Nema sumnje da će jedna od najvažnijih političkih, socioloških i demografskih tema u narednim desetljećima biti demografija. Negativna demografska kretanja su problem razvijenih društava, a zakonitost je da kako se države ekonomski razvijaju, postaju obrazovanije i raste prosječno očekivano trajanje života, sve manje djece se rađa, piše Index.
Ekonomski učinci demografskih promjena nastupaju postepeno, ali to ne znači da su manje destruktivni. Osim pitanja (ne)održivosti mirovinskih sustava, starenje stanovništva dovodi do manje potrošnje, manje investiranja i manje inovacija.
Hrvatska dijeli problem negativnih demografskih trendova s ostatkom Europe i većinom srednje razvijenog i visoko razvijenog svijeta. Ipak, Hrvatska je po stopi fertiliteta (broj djece po ženi) među najgorima i u Europi. Iznimka je 2021., u kojoj je Hrvatska bila nešto bolja od prosjeka.
U EU se u razdoblju od 2011. do 2021. stopa fertiliteta kretala između 1.50 (2020.) i 1.57 (2017.), a u Hrvatskoj između 1.4 (2015.) i 1.51 (2012.). Doduše od 2015. se bilježi blagi oporavak na stope iz 2011., ali još uvijek je to manje od prosjeka EU i daleko od potrebne stope za održavanje brojnosti stanovništva, koja iznosi 2.1 dijete po ženi.
Sve manje djece od 1998.
Do prije jednog desetljeća se ukupno u Hrvatskoj rađalo više od 40 tisuća djece godišnje. Čak je zabilježen blagi rast ukupnog broja rođenih od početka stoljeća do krize 2008. Sada se broj vrti oko 36-37 tisuća, a još 2009. je bilo 44.5 tisuća rođenih. S obzirom na to da je 1998. rođeno 47 tisuća djece, može se zaključiti da je 2021. rođeno 22 posto manje djece.
Samo na račun razlike između broja rođenih i broja umrlih godišnje je Hrvatska od 1998. do 2021. izgubila 281.475 stanovnika. To odgovara ukupnom broju stanovnika Splita i Osijeka uz još jedan srednji grad od 25 tisuća stanovnika.
Neto prirast stanovništva je tako postajao sve negativniji. Minus je narastao od 5243 stanovnika 1998. do 12.9 tisuća 2003., nakon čega se smanjio na minus 7837 stanovnika 2007., od kada ponovno počinje rasti. 2015. je minus narastao na više od 16 tisuća, a zbog pandemije je vidljiv posebno velik skok u 2020. i 2021.
Posljedice pandemije
Gledajući mjesečne podatke, situacija nije ništa manje alarmantna. Tako postoje daleko veće varijacije, ali kada se pokaže 12-mjesečni trend, jasno je kako se radi o polaganom odumiranju Hrvatske.
Postupni pad je doveo do toga da se 2012. rađalo prosječno 3500 djece mjesečno, a u razdoblju od polovine 2019. do polovine 2022. godine 3000 djece mjesečno.
Promatrajući podatke po mjesecima, vidljiv je početak oštrog pada broja rođenih mjesečno od druge polovice 2021. To se događalo i u prošlosti, čak i jačim intenzitetom (primjerice druga polovica 2016., 2012. itd.), ali bi se broj rođenih brzo oporavio.
Oporavak koji se trebao dogoditi sredinom 2022. nije bio dovoljno velik. A privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju novi oštar pad u drugoj polovici prošle i prvoj polovici ove godine.
Ako je mjesečni broj rođenih počeo padati u drugoj polovici 2021. (12-mjesečni trend malo kasnije zbog same činjenice da se radi o prosjeku 12 mjeseci), onda se zbog zakona biologije (trudnoća traje 9 mjeseci) moralo dogoditi nešto u prijašnjoj godini što je utjecalo na to da ljudi odluče odgoditi odluku o dobivanju djeteta.
To može biti samo pandemija, točnije cijeli splet okolnosti u 2020. (nesigurnost, strah, politike pokušaja zaustavljanja širenja pandemije). Iako je većina tih politika prestala, njihov negativni utjecaj se prebacio u kasnije godine i još traje.
Iseljavanje dodatni faktor
Nije samo veći broj umrlih od rođenih odgovoran za demografske probleme nego i iseljavanje. Iz Hrvatske daleko više ljudi iseljava nego useljava i to dodatno utječe na demografsko odumiranje. Vrhunac iseljavanja je zabilježen 2015., 2016. i 2017., nakon ulaska u EU.
2017. se odselilo čak 47 tisuća ljudi. U kasnijim godinama se taj broj blago smanjio, ali je narastao broj useljavanja, pa je neto odljev radikalno smanjen. 2019. je Hrvatska po pitanju migracija bila u minusu samo 2422 osobe.
Prema podacima DZS-a, najviše sele osobe između 20 i 39 godina, a svaka treća osoba bira Njemačku kao destinaciju. Interesantno, u 2021. je većina doseljenih u Hrvatsku bila iz neke od država EU, od čega su više od polovice bili hrvatski državljani. Vjerojatno se radi o tome da se dio onih koji su se odselili prijašnjih godina vratio u Hrvatsku, ali se ipak radi o manjem dijelu.
Zbog negativnog migracijskog salda je Hrvatska u razdoblju od 2011. do 2021. izgubila 116 tisuća ljudi. Iako ima naznaka da se dio iseljenika vratio, većina će ipak zauvijek ostati u državama u koje su odselili.