Zaputete li se u večernjim satima u đir po Gradu, Stradunu, sigurno će vam u oči upasti jedan nesvakidašnji vodič.
Pravi pravcati vitez, s oklopom i mačem, Filip Pobran nedavno je počeo svoje iznimno zanimljive srednjovjekovne i renesansne ture o životu Dubrovnika nekad. Svakako će uz to dodati i povijest, no uglavnom se, kako kaže, bazira na detalje i svakodnevne priče iz života.
– Kada vodim ture, shvaćam kako klasična obična tura, pogotovo kada ste obučeni kao vitez, ne znači strancima mnogo. Oni žele vidjeti kako se tada živjelo, što se jelo, kakve su se ćakule vodile, gdje se moglo poći vizitati djevojke, a gdje su pjesnici nalazili inspiraciju – kaže Filip, lik koji iz dana u dan na Stradunu oživljava povijest srednjeg vijeka onima koji ga žele poslušati i s njime učiniti đir.
– Kad dođete u Dubrovnik, putnička agencija vam dodijeli vodiča i šećete Gradom, a on vam pokazuje Lovrjenac, Pile, Stradun, Orlandov stup… Sljedeće godine opet pođete u Dubrovnik, istom autocestom, i gledate Lovrjenac, Pile, Stradun… Vidite sve što je na prospektima o Dubrovniku, Internet stranicama vezanima uz Dubrovnik, razglednicama. A mnoge stvari padaju u zaborav i to samo korak od utabane staze kojom turisti obilaze Dubrovnik. Čekaju da ih se opet otkrije – kaže pojašnjavajući razlog zašto i kako vodi ture.
– Volim povijest, volim renesansu i barok te glazbu iz tog doba, uvijek učim o povijesti, slušam i pričam priče… A sad vam ih mogu i pokazati! – smije se Filip.
Inače, Filip je iz Čilipa, no živi u Zagrebu sa svojom obitelji i svojom… Drugom obitelji. Naime, u redu je Srebrnog zmaja, zagrebačkoj udruzi koja se bavi viteštvom, srednjovjekovnom oživljenom poviješću i kulturom, očuvanjem starih običaja i vjerovanja te svijeta fantazije.
Ponovo otkrijte povijest, pa makar i virtualno
Osim toga, Filip piše i ‘Rediscovered Detours’, blog namijenjen kako stvarnim, tako i virtualnim turistima, onima koji, kako kaže – žele nešto više. Sam blog je vodič o svakom kamenu, čarobnom mjestu, lokacijama naoko skrivenim ljudskom oku. Ponekad se čini kako Filip u njemu miješa stvarnost i maštu, no kako je uopće moguće odrediti granicu?
Otkud ime blogu, ponovo otkrivanje starih mjesta, pitamo.
– Moram priznati kako do imena nisam došao sam – pomogli su mi prijatelji. Napravili smo mali brainstorming. Svi oni vole putovati, a s nekima sam čak zajedno putovao. Tu i tamo se dogodi da se putovanje malo zakomplicira skretanjem s uobičajene rute, detoura, zaobilaznog puta. Tada postaje zanimljivo. Počinje pustolovina – kazat će Filip opisujući svoj blog.
Mora se dodati i još jedna zanimljiva, no poprilično teška stvar! Filip, uživljavajući se u ulogu viteza iz davnih doba, na sebi uvijek nosi oklop težak čak 14 kila! No to mu ne smeta, niti malo. A ako ga ne vidite na Stradunu, vjerujatno ćete ga čuti negdje – otkriva ga oklop i vjerni mač, kaže, tu je ‘za svaki slučaj’.
– Pitanje je sigurnosti, jer dok navečer gosti pokušavaju svjetiljkom osvijetliti natpis plitko urezan u kamen u pokrajnjoj ulici, uvijek postoji opasnost da se odnekud stvori compania di notte obijesnih mladih plemića – ističe.
No, nekako je sve moralo početi. Ljubav se kod Filipa stvorila već u mladim danima.
– Volim povijest. Možda su tome “krivi” glazba i djed koji mi je znao pričati priče i zanimljivosti iz dubrovačke prošlosti. Kako je radio u muzeju franjevačkog samostana, često sam tamo boravio, tako da se mogu pohvaliti da znam skoro svaki kamen klaustra. Ne vjerujete? Pokazat ću vam koji su stupovi ostali malo pomaknuti u Velikom potresu, koga već stoljećima boli zub, na kojem mjestu je najbolja akustika… – kaže Filip.
Osim ljubavi, tu je i ovisnost. Nikako ona nezdrava, već ona koju će Filip rado podijeliti s vama u điru.
– Ovisan sam o pričama. Čitam ih, slušam, gledam, kazujem, sviram, izmišljam, stvaram, doživljavam, proživljavam… Odlučio sam ne odrasti – kaže Filip za kraj.
Naslovna fotografija: Petar Krajačić Vilović