Predsjednica dubrovačkog HNS-a Nataša Gabričević poslala je priopćenje medijima naslova ‘Veliko je zlo ne činiti dobro’. U njemu se spominje gradska odluka o neisplati božićnica i/ili dara za djecu djelatnicima gradskih tvrtki i ustanova.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
‘Kriza je svugdje, ne samo u Dubrovniku, ali svjedoci smo kako su božićnice i dar za dijete zasluženo dobili naši učitelji, profesori, zdravstveni djelatnici, poštari, itd. Dakle, Vlada RH bez obzira na teško stanje je svjesna kako ti ljudi zaslužuju ta prava, dok naš gradonačelnik i saborski zastupnik HDZ-a smatra kako su ona nepotreban luksuz u trenutku kada na računima komunalnih tvrtki leži ukupno više od 85 milijuna kuna.
Tek 3 posto tog iznosa njemu je neopravdan trošak, iako je to zapravo nagrada svima onima koji su se cijelu ovu godinu u teškim uvjetima borili i zajedno radili kako bi, bez obzira na bolest koja nas je napala, naše ulice bile čiste, voda uredno tekla špinama, djeca u vrtićima bila sretna i sigurna, a javni prijevoz i dalje funkcionirao.
Odluka o neisplati božićnice i/ili dara za djecu našim tetama iz vrtića, vozačima, čistačima, komunalnim redarima i mnogim drugim djelatnicima gradskih tvrtki i ustanova, očito je u režiji gradonačelnika Frankovića, a to dokazuje izjava njegova koalicijskog partnera i direktora Luke Dubrovnik, kojom je pokušao objasniti razloge neisplate božićnice svojim zaposlenicima riječima: “pa, s obzirom da smo se solidarizirali s onim što je Grad rekao nismo je isplatili”. To jasno govori da je odluku o neisplati božićnice, a u nekim tvrtkama ni dara za djecu, donio osobno gradonačelnik.
Isti onaj koji je još prošlog tjedna na konferenciji za javnost iznio podatke o stanju na računima gradskih tvrtki, među kojima su se posebno istaknule dvije tvrtke s najvećim iznosima na računima na dan 14. prosinca ove godine – Vodovod Dubrovnik s 35,5 milijuna kuna i Sanitat Dubrovnik s 17,5 milijuna kuna na računu (a taj iznos bi zasigurno bio veći da su naplaćena potraživanja od agencija sukladno odluci Visokog trgovačkog suda). Isplata božićnice ili neoporeziva isplata u iznosu od možebitnih 2 tisuće kuna za Vodovod bi značila rashod od oko 400 tisuća kuna, a za Sanitat otprilike 166 tisuća kuna.
Važno je napomenuti i činjenicu da neke gradske tvrtke imaju potpisan kolektivni ugovor za svoje djelatnike koji im osigurava prava na isplatu božićnice i dara za djecu te bez suglasnosti socijalnih partnera o neisplati istih, može dovesti do brojnih sudskih sporova koji će na kraju značajno opteretiti stanje tvrtki.
Inače, ovakve odluke o isplati dara za djecu, božićnici i sličnim pravima za djelatnike, po zakonu ne donosi gradonačelnik već upravo direktor trgovačkog društva sukladno kolektivnom ugovoru odnosno uz suglasnost Radničkog vijeća.
Stoga postavljam pitanje direktorima gradskih tvrtki: je li donesena odluka Skupštine vašeg društva o zabrani spomenutih isplata djelatnicima? A direktor koji se boji za svoju poziciju i ne obavlja svoj posao sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, ne može biti direktor.
I zato u ime dubrovačkog HNS-a još jednom pozivam gradonačelnika da pokaže osnovno razumijevanje za zasluge svih djelatnika Grada i pripadajućih ustanova, a posebno komunalnih tvrtki, kako bi se isplatili darovi za djecu i božićnice za sve spomenute djelatnike. A ako on to ne želi, onda tražim od direktora da smognu snage oduprijeti se ovom nepravednom nalogu gradonačelnika i iskoriste svoje ovlasti te stanu na stranu svojih djelatnika.’