Čitateljica DuLista obratila nam se sa svojim iskustvom koje je odlučila podijeliti s dubrovačkom javnosti, a koje je tijekom ove turističke sezone doživjela kada se prijavila za posao hostese u jednom dubrovačkom lokalu. Nakon što je predstavnike ovog lokala kontaktirala te se javila za posao, odgovorili su joj, ističe, u roku od 10 minuta , pitali je za broj te joj objasnili uvjete rada.
-U tom telefonskom razgovoru bilo mi je rečeno da je osiguran smještaj, jedan obrok, dnevnica od 250 kuna i provizija na potrošnju (alkoholnih pića) gosta. Pitali su me imam li studentski ugovor. Kako imam, rečeno je da petog u mjesecu uplaćuju zaradu na žiro račun (kasnije sam vidjela da neke djevojke dobivaju gotovinu u kuverti). Također, rečeno mi je da će me nazvati promotor kluba koji je bolje upućen u financije. Kako su prolazili dani, nitko se nije javljao, a na moj upit, rečeno mi je kako su u gužvi zbog sezone (poslije sam saznala da sam im bila rezerva te da su me držali na stand by) – ispričala nam je čitateljica. Dodala je kako je imala planove za druge poslove, budući da se nisu javljali mjesec dana, ali da joj je tada stigao poziv zaposlenice lokala koja joj je rekla da će je promotor ovog puta zaista nazvati.
U razgovoru s njime, naglasila je, potvrđeni su svi uvjeti dogovoreni prije te je ipak odlučila ostati raditi u Dubrovniku jer se radi o prestižnom gradu i lokalu.
-No, od trenutka kada sam stigla u osigurani smještaj, vidjela sam da nije sve kako je zvučalo. Jedna djevojka pokazala mi je sobu u kojoj ću spavati. Ta je soba bila kao pušiona (nisam pušač, ali mogu ga donekle tolerirati), pepeo po već smeđim plahtama (od nepranja), smeće svugdje, plijesni po zidovima, štapići za uši pod krevetom, opušci u šalici s tekućinom na noćnom ormariću uz pepeo. Nisam znala bi li otvorila prozor i proluftala sobu od dima, vlage i ostalog ili da ostavim zatvoreno jer bi mogla ući neka životinja iz dvorišta, budući je kuća prizemna i okružena šikarjem. Djevojka mi je rekla je da nemamo obrok, ali imamo kuhinju gdje si svaka može skuhati ono što si kupi. Ta kuhinja je bila puna neopranog suđa, i opušaka, dakako. Zatim sam provjerila kupaonice. Dvije su kupaonice jer u kući spava 11 cura. Nisam očekivala jacuzzi niti ikakav luksuz, ali sam očekivala da donekle bude čisto, bar pod kontrolom. Mračna kupaonica, s gljivicama i plijesnima po zidovima i stropovima, četkom za pranje wc školjke na plastičnoj stalaži pokraj nesesera s higijenskim priborom šokirala me dovoljno. No, kada sam ušla u drugu, slijedila je još veća nevjerica – vreća krvavih tampona stajala je u kutu, uz pomaknutu wc dasku i naravno nedostatak wc papira. Kada sam pitala gdje je wc papir, dobila sam odgovor da si ga svaka kupuje sama (isto kao i hranu). Za ručnike nisam ni pitala jer mi je već bilo jasno da ih nema kao što nisam imala plahtu koju bih mogla staviti umjesto one prljave. Srećom, na svako putovanje iz navike nosim svoj ručnik i vreću za spavanje – ispričala nam je ova hostesa dodajući da nema prevelike zamjerke što se tiče rada u samom lokalu te da svaka hostesa ima svoje mjesto i funkciju.
-Neke su na ulazu i rezervacijama dok su neke u klubu i pokušavaju što više šampanjaca izvući iz gostiju kako bi zaradile proviziju (jer se samo na šampanjac ostvaruje provizija). Pritom, neke djevojke zbog pohlepe prolijevaju piće kako bi što prije stigla nova boca (za to ih je nadređeni opomenuo jer su gosti primijetili što se događa). Osim još pokojeg smiješnog pravila – poput onog da ne smijem na wc bez da se njemu javim, sve je u redu. Radna atmosfera također je neugodna – pregršt ogovaranja, tračeva i smicalica. Nakon 4 dana rada shvatila sam da sve to zajedno nije vrijedno dnevnice od 250 kuna (bez obroka i osnovnih dnevnih potrepština) – istaknula je te dodala kako je potom nadređenom poslala poruku da daje otkaz, a on joj je odgovorio nakon nekoliko sati kad je već bila u autobusu koji se vraćala kući.
-Pitao me za ključ od ormarića garderobe u klubu, ja sam mu rekla da sam ga zaboravila vratiti, no da ću mu poslati postom. On mi je rekao da će mi oduzeti dvije dnevnice – zbog ključa i smještaja koji je ‘neuredan – pun opušaka i smeća’. Rekla sam mu da mi ne pada na pamet čistiti za drugima jer zna i sam da je taj neadekvatan smještaj već bio u tom stanju prije nego što sam ja došla i da nisam pušač. Tada se probao obraniti pričom da nisam naučila raditi i da mi rad s pravilima predstavlja problem, dok smještaj i izostanak informacija o istom dok smo se dogovarali preko telefona nije ni dotaknuo. Hostesiram već nekoliko godina. Sezonski sam također radila u Splitu (dnevno i noćno) i dijelila stan s 5-6 ljudi i s tim ljudima sam dan danas u prijateljskim odnosima. Rad mi ne predstavlja problem, pogotovo ne s pravilima. Ali, ako ću se ja držati pravila, očekujem da se i druga strana drži barem osnovnih pravila za uljudan život – zaključila je naša čitateljica.
Foto: Čitateljica