Ivo Mašković, umirovljeni dubrovački kapetan i festanjuo na Vlahovoj festi 2002. prisustvovao je u ponedjeljak predstavljanju monografijskog izdanja DuLista ‘Svi Vlahovi ljudi’ kojom prilikom se za naše čitatelje osvrnuo na sam značaj knjige.
– Ovo je predivna knjiga. Lijepa povijest koju možete pokazati mlađim generacijama – djeci i unucima. Pored knjiga koje je napisao naš festanjuo Dubravko Kovačević, baš me oduševila. Dugo godina sam za Festu bio na brodu, nisam bio doma, u zadnjih deset koje ste stavili u ovu knjigu imao sam osjećaj kao da sam bio tamo sa svojim bratimima – rekao je Mašković i za DuList se prisjetio te Feste sv. Vlaha prije 20 godina.
– Moj prijatelj Mario Pasqualicchio i ja bili smo prvi festanjuli don Tome Lučića. Vijest da ću biti festanjuo me zatekla na brodu. Bio sam baš negdje na pučini, sad se više ne mogu sjetiti gdje. Bio sam iznenađen i uzbuđen. Trebao sam doć doma malo ranije kako bi spravili Festu. Užaju reći kakvi festanjuli, takva festa. Ali, svi su festanjuli dobri. Bilo je prekrasno vrijeme. Imali smo sreću da je Sveti Vlaho bio u subotu pa smo imali cijelu sedmicu do Gorice. Držalo nas je zadovoljstvo. Sveti Vlaho je spojio mog bratima Maria i mene te smo i danas veliki obiteljski prijatelji. Od te godine pomalo je krenula djelovati Bratovština festanjula u formatu kakvog imamo danas. Sastajemo se pred Festu. Izabiru se festanjuli. Ima ih dosta. Živućih je oko 50. Na našim sastancima bude ih obično 30 do 35 – ispričao je Mašković.