Fotografska priča i ljubav prema fotoaparatu kod Vjekoslava Benića krenula je vrlo rano. Uvijek je volio zabilježiti prizore koje vidi. Prisjeća se prašnjave kutije u svojem domu po kojoj je uvijek ‘kopao’ i listao fotogra-fije. Kasnije je, kaže, pronašao Konicu Minoltu i počeo s eksperimentiranjem.
— Malo se gubio, malo pronalazio i evo me tu sada – reći će nam Benić. Gledajući njegove fotografije, može se primijetiti kako je riječ o ‘uličnim’ fotografijama na kojima prevladava minimalizam te kako on navodi – ‘ples tame i svjetla’. S vremenom mu je jednostavnost u fotografiji postala bitna.
— Valjda sam se doveo do same osnove fotografije gdje mora postojati odnos između dvije stvari i ekstremna jednostavnost oko njih. Dajem karakter stvarima, a time i priču. Poštujem negativan prostor. Nekad skrenem u apstraktni kaos pa se jedva vratim – rekao je Benić.
‘Počeo sam gledati stvari oko sebe’
Navodi kako je po pitanju fotografskih stilova kroz godine rada ‘svukuda lunjao i skupljao iskustvo’.
— I još uvijek radim isto, ovo je došlo s vremenom. Zanemario sam kameru kao alat koji koristim, a fokusirao sam se na oko s kojim vidim. Počeo sam gledati stvari oko sebe – navodi Benić. Tražio je stvari koje su mu oku ugodne i s vremenom je postao prestrog prema sebi.
— Kroz foto odrastanje počeo sam zanemarivati okolinu, fokusirao sam se na jedno. Mislim da mindset dovodi do dobre fotografije. Alat je uvijek bio negdje na noćnom ormariću, a priča je čekala da se ispriča – rekao je.
Ne može istaknuti osobu koja je utjecala na njegov rad, ali, kako kaže, može istaknuti ‘određeni timeline’ – ‘ideju da napravim dobru fotografiju’, navodi.
‘Nije bitna oprema’
Osim ‘dobrog oka’ koje fotograf mora posjedovati, bitno je, ističe Benić – ‘da se prenese priča’.
— Da te iznenadi vlastita reakcija. Da gledaš po slici. Mislim da nije bitna oprema, bitna je ideja i realizacija – naveo je Benić koji naglašava kako također koristi mobitel kako bi dokumentirao vlastite trenutke.
— Naravno da koristim mobitel, aparat zna biti naporan, a današnji mobiteli su sasvim dovoljni za napraviti poštenu fotografiju – istaknuo je Benić. Kad bi mogao izdvojiti koji su mu vlastiti radovi, odnosno fotografije najdraže, reći će ‘one sa skrivenom pričom’. Također, Dubrovnik je za njega itekako inspirativan grad.
— Svaki komadić ovoga grada je svemir za sebe. Ovaj grad diše nečim posebnim, a mi imamo alate da to ovjekovječimo – naglašava.
IZLOŽBA 2014. GODINE
Bilo je valova, munja, zvijezda…
Godine 2014. Vjekoslav Benić održao je izložbu ‘Fotonautika na rubu i pogledi preko’ u klubu Orlando.— Kolega Zlatko Barač i ja imali smo izložbu fotografija dramatičnih vremen-skih neprilika u Dubrovniku. Bilo je valova, munja, zvijezda… Šaroliko – ističe.