Dvije godine su prošle otkad nas je napustio veliki hrvatski glazbenik Oliver Dragojević. Obilježio je pedeset godina hrvatske glazbe, a u svojoj prebogatoj karijeri nanizao je čitav niz velikih festivalskih i diskografskih nagrada te brojne hitove koje si ga svrstali među najpopularnije hrvatske glazbenike.
U 2018. godini dobio je i Nagradu za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije. Svojim životom i radom neraskidivo je bio vezan za Dubrovnik. U gradu pod Srđem upoznao je svoju suprugu Vesnu, a taj dan, 13. svibnja 1973. godine, bio mu je, često je znao isticati, jedan od najljepših u životu.
-Sam sebi rekao sam kako je dosta samoće, mladenačkog ludovanja i onda sam je upoznao kad mi je bilo 26 godina, a njoj 19. Upoznao sam je na Stradunu, prošla je kraj mene, imala je crno-crvenu kosu, dugu i valovitu. I samo je prošla. Okrenuo sam se, a i ona se okrenula u isto vrijeme. Onda sam se raspitivao tko je ona. Postojalo je sastajalište u Gradskoj kavani, tamo sam ispitivao ljude koji je poznaju tko je ona i kako se zove. Sve su mi objasnili i jedan od njih bio je posrednik, dogovorili smo sastanak. Našli smo se upravo u Gradskoj kavani jednoga jutra. Je li to bio spoj ili kava, ne znam. I tako smo tamo sjeli i dogovorili se da se vidimo i to popodne. Bili smo u jednom parku, od glavne pošte gore prema Boninovu i tamo smo sjedili možda sat, dva… Tu smo se nekako dogovorili za vezu. Nije bilo predbračnog ugovora, nije bilo ničega – opisao je taj događaj jednom prilikom Oliver. Godinu dana kasnije mladi par izmijenio je bračne zavjete u Oliverovu splitskom domu pred deset uzvanika.
Oliver je na svom fantastičnom glazbenom putu svoj trag ostavio i u Dubrovačkim trubadurima, koji su u to vrijeme sedamdesetih godina prošlog stoljeća ‘žarili i palili’ bivšom državom. S Trubadurima je Oliver proveo godinu dana.
-Kako san doša u Trubadure? Triba san im popunit neke ‘sounde’ koji su im nedostajali. Stavili su me na gitaru ‘dvanaesticu’, koja nije baš moj prvi izbor, ali za zvuk banda bila je sasvim dobra. U ‘Dubrovačkim trubadurima’ bija san godinu dana – prisjetio se Oliver tih dana u jednom intervjuu. Često je nastupao u Dubrovniku, a publika ga je voljela slušati i uživati u njegovim pjesmama. I dalje će uživati – zauvijek!
Na osami, blizu mora,
Dok se sunce, zemlji smije,
Slušan tebe kako klićeš,
Lipo mi je, lipo mi je,
Moj galebe!