U Dubrovniku je danas svečano predstavljeno Spomen obilježje posvećeno djeci poginuloj u Domovinskom ratu, kao trajno mjesto sjećanja na najmlađe žrtve i snažna poruka mira, pijeteta i odgovornosti prema budućim generacijama.
Svečanost je započela izvođenjem hrvatske himne, nakon čega su pročitana imena djece stradale u ratu, što je obilježilo jedan od najemotivnijih trenutaka programa. Obitelji poginule djece bile su aktivno uključene u cijeli proces nastanka spomenika, zajedno s predstavnicima Grada Dubrovnika i stručnim timom projekta.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković u svom je obraćanju istaknuo kako spomenik nadilazi vrijeme i postaje trajna opomena:
– Danas stojimo na ovom mjestu u tišini koja govori više od bilo koje riječi. Stojimo pred spomenikom koji nije samo obilježje jednog vremena, ono je mjesto trajnog sjećanja, mjesto boli, ali i mjesto naše odgovornosti. Dubrovnik je u Domovinskom ratu branio svoju slobodu, svoje dostojanstvo i pravo na život. U toj obrani stradali su mnogi, među njima i ono najnevinije što jedan narod ima – njegova djeca. Djeca koja nisu nosila oružje, koja nisu sudjelovala u ratu. Djeca koja su trebala imati budućnost, školu, igru, prijateljstvo i snove. Njihovi su životi prekinuti granatama i mržnjom. Upravo zato ovaj spomenik nije samo podsjetnik na prošlost, on je opomena budućnosti. Kao gradonačelnik, ali prije svega kao čovjek i roditelj, vjerujem da nijedna rana nije toliko duboka kao rana kada roditelj izgubi svoje dijete. Takvu bol nitko ne može izliječiti, ali ono što možemo i moramo učiniti jest nikada ne dopustiti zaborav. Zato danas ne govorimo samo o smrti, govorimo o vrijednosti života i miru, o Hrvatskoj koja je izborena žrtvom. Imena djece poginule u Domovinskom ratu ostat će trajno upisana u povijest Dubrovnika i Hrvatske. Ovaj grad ih neće zaboraviti nikada.- istaknuo je gradonačelnik Franković.
Molitvu za poginulu djecu predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović, koji je i blagoslovio spomen obilježje. U programu su sudjelovali učenici osnovnih škola te zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića, dok je posebno emotivan trenutak bio glazbeni nastup s pjesmom „Ruža hrvatska“. U isto vrijeme iznad Dubrovnika su preletjeli zrakoplovi Rafale, dodatno naglašavajući simboliku i svečani karakter događaja.
Središnji dio memorijalnog prostora čini umjetnička instalacija u obliku šarenih, ali slomljenih olovaka, koja simbolizira dječju maštu, igru i živote prekinute ratom. Autor idejnog rješenja, akademski kipar Dalibor Stošić, opisao je koncept kao prikaz 15 djece i njihovih nedovršenih svjetova kroz boje i simboliku djetinjstva:
– Jedno dijete uzme olovku i svijet odmah postane u boji. Žuto postane sunce, plavo postane more, zeleno postane stablo, crveno postane srce, ružičasto postane nježnost, a ljubičasto postane večer prije sna. Dijete ne zna da boja može nositi bol, dijete samo crta. Ovdje je bilo 15 djece, 15 pogleda, 15 svjetova koji su tek počeli birati svoje boje. Zato ovdje stoje olovke – ne znakovi rata: mačevi, topovi, zastave – nego olovke u bojama djetinjstva. Ali olovke su slomljene, a na mjestu loma je metal koji će polako ostavljati trag niz boju, kao rana koja tiho krvari, kao sjećanje koje ne pristaje nestati. I zato ovdje boja više nije samo boja – svaka boja nosi jedno ime, svaka boja nosi jednu tišinu, jedan nedovršeni život. Petnaest slomljenih olovaka za petnaest djece koja više ne mogu crtati, ali čije boje Dubrovnik neće zaboraviti – zaključio je autor Stošić.
Predsjednica Udruge Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije Marija Lukšić emotivno je poručila kako je riječ o trajnom znaku istine i sjećanja:
– Danas ovdje stojimo ne samo kao ljudi, nego kao čuvari sjećanja. Stojimo ovdje u tišini koja govori više od bilo koje riječi. Stojimo pred uspomenom na 15 anđela, danas izgovaramo njihova imena s poštovanjem i ljubavlju. Kao majka poginulog djeteta znam da vrijeme ne briše bol. Nauči čovjek preživjeti s njom. Postoje rane koje ne zacjeljuju, nego se nauče nositi, tiho i s vjerom da žrtva naše djece nikada neće biti zaboravljena. Danas podižemo trajni znak istine. Svibanj, proljeće, mjesec života, mirisa cvijeća i novih početaka, za mnoge je mjesec najtežih sjećanja. Upravo je svibanj bio jedan od najkrvavijih mjeseci tijekom Domovinskog rata. Dok su druga djeca u svijetu crtala proljeće, naša su djeca učila što znače sirene, podrumi i skloništa. Zato ovaj spomenik nije samo mjesto tuge, nego mora biti i mjesto opomene – da se ne zaboravi i da se nikada ne ponovi. Mi, roditelji poginule djece, ne tražimo sažaljenje, tražimo istinu, poštovanje i trajno sjećanje, jer narod koji zaboravi svoju djecu zaboravio je i svoje srce – istaknula je predsjednica udruge Lukšić.
Idejno rješenje odabrano je putem javnog natječaja koji su proveli Grad Dubrovnik i Udruženje hrvatskih arhitekata, a uz Stošića je autor i dizajner te arhitekt Hrvoje Bilandžić. U tom trenutku posebno je odjeknula i pjesma „Svi smo dio sna“ u izvedbi zbora Osnovne škole Ivana Gundulića.
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković u svom je govoru naglasio povijesni kontekst stvaranja hrvatske države te važnost očuvanja sjećanja:
-Izražavam sućut svima vama čija su srca slomljena, od 1991. godine, od velikosrpske agresije Miloševićeva režima. I ovaj simbol slomljenih olovaka, izgubljenih života i zaustavljene sreće podsjeća nas u kakvim je teškim okolnostima nastala slobodna i suvremena Hrvatska. Vlada je prošle godine, zajedno s Hrvatskim saborom, donijela odluku da se 3. svibnja obilježava kao spomendan na svu stradalu djecu u Domovinskom ratu. Pjesme koje smo čuli od mladih Dubrovčana govore o tome koliko je grad i koliko je Hrvatska propatila, te je to danas itekako prisutno u novim generacijama. Njihove poruke govore koliko je Domovinski rat utkan u sve nas. Upravo zbog toga Hrvatska poštuje hrvatske branitelje, jača svoju vojsku i policiju te brine o svim stradalima Domovinskog rata i o suvremenoj hrvatskoj povijesti, kako bi nove generacije znale zbog čega žive u miru i slobodi. Sloboda je simbol Dubrovnika i zato nema nikakve dileme da će ovaj spomenik, kao i vaša žrtva, biti dio kulture ovoga grada, grada Republike koji je Hrvatskoj podario diplomaciju – istaknuo je predsjednik Vlade RH Plenković
Spomen obilježje u Dubrovniku tako ostaje trajni podsjetnik na djecu stradalu u Domovinskom ratu, ali i prostor sjećanja, odgovornosti i poruke mira koja nadilazi vrijeme i generacije.
