Nakon što je početkom studenog prošle godine u Čitaonici Narodne knjižnice Grad u sklopu manifestacije Mjesec hrvatske knjige u organizaciji Društva dubrovačkih pisaca okupljenima predstavljen ratni dnevnik Anke Duper „Povratak – zapisi prognanice”, ovog ponedjeljka je u restoranu Flamingo u Vrelu održano župsko predstavljanje ovog ratnog dnevnika. Knjigu su kao i u Gradu i u Vrelu predstavili Ankin sin, snimatelj i fotograf Nikola Duper, predsjednik Društva Boris Njavro, tadašnji voditelj ureda za prognanike i izbjeglice Pavo Handabaka te profesorica hrvatskoga jezika Tajana Martić, a cijelu večer zabilježna je detaljno na portalu Župčica.
– Društvo dubrovačkih pisaca je prije tri, četiri godine u našem Literatu, godišnjaku društva objavilo jednu trećinu tekstova iz ove knjige. To je imalo veliki odjek što je bilo jedno ugodno iznenađenje. Tad smo s Nikolom počeli s realizacijom ove knjige koja je izašla u desetom mjesecu 2021. godine i zaista je jedan ponos Društva dubrovačkih pisaca i mene koji je kao izdavač potpisujem, ali vjerujem i svih koji su preživjeli tu 91. godinu. Fragmenti sjećanja Anke Duper, to savršenstvo malih činjenica, spomenuo sam i opet ću .. “otišo je moj Pero s bidonom donijet pet litara vode i vratio se s pola litre” .. svi mi koji smo doživjeli tu jesen znamo o čemu se radi. Knjiga je zapravo mi, svi mi koji smo ovo doživjeli i preživjeli na svoj način, a ona je samo imala tih pet minuta dnevno vremena da te male skice pribilježi – rekao je predsjednik Društva Boris Njavro.
Knjiga je nastala iz zapisa Nikoline majke Anke, odnosno dnevnika kojeg je ona vodila tijekom Domovinskog rata. To su bili zapisi na kuvertama, komadima papira koje je kasnije prepisivala u bilježnicu i, u konačnici, na računalo. Zapisi sežu od jeseni 1991. do povratka konačnog 1992., kroz detalje ratne obnove do 1995. godine.
Profesorica Tajana Martić istaknula je da, iako je najmanje zapisa o ‘povratku’, ‘povratak’ je nit koja vodi sve ove zapise koji su ‘skroz lišeni sve ljepote, osjećaja, opisa, ali u pozitivnom smislu’. – Brojke su joj bile važne, broj umrlih, ranjenih, koliko je litara vode stiglo i koliko je netko dobio, količina hrane… iz te jednostavnosti ja sam jako puno doznala o njoj, njenom odnosu s mužem gosparom Perom, njezinim razmišljanjima o drugim ljudima, strahu… – istaknula je Martić te okupljenima čitala dijelove dnevnika, niz izdvojenih detalja koji knjigu čine izuzetnim dokumentom toga vremena.
Pavo Handabaka koji je u to doba obnašao dužnost voditelja Ureda za prognanike i izbjeglice za šire dubrovačko područje nazvao je knjigu vrijednim djelom kroz kojega se protežu povijesne činjenice o životu u prognaništvu i kasnije u izbjeglištvu u Italiji.
– Svaka rečenica ove knjige je kao enciklopedija, svaka rečenica govori jako puno o prognanicima, ne samo njoj nego o mnogim prognanicima koji su boravili u hotelima, a to nisu imali potrebu zapisat i danas da nemamo jednu ovakvu knjigu vremenom bi se sve to zaboravilo: Knjiga je jedan strahovito vrijedan zapis svjedočanstva jedne neželjene povijesti koja je zadesila grad Dubrovnik i šire dubrovačko područje – rekao je Pavo Handabaka.