Sve ide samo u jednom smijeru. Hrvatsko pridruženje Europskoj uniji uskoro će iz sna postati java. Nakon toliko godina doći ćemo tamo gdje već odavno pripadamo. Zajednica europskih naroda, ujedinjeni u različitosti. A gdje je među građanima Hrvatske različitost?
Sukob mišljenja ili javna rasprava jednako zastupljenih strana? Neka alternativa ili, u najblažem slučaju, objektivno informiranje javnosti o prednostima i manama ulaska? Možda smo o svemu već raspravili i sve znamo?
Građani su na izborima povjerenje dali strankama koje zastupaju hrvatski put k Europskoj uniji. Politika koja je odnijela pobjedu na izborima u svom programu nosi taj cilj kao prioritet vanjske politike. Logika je jednostavna. Ako ste izabrali nas, onda naši ciljevi postaju i vaši.
ČAK SE I GONG-OVCI POBUNILI
Referendumska kampanja je toliko izrazito afirmativna da su čak GONG-ovci uočili taj problem u komunikaciji te se pobunili. Valja biti objektivan i ljudima ostaviti da sami odaberu što je za njih najbolje, kazali su. A malo tko je svjestan da bi nedostatak borbe argumentima s jakom oporbom i istaknutim oponentom ulasku u EU mogao proizvesti učinak sličan onom u Češkoj, gdje je konačni rezultat, premda pozitivan, ipak bio osjetljivo umanjen.
Velika većina pitanja o EU najčešće su vrlo životna. Znaju li hrvatski građani da će za svaku godinu svog članstva Hrvatska morati plaćati godišnji iznos od preko 600 milijuna eura? Jasno, sve će nam se to vratiti, kažu, za jednu uloženu kunu dobit ćemo tri natrag. Ili preciznije – dobivamo tek mogućnost zaraditi tri kune natrag, što sve ovisi o našim sposobnostima. A to je tek jedan detalj.
Ipak treba biti iskren i reći kako nema sumnje da će priključenje EU biti značajan korak naprijed za Republiku Hrvatsku. Između ostalog, očekuje se gospodarski rast i daljnje jačanje pravne države, a za pojedince veću mogućnost zaposlenja ili obrazovanja. Europska unija je strateški izbor koji garantira budućnost. U mnogim područjima postat ćemo jednakopravni s europskim državama. Iako, Europa je od nas u međuvremenu i napravila nejednakopravnima, usmjeravajući nas na sporedne kolosijeke, ograničavajući nam zapošljavanje ili obrazovanje, naravno štiteći interese petsto milijuna svojih građana.
PRLJAVI DETALJI
A kakva je zaista Europa? Zajednica država u kojoj je skoro sve uređeno, osim nekih prljavih detalja koji se toleriraju, kažu eurofobi. Unija je u lošem stanju, pa zašto ulaziti kad drugi žele van, na glas razmišljaju euroskeptici, koji možda nisu protiv same unije kao ideje, već protiv birokratskog diva zvanog Bruxelles, nepoznatih ispregovaranih uvjeta ili onog što su hrvatski političari od procesa ulaska općenito napravili.
Kampanja bi trebala Europu i sve njene aspekte približiti što bliže svakodnevnom životu i ticati se osjetljivih pitanja koji izazivaju brigu ili strah. Standard života, zaštita narodnih običaja i poljoprivreda prije svega. Nitko nije potpuno siguran da uvoz neće uništiti hrvatsko poduzetništvo, ili da građani neće morati odustati od domaćih običaja poput kolinja i pečenja rakije, ili da će poljoprivreda preživjeti. A što je tek s pitanjem identiteta, suvereniteta i sigurnosti?
Nekoliko je interesnih skupina, prije svega mladi kao najoptimističnija skupina i stariji kao najpesimističnija. Zatim seljaci koji su u najvećem strahu, jednako kao i zaposleni u osjetljivim industrijama (brodogradnja) te nezaposleni i slabije obrazovani koji nisu sigurni hoće li biti konkurentni na novom, europskom tržištu rada.
Referendumska kampanja u svojoj posljednjoj fazi očito igra na emocije, a ne na objašnjavanje i informiranje. Za to je, valjda, sad već kasno. Građani ionako pamte samo one poruke koje razumiju i koje im se sviđaju.