Cesta u Čajkovićima, u nadležnosti Grada Dubrovnika, predstavlja opasnost za brojne vozače koji se svakodnevno njome voze, ali najviše za sve stanovnike, posebno djecu kojih je danas tamo desetak. Na taj probem upozorila je majka nedavno ozlijeđenog osmogodišnjeg dječaka koja je nadležnima, dakle Gradu Dubrovniku uputila javni apel kako bi se konačno nešto poduzelo. Naime, u Čajkovićima ne postoji pješački prijelaz pa su maleni stanovnici ovog gradskog naselja u svakodnevnoj opasnosti jer da bi se zaputili u školu ili iz škole stigli doma cestu moraju pretrčavati. I time ugrožavati i sebe i ostale sudionike u prometu.
U Gradu Dubrovniku očito ne razmišljaju kako riješiti problem pješaka u ovom gradskom naselju, bilo pješačkim prijelazom, pothodnikom ili nathodnikom. Ono što će napraviti jest ‘postavljanje preventivnog radarskog mjerača brzine’.
Kako do škole?
No, prvo krenimo od apela majke stradalog dječaka.
– Prema Zakonu o sigurnosti u prometu, na ovakvim mjestima gdje nema pješačkog prijelaza u blizini, pješaci su dužni dobro procijeniti situaciju na kolniku i tek kad se uvjere da svojim prelaskom neće ugroziti sebe i ostale sudionike u prometu, prijeći.
Budući da se u ovom slučaju radi o djetetu i da su njegove sposobnosti procjene smanjene, za djetetov nesmotren prelazak preko kolnika odgovorni su roditelji koji se kao odgovorne osobe trebaju i novčano teretiti zbog prekršaja kao i za materijalnu štetu nastalu prilikom nesreće.
Ugrožen je život djeteta, ali i život i sigurnost vozača. Na prvo čitanje propisa shvaćam da jedinu i punu odgovornost za ovaj događaj snosi roditelj djeteta, u ovom slučaju ja. Očito trebam do osamnaeste godine s djecom prelaziti cestu, a ne ih ostavljati bez nadzora.
(Ako tome dodamo da svaki dan već godinama činim prekršaj jer su moja djeca opasnost na cesti, pitam se mogu li očekivati i i posjet socijalne službe, budući da se radi o prekršaju koji se ponavlja.)
Tek na drugo čitanje otkrivam prvog odgovornog, a to su jedinice lokalne samouprave koje su procijenile da je promet na ovoj dionici osiguran postavljanjem znaka ograničenja brzine. Ne želim prihvatiti odgovornost u jednoj apsurdnoj situaciji i obzirom da sama ne nalazim rješenje kako da postupim kao odgovoran roditelj i građanin, ovim molim prve odgovorne osobe u jedinici lokalne samouprave da mi odgovore na koji način da u školu Gruž pošaljem svog drugaša, osmogodišnjaka, a da time opet ne ugrozim sve sudionike u prometu – napisala je majka stradalog dječaka Marjana Leventić Šipčić. Napomenula je i kako su njeni susjedi u još nezahvalnijoj situaciji jer ‘prema već spomenutom Zakonu, pješaci se ako nema nogostupa mogu kretati isključivo lijevom stranom kolnika, a u ovom slučaju, oni do autobusne stanice još i smiju doći, ali pitam se kako se vratiti do svoje kuće, a da ne čine prekršaj i ugroze promet’.
Ograničenje brzine nije dovoljno
-Gledajući na ovaj način, stanovnici Čajkovića predstavljaju veliku opasnost za ovaj dio ceste, što svjedoči i broj onih koji su ugrozili promet i pri tom stradali. Nemam informacije o svim stradalim stanovnicima Čajkovića, znam samo za jednu obitelj sa sigurnošću da je stradalo troje, a jedno od toga dva puta. U Čajkovićima trenutno živi devetoro djece od kojih neki već nepropisno šetaju desnom stranom ceste i obzirom da su neki od njih obvezni ići u školu, svakodnevno predstavljaju opasnost u prometu. Pa ako već nije vrijedno spomena da se zaštiti desetak pješaka, dajte molim vas zaštitite vozače koji su u mnogo većem broju. Je li situacija dovoljno apsurdna i alarmantna da naše jedinice lokalne samouprave na dnevni red dovedu neko odgovarajuće rješenje za ovu dionicu ceste pošto je očito da ograničavanje brzine nije dovoljno ni relevantno? Ova nesreća pokazuje da su u opasnosti vozači koji voze po propisima procijenjenjim i propisanim od strane našeg zakonodavnog tijela, a u kakvoj li su tek opasnosti oni koji kroz Čajkoviće projure preko sto na sat, a na kolniku ili pored kolnika im se nađe neki pješak – napisala je među ostalima ova majka.
Tragom njenih molbi, Gradu Dubrovniku uputili smo upit što će poduzeti po pitanju sigurnosti svih sudionika u prometu u Čajkovićima, te može li se primjerice na ovom dijelu ceste postaviti usporivači prometa (tzv. ležeći policajci).
-Prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama nije dopušteno postavljanje ‘ležećih policajaca’ na glavnim pravcima vozila hitne pomoći – odgovorili su nam iz Grada Dubrovnika.
No, u istom pravilniku piše kako se usporivači prometa ne mogu postavljati na cestama kojima se češće kreću vozila Hitne pomoći (prilazi bolnicama). Evo i citata: ‘Umjetne izbočine i uzdignute plohe mogu se postavljati samo na cestama u naselju (stambenim četvrtima) kojima se prilazi zonama u kojima je nužno usporavanje brzine kretanja vozila radi sigurnosti prometa, a na temelju prometnog projekta i analize opravdanosti, uz prethodnu suglasnosti po članku 44. Zakona o javnim cestama. Uporaba umjetnih izbočina i uzdignutih ploha nije dopuštena na cestama kojima se češće kreću vozila Hitne pomoći (prilazi bolnicama).’
Mjerač brzine
A na pitanje koje će konkretne mjere poduzeti u Čajkovićima iz Grada Dubrovnika objašnjavaju:
-Nadležni upravni odjel za promet stanogradnju i razvojne projekte u rebalansu proračuna koji će biti upućen na iduću sjednicu Gradskog vijeća predvidio je sredstva za postavljanje preventivnog radarskog mjerača brzine (poput primjerice onog u Ulici A. Hebranga) koji vozače upozorava da prilagode brzinu kretanja dopuštenoj, a koja je na području Grada Dubrovnika propisana na 50 km na sat. Dodatno napominjemo da je okviru kontinuiranih radova na podizanju sigurnosti u cestovnom prometu za ovu godinu planirano postavljanje led markera na frekventnim pješačkim prilazima na području Mokošice – odgovor je koji smo dobili iz Gradske uprave.
S obzirom da pješački prijelazi postoje na dionicama ceste u Rožatu i Mokošici ostaje nejasno zašto se isti ne može napraviti i u Čajkovićima, a isto tako netko u Gradskoj upravi očito ne zna kako se na dionici ceste kroz Čajkoviće, na kojoj je ozlijeđen dječajk, vozi po ograničenju brzine od 60 kilometara na sat.
Čajkovići nisu jedini
Tragom ove situacije, a i pisma majke ozlijeđeng dječaka zanimalo nas je i može li Policijska uprava dubrovačko-neretvanska nešto poduzeti u suradnji s Gradom Dubrovnikom po pitanju veće sigurnosti svih sudionika u prometu u Čajkovićima.
-Člankom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama navedenog Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području.
Ukoliko nadležna jedinica lokalne samouprave tj. u ovom slučaju Grad Dubrovnik, bude provodio uređenje prometa na području Čajkovića, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska će u skladu s navedenim Zakonom izdati odgovarajuću suglasnost – odgovorili su iz Policijske uprave.
Dakle sve je na Gradu Dubrovniku, gdje se očito misli kako će samo radarski mjerač brzine nešto promijeniti.
Inače, u zadnjih pet godina, točnije od 2012. do 2016. na području Čajkovića dogodilo se ukupno 15 prometnih nesreća i to šest s materijalnom štetom i devet s ozlijeđenim osobama u kojima su četiri osobe zadobile teške tjelesne ozlijede i pet osoba lakše tjelesne ozlijede.
Kako je naglasila Marjana Leventić Šipčić, Čajkovići nažalost nisu jedino mjesto s ovakvom apsurdnom prometnom situacijom. Mi ćemo se tek prisjetiti Nuncijate gdje stanovnici već godinama čekaju kada će se konačno omogućiti sigurno prelaženje ceste pješacima. Tu je stanje tim gore jer je riječ o državnoj cesti, glavnom prometnom pravcu u Dubrovniku.