Dubrovkinja Ivona Ercegović pažnju je privukla početkom 2020. godine sudjelujući u ‘Potjeri’. Tada je rekla da je kupila šumu kraj Rastoka te da gradi kućicu. Novci su joj trebali kako bi mogla kupiti prozore. Nažalost, nije osvojila novce, ali je osvojila srca brojnih ljudi koji su gledali emisiju. Mislila je kako će od pokretanja do ostvarivanja, odnosno izgradnje projekta proteći tek tri mjeseca. No, to nije bilo tako. Korona, financije i sve što možete zamisliti – stalo joj je na putu do cilja.
Ipak, Ivona nije posustala, njen duh nije bio slomljen te je uz pozitivan um i jaku volju nastavljala dalje. Također, uz sebe je imala prave ljude, među ostalim svoju majku i oca. Sada, tri godine i tri mjeseca nakon, njene kućice za iznajmljivanje pod nazivom ‘Tree Elements’ dobile su uporabnu dozvolu. Cijela priča je napokon zaokružena, ali Ivona će nam reći kako svakog dana promišlja što bi mogla novo napraviti ili nadograditi. No, njena trogodišnja priča sigurno nije bila laka. Kad je objavila status i podijelila sa svima na društvenim mrežama kako je dobila uporabnu dozvolu, otac joj je poslao poruku ističući: ‘Ponosan sam, dobro si napisala, ali nitko ne zna ni pola naše muke – samo mi’.
‘Sve krenulo nizbrdo…’
Građevinska ‘avantura’ Dubrovkinje krenula je 2017. godine. Tada je dobila ideju da bi 2018. kupila zemlju. Godinu nakon napravljen je arhitektonski projekt da bi u 2020. dobili građevinsku dozvolu. Te je pandemijske godine, kako kaže, ‘sve krenulo nizbrdo’.
—Zapravo, od početka je sve bilo nizbrdo, od samog dobivanja zemljišta pa do suradnje s arhitektima. Ništa nam nije bilo ispalo kako treba iz prve ruke, bila je to borba na svim frontovima. Najlakše što sam dobila bile su građevinska i uporabna. To netko čeka godinama, a ono što je moglo ići brže jest rad izvođača, bez obzira na pandemijsko razdoblje. Jednostavno, uzmu previše posla, svima dođu raditi dva-tri dana, umjesto da se drže jednog projekta, završe ga, uzmu novac i krenu raditi drugi projekt. Ne, nego uzmu pare i drže ljude u
iščekivanju.
Naime, ne radi se o klasičnoj izgradnji, već o montažnim kućama. Platili smo popriličan iznos novaca unaprijed i oni su trebali doći s gotovim zidovima. Bili su nam obećali da će sve biti završeno u tri mjeseca, no prošle su tri godine… – rekla nam je.
Jako puno živaca je ‘izgubila putem’ dok je sve dovela do svoga cilja. No, kako smo i istaknuli, dosta ljudi joj je bilo od velike pomoći.
— Moji su mi jako puno pomogli. Mama je bila glavna za računalom, detektiv za sve – što god je trebalo naći po pitanju papirologije ili nekih uređaja. Tata se nakon muke s izvođačima, odlučio prebaciti sa mnom u šumu i dat’ mi ruke. Nadgledao je izvođače i svakodnevno im dokazivao koliko smo ozbiljni u naumu. Jer, riječ je o mom životnom projektu, financije su tolike da te zaboli glava. Nije to samo bilo – ‘izgradi mi
kuću pa ću ja lako’. Ne, trebalo je sve izgraditi kako bih mogla vraćati brojne dugove. Tako da su živci pošli, nemam pojma kamo (smijeh). Uz roditelje, pomagali su mi i prijatelji koji su samoinicijativno znali pitati treba li mi što jer su imali nekoliko slobodnih dana. Puno toga smo sami radili tako da nam je značilo kad bi nam netko nešto napravio. Veliki je to blagoslov – kazala je. Jedna od njih je i susjeda Ane, ‘lokalni šerif’, koja bi joj redovito pomagala oko vrta.
—Uvijek bi se pojavila u pravom momentu. Rekla bih joj: ‘Ko da si znala, treba mi još jedna ruka. Susjedi su oduševljeni, vole vidjeti da se nešto stvara – kroz smijeh će.
‘Želim raditi samostalno što više mogu’
Iza nje je, kako ističe, prva faza projekta, odnosno izgradnja kućica za iznajmljivanje te ostalih objekata, kao i rješavanje birokracije. No, ispred nje je još puno toga.
—Moj tata kaže: ‘Ive, radit ćeš ovo do kraja života’ (smijeh). I to je istina. To je moj projekt do kraja života. Na meni je sada ‘samo’ pojačavanje ponude – od izgradnje saune, boćališta do terena za badminton. Želja mi je još više kultivirati šumu jer ovdje nitko nije živio pola stoljeća. Bit će tu posla, imam već planove za nadogradnju. Ali bih li gradila više ovako? Nikad! Bih li ovo preporučila prijatelju? Ne bih ni najvećem neprijatelju. Ako mu želim zlo, čak mu ni ovo ne bih poželjela! Svakako, želim maksimalno raditi i stvarati koristeći znanje koje smo tata i ja usvojili, najviše preko YouTubea.
Želim raditi samostalno što više mogu kako bih manje ovisila o drugima – rekla je Ivona koja je u cijelom procesu mijenjala nekoliko izvođača za izgradnju, arhitekata, vodoinstalatera, a pohvale upućuje jedino električarima koji su bili s njima od prvog do zadnjeg dana. Ako bi se netko upuštao u ovakav projekt, savjetuje dobru prethodnu analizu.
—Potrebno je dobro se pripremiti i opskrbiti strpljenjem, vremenom te financijama, ali i okružiti dobrim ljudima. Treba se pripremiti na najgore. Ne smije se misliti samo na najbolje pa se razočarati – iz dana u dan. Dosta ljudi me zove i pita bavim li se gradnjom, mogu li im dati pomoć i ideje. Stvarno pomognem, ali kad bih odgovorila svima, a bilo je poziva, poruka i mailova – ne bih mogla ovo svoje završiti do kraja života! – naglasila je.
‘Što te ne ubije, ojača te’
U svakom slučaju, cijeli je proces, kako nam naglašava, nije pretvorio u osobu punu mržnje i razočaranja, već u bolju verziju sebe.
—U glavi mi je ona izreka: ‘Što te ne ubije, ojača te’. Sumnjala sam u navedenu izreku, no sada shvaćam njene blagodati. Točna je. Sve me ovo nije ubilo, već ojačalo! Ovaj me projekt učinio strpljivijom i punom razumijevanja. Osjećam i ogromno olakšanje jer se moji roditelji ne moraju više brinuti oko nekih stvari. Iako me uvijek pitaju je li sve pod kontrolom. U konačnici sam ponosna, a do tog mi je osjećaja trebalo dugo!
Znam da najbolje tek dolazi! – reći će nam Ivona koja sada odrađuje svoju prvu sezonu i dočekuje prve goste u svom ‘domaćinstvu’ ‘Tree Elements’. Sastoji se od tri kućice – ‘Zemlja’, ‘Voda’ i ‘Zrak’, zatim od velike, središnje kuće – svojevrsnog mjesta okupljanja te ostalih popratnih sadržaja.
—Trenutno živim u najvećoj kući, no i ona će se staviti u najam. Inače, svi se objekti mogu iznajmljivati kao poseban objekt, no meni je najveća želja iznajmiti sve i raditi što više ‘retreatova’. Podsjetit ću kako sam prije dvije godine imala ‘kickstarter’ kampanju jer mi je trebala financijska potpora. Tako da sada vraćam ‘dugove’ svim tim ljudima koji su uplatili određene donacije, a zauzvrat su dobili smještaj u kućicama. Težim tomu da se stvara nešto lijepo i da ljudi maksimalno usvoje sve što šuma nudi, sve te ljepote, mir i tišinu – naglasila je posebno pozivajući Dubrovčane na dolazak! Spomenula je i kako će se u njenoj šumi blizu Rastoka uskoro održati i prvo vjenčanje, i to njene sestre zbog čega je sretna i ponosna.
Foto: Privatna arhiva