-Ma same smo se organizirale. Jučer smo se dogovorile u školi i tako eto nas – kažu nam kroz smijeh Ljubica i Nina, učenice trećeg razreda Medicinske škole koje smo jutros zatekli u Gospinom polju.
Cijeli njihov razred odazvao se pozivu na volontiranje za unesrećene u katastrofalnim poplavama, a radit im kažu – nije teško.
– Za dobar je cilj. Treba im – kratko i jasno nam kažu.
Po nadzorom djelatnika HGSS i Caritasa oni pakiraju sve što ljudi neprestano dovoze.
-Vidjela sam na fejsu, pa eto. Mislim da ne može škoditi – odgovara nam jedna učenica na pitanje zašto ‘markiraju’ proizvode slovima ‘H’.
-Ne znam je li oni to prodavaju, nadam se da ne, ali eto. Neka za svaki slučaj – kaže nam ona i vraća se brzo na posao.
A, posla imaju preko glave. Ljudi neprestavno stižu. Naši sugrađani na motorima dovoze pakete brašna, puni su prtljažnici posteljine i lijekova, a volonteri u ‘lancima’ prebacuju pomoć iz kamiona na sortiranje u dvoranu, a potom dalje u druge kamione koji su spremni za prijevoz dalje – gdje je potreba.
-Najviše treba dječje hrane i zapravo svega vezanog uz higijenu. Možda mokrih maramica i šampona za suho pranje. Ti ljudi možda i nemaju pristup sad tekućoj vodi, zamislite držat sapun, a ne moći se oprati – kaže nam kratko mlada sinjorina koju smo tek nakratko omeli u poslu.
Pod jakim dojmom dugogodišnjeg ponavljanja kojekakvih stručnjaka kako ‘svijet ide kvragu’ pomalo je nevjerojatno gledati te mlade ljude kako doslovce pjevaju ‘Kad se male ruke slože’ i jedan drugome prosljeđuju pakete koje ponekad jedva drže u rukama. Ali ne odustaju. Jer su potrebni.