Sportske kladionice su svoj ‘proboj’ u Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovniku počele prije dvadesetak godina, a iako ih se veliki dio od tada do danas zatvorio, jednako toliko ili više novih se i otvorilo. Gotovo da ne postoji sport koji se igra u nekom zabitom kutku svijeta, a da se na njega ne možete kladiti, a dok nekome tko tamo ne zalazi hrpa papira po zidovima izgleda jednako razumljivo kao i hijeroglifi, postoji cijela jedna supkultura ljudu koje su kladionice ‘odgojile’. Oni variraju od amatera do profesionalaca, a u tu potonju kategoriju spada i jedan naš mladi sugovornik koji je gotovo svakodnevni posjetitelj dubrovačkih kladionica više od 15-ak godina. Kako nam kaže, ne smatra se kockarom, u prvom redu jer nije riječ o poroku u kojem traži osjećaj dobitka, on jednostavno voli životni standard na koji se posljednjih godina naviknuo. Naime, prema vlastitoj tvrdnji, svaki mjesec je u plusu, a kladionica mu omogućuje životni stil koji je u Hrvatskoj uz prosječnu plaću (za koju i sam radi) nezamisliv.
Tekst u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju DuLista koje je od srijede u prodaji.