Porast temperature zraka u ljetnim mjesecima dugogodišnji je tradicionalni signal glazbenoj industriji da znatno uspori tempo izdavanja novih albuma i sve svoje snage usmjeri u festivalska događanja na otvorenom. Nažalost, i ove godine, baš kao i prošle, pandemija je skoro u potpunosti eliminirala bilo kakav privid normale i pridržavanja tradicije, i jednim britkim potezom izbrisala sa mape događanja skoro sve europske festivale. A kako je ipak produkcija albuma dugačak i zahtjevan posao, tako nas sljedećih par mjeseci čeka poprilična suša novog materijala pa je ovo dobra prilika da se prisjetimo nekoliko odličnih albuma izdanih u prvoj polovici ove godine.
Prvo što ćete primijetiti na četvrtom albumu švedske grupe Vokonis nazvanom ‘Odyssey’ je predivna raznobojna plamena ptica sa naslovnice, i ako suprotno poslovici odlučite ocijeniti sadržaj prema omotu pretpostavit ćete da je pred njima izvrstan album. I nećete pogriješiti. Njihovih prvih par albuma bili su odličan primjer modernog dooma, svojim trećim albumom ‘Grasping Time’ napravili su lagani iskorak prema progu, a svojim najnovijim uratkom taj iskorak pretvaraju u spektakularni dvokorak i efektno zakucavaju u stilu najvećih zvijezda sedamdesetih. Opethov Per Wiberg kao gost na klavijaturama donosi dodatnu grandioznost izvedbama, od kojih je potrebno izdvojiti naslovnu stvar, kao i dvije odjavne ‘Hollow Waters’ i epsku dvanaest-minutnu ‘Through the Depths’, nakon kojih će vam zasigurno biti žao što šest pjesama na albumu traje samo četrdeset minuta. Ali ako ste jedan od onih kojima je čaša uvijek napola puna, barem ćete album moći preslušati više puta zaredom, jer je izgledno da ćete se Odiseji vraćati još dugo dugo vremena.
O genijalnosti mađarskog multi-instrumentalista Katai Tamasa već sam pisao početkom prošle godine kad je njegov projekt Thy Catafalque izdao album ‘Naiv’. Niti osamnaest mjeseci kasnije (prvenstveno zahvaljujući lockdownu) dobili smo i novi, deseti po redu album ‘Vadak’ (Bića iz divljine).
Ovaj put znatno žešći od svog prethodnika, s dodatnom dozom black metala u koji su filigranski precizno umiješani elementi mađarske folk glazbe, elektronike i jazza. Lockdown srećom Tamasa nije spriječio da angažira impresivan broj suradnika, na čelu sa stalnom suradnicom Martinom Horvath. Sniman podjednako u Budimpešti, Edinburghu i Novom Sadu, deset genijalnih stvari i preko sat vremena glazbe stare fanove će podsjetiti zašto je Thy Catafalque jedan od po kvaliteti najkonzistentnijih bandova, a novim slušateljima će ‘Köszöntsd a hajnalt’ (Dobrodošli u zoru), ‘Piros-sarga’ (Crvene pete) i ‘Gömböc’ (Kugla) dati dodatni poticaj da preslušaju ostatak kataloga. Sve u svemu, idealna glazba za duge tople večeri uz more.
Ako ste pak raspoloženi za malo epskog dooma, idealna poslastica je debitantski album finskog dvojca Desolate Realm. Nastao kao sporedni projekt dvojice članova death metal banda Decaying, njihov istoimeni album odaje počast njihovim skandinavskim susjedima Candlemassu, ali istovremeno svojom žestinom neodoljivo podsjeća na Panteru upola usporenog tempa. A kad se već gađamo usporedbama, velika je vjerojatnost da će se osam stvari posloženih u solidan četrdesetpetominutni album svidjeti fanovima engleskog Orange Goblina, kojima definitivno pripadam i ja. ‘Beneath the Surface’ ogledni je primjer visoke kvalitete koju ovaj album sadrži, ali to ne znači da su ‘The Circle’, ‘Crypt’ ili pak ‘Tormented Souls’ iti malo lošije stvari. Ako imate malo bolji zvučni sustav u automobilu, ovaj album idealan je za raspaliti do daske dok na podnevnoj žegi sjedite u koloni na Vojnoviću.
Ljetna pauza neće dugo potrajati, svega par mjeseci prije nego počnemo dobivati jesensku tranšu kvalitetnog metala. Istina, čekanje će biti utoliko teže jer nemamo ljetne festivale da nas zabave i prekrate vrijeme. No taj prazni hod uvijek možemo iskoristiti za beskonačno preslušavanje remek-djela prvog dijela godine.
Foto Vokonis – The Sign Records, Tamas Katai – Season of Mist