Hrvatski predsjednik Zoran Milanović i prva dama Sanja Musić Milanović organizirali su svečanu večeru za španjolskog kralja Felipea VI. i njegovu suprugu, kraljicu Letiziju na Pantovčaku. Posjet španjolskih gostiju obilježava 30 godina od uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske sa Španjolskom.
Svečanoj večeri prisustvovala je i zamjenica gradonačelnika Dubrovnika i počasna konzulica Španjolske u Dubrovniku Jelka Tepšić.
-Bila je čast upoznati španjolski kraljevski par na svečanoj večeri kod predsjednika RH – napisala je Tepšić na društvenim mrežama.
Chef Zirojević
Večeru je pripremio jedan od najboljih hrvatskih chefova Hrvoje Zirojević s kojim je DuList imao priliku razgovorati u ožujku ove godine.
Na svečanoj večeri posluženi su ‘Canelon’ tuna-guščja jetra za predjelo, confitirani file romba u brudetu s gratiniranim njokom za glavno jelo i rum desert (bezglutenski kakao biskvit, Crème Brûlée, crumble od badema i sladoled od ruma i grožđica) za desert.
Dubrovačka uloga u razvoju svjetske diplomacije
Inače, u svojoj zdravici Milanović nije izostavio spomenuti dubrovačku diplomaciju i pomorstvo.
-Osobito snažni odnosi počeli su se razvijati sa španjolskom Krunom cara Karla, i trajali su vrlo intenzivno gotovo tri stoljeća. Brojni hrvatski brodovi, u prvom redu dubrovačke galije i karake, ili su trgovali u španjolskim vodama, ili su pak izravno bili u službi španjolskog dvora. Prvi privilegij slobodne trgovine Dubrovčanima dodijelio je upravo car Karlo još 1534.
Hrvatski pomorci bili su vrlo cijenjeni diljem Mediterana. Tako su veze s španjolskom Ratnom mornaricom (Armada) bile važne i duboke. Brojne su hrvatske galije sudjelovale u uspješnim afričkim kampanjama 1535, 1541. i 1542. godine, a i u kasnijim uspješnim kampanjama.
Brojna su bila izvješća koje je car Karlo dobio izravno iz Dubrovnika – jedinog kršćanskog grada koji je imao privilegij trgovanja s Otomanskim carstvom. Dubrovački aristokrat Marin Zamanja, proveo je više mjeseci na španjolskom dvoru, car ga je priključio vitezovima reda Sv. Jakova (Caballero de la Orden de Santiago), a kasnije je Marin iz Dubrovnika vodio bogatu korespondenciju s carem osobno. U Archivio General de Simancas brojna su njegova pisma caru Karlu, uglavnom šifrirana osobnom carevom šifrom.
Te, i druge informacije iz Dubrovnika dovele su do toga da se španjolska flota mogla dobro pripremiti i u konačnici izvojevati važnu pomorsku pobjedu u bitci kod Lepanta 1571. godine. U toj su floti sudjelovale brojne galije iz hrvatskih krajeva, osobito s naših otoka.
Nemojmo međutim zaboraviti: Hrvatska je sa Španjolskom toga doba dijelila i dobro i loše: sudjelovala je u slavi pobjede kod Lepanta, ali i u oporoj gorčini poraza: „Nepobjediva Armada“ poražena je 1588. godine, pri čemu je Dubrovnik izgubio gotovo četvrtinu svoje flote – od čega se nikada nije u potpunosti oporavio.
Hrvatski kapetani plovili su pod španjolskom zastavom na odgovornim dužnostima. Možda najvažniji među njima, kapetan Vice Martolosić, pozvan je izravno na dvor da bi bio imenovan glavnim konstruktorom prekooceanskih brodova: postao je jedan glavnih reformatora španjolske flote. On je bio zadužen sačiniti nove ordenanzas za izgradnju flote, te je postao je kreator tzv. „mornarice oceanskih mora“ 1643. godine. (Regidor del Mar Oceano!). Kralj Filip IV promaknuo ga je u generala.
Poznata je dubrovačka uloga u razvoju svjetske diplomacije. Tako je u svakoj većoj i važnijoj luci Dubrovnik otvarao svoj konzulat. Još u XVI stoljeću u Španjolskoj je imao čak 19 konzulata, a prvi konzulat u Barceloni spominje se još u XV stoljeću.
Dubrovnik je također za Španjolsku toga vremena imao važnu ulogu diplomatskog medijatora. Kad je Otomansko carstvo osvojilo najistočniju tvrđavu u Europi koju je Španjolska izgradila ikad u povijesti – onu u Herceg-Novom – njenu je posadu je bacila u ropstvo. Posredovanjem Republike i intenzivnim pregovaranjem u ime španjolske Krune, vojna posada je otplaćena iz ropstva i preko Dubrovnika i Napulja vratila se u domovinu – istaknuo je među ostalim Milanović.
Foto: Facebook Jelka Tepšić