ljudi dokazali da znaju donositi važne odluke u teškim trenutcima kada je život ugrožen. U svakoj normalnoj državi to bi se smatralo ogromnim poslovnim potencijalom. Branitelji ne trebaju i ne traže posebne povlastice. Oni trebaju naše poštovanje, ali prije svega sustav kojim će država naći način kako da te ljude, koji su nesumnjivo domoljubi, integrira u društvo. Država treba kvalitetno iskoristiti njihove dokazane vrijednosti, a ne da ih se marginalizira i stigmatizira kao skupinu.
Možete li nam za kraj predstaviti Vaš ratni put?
Dragovoljac sam Domovinskog rata od kolovoza 1991. godine, kada sam prvi puta došao u izvidnički vod 4. gardijske brigade. Bez obzira na završenu vojnu akademiju, nisam se postavljao kao netko tko je predodređen za zapovjednika, već sam napredovao od izvidnika, do zapovjednika izvidničkog voda, a zatim i zapovjednika 4. bojne 4. gardijske brigade. U 4. gardijskoj brigadi ostajem do srpnja 1992. godine, kada postajem zapovjednikom 115.imotske brigade, a već u prosincu 1992. godine zapovjednikom 113. šibenske brigade. U ožujku 1993. godine postajem zapovjednikom 4. gardijske brigade, s kojom u ljeto 1995. godine, u sklopu operacije ‘Oluja’ ulazim u grad Knin, čime se konačno oslobađaju okupirani dijelovi Republike Hrvatske.
Cijelo vrijeme Domovinskog rata nastojao sam voditi ljude osobnim primjerom, stvarajući tako povjerenje i uvažavanje svojih suboraca. Njihova podrška bila mi je oslonac i olakšanje u nošenju velike odgovornosti. Nastojao sam biti odmjeren, a u isto vrijeme odlučan u provedbi postavljenih zadaća. Bio sam predan svojem pozivu i ulozi, dajući cijelog sebe u ostvarenje nacionalnih ciljeva.
Tako djelujem i danas. Spreman sam preuzeti odgovornost i povesti ljude u borbu za nova radna mjesta, za bolji standard , za bolju budućnost nas i naraštaja koji dolaze.