Znate li za što je sve đumbir dobar? Mi znamo! Zato vam donosimo kratku povijest ove namirnice, način pripravljanja i jela s kojim se ‘ljubi’.
Đumbir je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana, podrijetlom iz Kine. Rastom je sličan trstici, može narasti više od 1 metra u visinu i ima kopljasto lišće. Latinski naziv Zingiber officinale potječe od sanskrtske riječi stringavera, što znači rožnat. Naziv se odnosi na podanak biljke koja je kvrgavog, nepravilnog izgleda, svjetložute do smeđe boje.
Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onima pripremljenima u voku.
Posebnost đumbira je u noti egzotičnosti i orijentalnosti koja ga razdvaja od udomaćenih, mediteranskih začina. Poprilično je aromatičan, jakog i oštrog (palećeg) okusa i ugodnog mirisa zahvaljujući eteričnom ulju i raznim mirisnim smolama. Obilno se koristi u kuhinjama Azije, gdje njegovu važnost nadmašuje jedino sol. Spada u najskuplje, najtraženije i komercijalno najviše korištene aromatične tvari (osim papra i paprike). Njegova je cijena posljedica vrlo dugog procesa zrenja (5-9 mjeseci).
Porijeklo – zapravo nepoznato!
U tropskoj Aziji uzgaja se već 3000 godina, ali je njegovo točno podrijetlo nepoznato. Đumbir se koristio i na Bliskom istoku i u južnoj Europi mnogo prije rimskih vremena. Portugalci su ga donijeli u Afriku, a Španjolci odnijeli na Karibe.
Krajem 16. stoljeća Španjolci su imali rastuću trgovinu đumbirom između Jamajke i kontinentalne Europe. Jedan je od najstarijih neeuropskih začina, posebno omiljen u Engleskoj, gdje se još od srednjeg vijeka posluživao na stolu uz papar i sol kao osnovni začin, a kasnije je gotovo svaki grad imao svoj Ginger street, tj. ulicu u kojoj se obično trgovalo začinima.
Đumbir se najviše proizvodi u Indiji, gdje se i potroši više od polovice u bezbroj specijaliteta. Naveliko se koristi i u drugim azijskim zemljama, zatim u arapskoj kuhinji, u Švedskoj te svim zemljama britanskog Commonwealtha.
Energetska i nutritivna vrijednost
Korijen đumbira u količini od 100 g ima energetsku vrijednost od 80 kcal, od čega je sadržaj proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g.
Mineralni sastav korijena đumbira je vrlo raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamina B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin.
Vrijednost korijena đumbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na sadržaj aktivnih tvari. Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja svježi korijen sadrži u količini 1-3%. Gingerol tijekom kuhanja đumbira prelazi u zingeron koji je manje oštar i slatkast, dok sušenjem korijena prelazi u oštrije shoagole.
Ljekovitost
Đumbir se koristi kao hrana i lijek već tisućljećima, pa se tako u kineskim zapisima koji datiraju iz 4 st. prije Krista navodi kao učinkovit u liječenju mučnine, boli u trbuhu, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva, a u 16. stoljeću korišten je kao prirodno sredstvo protiv kuge. U Indiji se žuti đumbir koristio u tradicionalnom ayurvedskom liječenju za poboljšanje probave, liječenje srčanih bolesti i zacjeljivanje rana.
Aktivne tvari gingeroli imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske učinke.
Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu.Jedan od sastojaka u đumbiru je i žuti pigment kurkumin. Veći dio kurkumina ostaje u probavnom traktu, gdje, kako se pokazalo, štiti od polipa, a vjerojatno i od raka debelog crijeva.
Medicinska istraživanja ukazuju na to da je korijen đumbira učinkovit kod mučnine i povraćanja uzrokovanih različitim stanjima i bolestima, pa tako žene u Kini tradicionalno jedu korijen đumbira za sprječavanje jutarnjih mučnina u prvim mjesecima trudnoće. Također je dokazano njegovo pozitivno djelovanje u poboljšanju probave na način da pospješuje proizvodnju sline, probavnih sokova i žuči.
Đumbir se koristi i kao pomoć kod sprječavanja nadimanja, a azijska medicina koristi ga za liječenje prehlade i olakšavanje disanja. Smatra se da pospješuje kontrakcije srca, sprječava formiranje krvnih ugrušaka, snižava razinu kolesterola, djeluje protuupalno, pa čak i stimulativno na imunološki sustav. Ako se uzima redovito, suzbija kronični umor, poboljšava pamćenje, a zbog stimulativnog svojstva nije uputno uzimati ga navečer prije spavanja jer može uzrokovati nesanicu.
Kupovanje i čuvanje
Imate li mogućnost izbora, uvijek dajte prednost svježem nasuprot sušenom i đumbiru u prahu. Svježi đumbir najčešće se prodaje u specijaliziranim trgovinama hrane. Prilikom kupovine odaberite čvrst i gladak podanak đumbira, što je pokazatelj njegove svježine, dok je dužina pokazatelj zrelosti. Zreli podanci bit će ljući i s više vlakana.
Đumbir je na tržištu dostupan u dva oblika – mladi i zreli. Zreli đumbir, šire rasprostranjen, ima čvrstu kožu koja zahtijeva guljenje, dok mladi đumbir nije potrebno guliti, ali se može kupiti samo na azijskim tržnicama.
Umotan u papirni ubrus i stavljen u plastičnu vrećicu, neoguljeni đumbir možete čuvati u hladnjaku do tri tjedna, a oguljeni možete zamrznuti i koristiti unutar šest mjeseci.
Đumbir u prahu svakako je dostupniji od svježega, a možete ga kupiti u svakom većem supermarketu. Čuvajte ga u čvrsto zatvorenoj staklenoj bočici na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Ukoliko ga čuvate u hladnjaku, povećat ćete mu trajnost na godinu dana.
Samo je istočna Azija iskoristila puni potencijal đumbira, pa ga, osim svježeg i sušenog, tamo možete naći konzerviranog u sirupu, ušećerenog i ukiseljenog. Potonji se koristi u japanskoj kuhinji kao obavezni dodatak u pripremi sushija, a dolazi pod nazivom gari ili sushoga.
Priprema jela s đumbirom
Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onima pripremljenima u voku. Za guljenje đumbira koristite nož za štedljivo guljenje, a zatim ga, prema potrebi, narežite na ploške, štapiće (julienne) ili ga naribajte.
Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu marinadama, prženim jelima, juhama, curryjima, žitaricama te svježem povrću.
Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, a u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva.Svakako nov okus dat će plodovima mora, a teškim mesima, poput patke i svinjetine, smanjit će masnoću. Toplu i mirisnu notu dat će poširanom voću, kompotima, tijestima za pripremu kolača i napicima.
Sušeni đumbir ne može zamijeniti svježi. Najbolje ga je koristiti u pripremi biskvita, peciva i klasičnog pudinga.
Evo jednostavnih ideja za primjenu đumbira. Osvježite svoju omiljenu salatu novim salatnim preljevom od maslinova ulja, tamari umaka, nasjeckanog češnjaka i naribanog đumbira. Dodajte ga pirjanom povrću ili marinirajte tofu prije pečenja u marinadi od soja umaka, sezamova ulja, protisnutog češnjaka, naribanog đumbira i malo meda.
Dodajte nekoliko ploškica đumbira prilikom kuhanja kompota, naribajte ga u nadjev za pečene jabuke ili u tučeno vrhnje, a u prahu ga dodajte u tijesto za muffine ili kod pripreme kolača sa sušenim voćem.
Zbog pozitivnog djelovanja na zdravlje, osobito u podizanju imuniteta, đumbir je i čest sastojak napitaka. Dodajte ga svježe pripremljenom soku od odabranog povrća i voća, limunadi s dodatkom meda ili jednostavno prokuhajte nekoliko ploškica đumbira u vodi i dobit ćete tradicionalni čaj od đumbira. A tek kuhano vino s đumbirom!
Coolinarka.hr