Dramska premijera projekta „Otac hrabrost“, autora i redatelja Borisa Bakala koja je održana ovog utorka okupila je brojnu znatiželjnu festivalsku publiku koja je startala u novu dramsku pustolovinu ovogodišnjih 64. Igara sa i kroz pet lokacija istovremeno.
Mjesta se kreću od onih reprezentativnih poput Sponze do manje reprezentativnih, kao što je pojas ispod zidina na Buži. Tako je Bakal za ovaj interdisciplinarni projekt, uz spomenute izabrao još nekoliko lokacija, kultnih za život Grada – igralište ispod tvrđave Minčete, Osnovnu školu Marin Getaldić ili Centar te Collegiumu Ragusinum. Do kraja predstave svi su obišli pet navedenih lokacija, svatko sa svojim doživljajem predstave, a zapravo odabirom početne lokacije svatko je dobio predstavu samo za sebe.
ODNOS S GRADOM
„Otac hrabrost“ je okvir za propitkivanje toga što može biti hrabrost u individualnom izlaganju sebe, istražuje i temu odgovornosti, kako za učinjeno i doživljeno, tako i za viđeno. Bavi se i onim što je važno glumcu, umjetniku, pojedincu, zajednici… Od tuda potiče i odgovornost gledatelja koji će sami odlučiti s koje će lokacije krenuti u dramsku pustolovinu. Predstava tematizira odnos prema Gradu želeći ostvariti dijalog s njegovim stanovnicima. Iako je vrijeme predstave sadašnje, nekoliko paraelnih slika i epizoda na nekoliko gradskih lokacija sasvim sigurno sa sobom donosi prisjećanje na prošlo, zaboravljeno vrijeme, događaje i ljude. Stoga je bilo zanimljivo promatrati starije dubrovačke gospođe koje su, prolazeći gradskim ulicama, prisjetile se nekih starih, danas zaboravljenih betula, događaja i osoba.
Prilikom istraživanja pojedinih lokacija, uspostavlja se kontakt s ljudima koji tamo žive ili rade. Da je tome tako svjedoči i činjenica da su neki stanovnici s prozora sudjelovali i promatrali predstavu. Naravno, naišao bi i pokoji zalutali stranac koji bi se na par minuta priključio ostatku publike na njihovom putovanju.
– Želim u ovoj predstavi više indirektno nego direktno (i više nego ikad prije), progovoriti o paradoksima postojanja. O razmicanju i odustajanju od iluzije i o svakodnevnom suočavanju s besmislom. O kontinuitetu diskontinuiteta, o odustajanju bez odustajanja od sebe, od vjernosti i povjerenja, od strpljivosti i od igre. Nikad se nisam zadovoljavao dijagnozom, lakom dijagnozom postojećeg i svakodnevnog nego sam inzistirao na uvidu u mnogoznačje i polimotrišta tog istog, uz prizivanje ili ukazivanje na promjenu ili katarzu. Zajednice ili sebe. Uvijek sam htio sudionike-osjetitelje-publiku uroniti u proces kazališnog stvaranja po sebi. Podijeliti odgovornost za viđeno. Ovdje se pak u predstavi 'Otac hrabrost' predstava konstantno raspada u samu sebe i inzistira na svojoj fragilnosti da bi nam najdublje moguće progovorila i možda hrabro, o krhkosti postojanja i teškoći postojanosti, kao i žrtvi postojanosti. O velikoj žrtvi postojanosti. I pritom želi nasmijati. Razgaliti svojim nepostojanošću, upornosti i drskosti. O baš svemu. Svemu što nam/vam padne napamet. Ona svjedoči mogućem nastanku i nestanku jednog grada: onima koji su bili, onima koji jesu i onima koji će tek doći – riječi su redatelja Borisa Bakala.
Uz autora i redatelja Borisa Bakala, autorski tim čine dramaturginja Nina Gojić, asistentica redatelja Mila Pavičević, te scenograf Leo Vukelić i umjetnički suradnik Aitchison William koji sudjeluju i kao izvođači. Festivalski dramski ansambl čine Hrvojka Begović, Mia Biondić, Goran Bogdan, Srećko Horvat, Jelena Lopatić, Ivana Krizmanić, Zrinka Kušević, Emil Matešić, Bojan Mucko, Amanda Prenkaj, Marina Redžepović, Marija Šegvić te Silvio Vovk koji su ujedno potpisani i kao koautori projekta.